USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 57. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 21. decembra 2001. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Član 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/2000) je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Činjenično stanje
- 1.U toku 1992. godine, zbog rata i ratnih razaranja objekata i imovine na teritoriji Bosne i Hercegovine, najveći broj preduzeća i javnih službi je smanjio obim svojih aktivnosti ili sasvim prestao sa radom. Usljed toga, prestala je i potreba za radom velikog broja radnika.
- 2.Zakon o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list RBiH", br. 21/92, 16/93 i 13/94), koji je donesen u to vrijeme, predvidio je mogućnost da se radnik, za čijim radom je prestala potreba zbog smanjenja obima posla za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, uputi na čekanje posla dok te okolnosti traju. Za to vrijeme je takav radnik imao pravo na naknadu plaće u skladu sa materijalnim mogućnostima poslodavca. Nakon prestanka rata, postupnom obnovom rada preduzeća i javnih službi stvarali su se i uvjeti za radno angažovanje radnika na čekanju posla pa se i njihov broj postupno smanjivao.
- 3.Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine je usvojio Zakon o radu 5. oktobra 1999. godine, a Dom naroda Federacije 21. jula 1999. godine. Zakon je objavljen 28. oktobra 1999. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/99). Stupio je na snagu osam dana po objavljivanju, odnosno 5. novembra 1999. godine.
- 4.Zakon o radu uređuje zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa (član 1.). Ovaj zakon se bavi i radno-pravnim statusom zaposlenika na čekanju posla (član 143.).
- 5.Zakon o radu, svojim članom 143., predviđa da, pored zaposlenika koji su se na dan stupanja na snagu tog zakona zatekli na čekanju posla, takav status imaju i zaposlenici koji su se zatekli u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona pismeno ili neposredno obratili poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa. Zaposlenici na čekanju posla ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako ih poslodavac prije isteka propisanog roka ne pozove na rad. Za vrijeme čekanja posla zaposlenici imaju pravo na naknadu plaće u visini koju odredi poslodavac (st. 1., 2. i 3.). Ako zaposlenik na čekanju posla ne bude pozvan na rad u propisanom roku, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu, i to: za navršenih pet godina staža osiguranja najmanje u visini tri prosječne plaće isplaćene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, a za svaku narednu godinu staža osiguranjajoš najmanje jednu polovinu prosječne plaće (stav 4.). Stav 5. predviđa mogućnost drugog vida naknade, a st. 6. i 7. da se način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine utvrđuju pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca, kao i da poslodavcu nije dozvoljeno da u roku od jedne godine zaposli drugo lice sa istom kvalifikacijom ili stručnom spremom, osim zaposlenika na čekanju posla kome je prestao radni odnos.
- 6.Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma od 2. augusta 2000. godine, i na sjednici Doma naroda od 31. jula 2000. godine, donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Ovaj zakon je objavljen 30. augusta 2000. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/2000) i stupio je na snagu osam dana po objavljivanju, odnosno 7. septembra 2000. godine.
- 7.Članom 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (u daljem tekstu: Zakon o izmjenama) zamjenjuje se stav 4. člana 143. Zakona o radu novom odredbom, kojom je znatno smanjena otpremnina u slučaju prestanka radnog odnosa zaposlenika na čekanju posla (prosječna plaća isplaćena na nivou Federacije na dan stupanja na snagu Zakona množi se sa koeficijentom, i to za: staž osiguranja do 5 godina sa koeficijentom 1,33; staž osiguranja od 5 do 10 godina sa koeficijentom 2,00, staž osiguranja od 10 do 20 godina sa koeficijentom 2,66, staž osiguranja preko 20 godina sa koeficijentom 3,00).
- 8.Radno-pravnim statusom zaposlenika na čekanju posla bave se i čl. 51, 52, 53. i 54. Zakona o izmjenama.
- 9.Član 54. ovog zakona glasi:
"Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije prije stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije, izuzev člana 143. Zakona o radu."
- 10.Pred Općinskim sudom u Cazinu vodi se parnični postupak po tužbi gđe S.D. iz Cazina protiv "Una-banke", iz Bihaća, radi isplate određenog iznosa na ime otpremnine u smislu odredbi člana 143. stav 4. Zakona o radu. Gđa S.D. je, podnescima tom sudu od 3. oktobra 2000. godine i od 20. januara 2001. godine, dala inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 54. Zakona o izmjenama. Općinski sud u Cazinu, smatrajući inicijativu opravdanom, podnio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za pokretanje postupka iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 11.Općinski sud u Cazinu je, 5. februara 2001. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da, na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ocijeni da li je član 54. Zakona o izmjenama u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 12.Zahtjev je 20. februara 2001. godine dostavljen Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine radi davanja odgovora na osnovu člana 16. Poslovnika Ustavnog suda. Sekretar Doma naroda je 18. jula 2001. godine dostavio određene podatke i obavještenja, i to:
- -Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu;
- -Mišljenje Federalnog ministarstva socijalne politike, raseljenih osoba i izbjeglica;
- -Izvod iz zapisnika sa sjednice Doma naroda kada je razmatran prijedlog Zakona o izmjenama.
- -
III - Navodi
- 13.Općinski sud u Cazinu (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) ističe da se pred tim sudom vodi parnični postupak koji je pokrenula S.D. iz Cazina protiv "Una-banke" Bihać radi isplate otpremnine u skladu sa članom 143. stav 4. Zakona o radu. Podnosilac zahtjeva, također, ističe daje S.D., u svojim podnescima od 3. oktobra 2000. godine i 20. januara. 2001. godine, zatražila ocjenu ustavnosti člana 54. Zakona o izmjenama. Podnosilac zahtjeva je, nadalje, istakao da je podnio zahtjev u skladu sa članom VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva, također, ističe daje izmijenjenim stavom 4. člana 143. Zakona o radu zaposlenicima na čekanju posla, kojima prestaje radni odnos uz isplatu otpremnine, pravo na otpremninu uređeno na znatno nepovoljniji način u odnosu na ranije važeću zakonsku odredbu. Član 54. Zakona o izmjenama propisuje da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije stupanja na snagu tog zakona, završiti po ranijim propisima ako je to za zaposlenika povoljnije, izuzimajući član 143. Zakona o radu. Podnosilac zahtjeva, stoga, smatra daje ovaj član u suprotnosti sa odredbama člana II/l., 2. i 3.a) i člana IV/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine, jer su njime prekršena ljudska prava u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa zaposlenika pod jednakim uvjetima, a naročito uzevši u obzir retroaktivno važenje pomenute odredbe. Podnosilac zahtjeva, dalje, navodi da su pojedini zaposlenici već ostvarili pravo na otpremninu po ranije važećoj, daleko povoljnijoj, zakonskoj odredbi, pa je u konkretnom sporu kod tog suda zaposlenica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlenike. Ovakva situacija zadire u Ustavom zagarantirano pravo na život, odnosno na zapošljavanje i ostvarivanje prava iz radnog odnosa pod jednakim uvjetima.
- 14.U aktu sekretara Doma naroda, od 18. jula 2001. godine, navodi se daje Zakonodavno-pravna komisija Doma naroda prikupila potrebne podatke i obavještenja koji su neophodni za dalje vođenje postupka pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, koji se dostavljaju. U obrazloženju dostavljenog prijedloga Zakona o izmjenama, vezano za član 50., se kaže:
"Ovom odredbom predlaže se smanjivanje otpremnine koju je poslodavac dužan isplatiti zaposleniku prilikom, prestanka radnog odnosa, jer bi isplata iste, po važećoj odredbi, dovela mnoge poslodavce u još teži ekonomski položaj, pa čak i do njihove likvidacije, što bi imalo za posljedicu da i oni zaposlenici koji su radili, ostanu bez posla i da predložena visina otpremnine predstavlja realan iznos koji bi se mogao u ovom momentu isplatiti zaposlenicima koji ostaju bez posla".
U mišljenju resornog Federalnog ministarstva se navodi da je Zakonom o izmjenama visina otpremnine, na inicijativu međunarodne zajednice (Svjetska banka, OHR, MMF i dr.), znatno smanjena, jer poslodavci nisu bili u mogućnosti da primijene važeću odredbu u tom pogledu. Slijedeći svrhu donošenja ovih zakonskih odredbi, članom 54. Zakona o izmjenama je predviđeno da se u postupcima započetim prije stupanja na snagu tog zakona primjenjuju raniji propisi, ako je to za zaposlenika povoljnije, izuzev člana 143. Zakona o radu. Dalje se dodaje daje upravo član 143, Zakona o radu, odnosno predviđena visina otpremnine, bio glavni razlog za donošenje Zakona o izmjenama. Daljom primjenom zakonske odredbe o visini otpremnine, koja je važila prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama, dovela bi se u pitanje svrha donošenja ovoga zakona.
IV - Dopustivost
- 15.Predmetni zahtjev je podnesen prema članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi:
"c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda. "
- 16.Zahtjev za ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine člana 54. Zakona o izmjenama podnio je Općinski sud u Cazinu čija odluka u konkretnom sporu radi isplate otpremnine ovisi o važenju te zakonske odredbe.
- 17.Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev dopustiv.
V - Proslijeđeno pitanje
- 18.Pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori u predmetnom slučaju je da li odredba člana 54. Zakona o izmjenama, koja propisuje da se u nezavršenim postupcima ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započetim prije stupanja na snagu tog zakona, isključuje primjena propisa o visini otpremnine, koji su povoljniji za zaposlenike, a koji su primjenjivani do stupanja na snagu tog zakona (član 143. Zakona o radu), krši odredbe Ustava Bosne i Hercegovine.
VI - Ustavni sud je zaključio
- 19.Ustav Bosne i Hercegovine, u članu 11/1., utvrđuje da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2, prava i slobode, određene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i u njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, s obzirom da se proslijeđeno pitanje odnosi na zakonsku odredbu o ostvarivanju prava na otpremninu zaposlenika na čekanju posla, Ustavni sud treba razmotriti, prije svega, saglasnost ove odredbe sa članom 1. Protokola broj l Evropske konvencije.
- a)Član 1. Protokola broj l Evropske konvencije
- a)
- 20.Član 1. Protokola broj l glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenja imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni".
- 21.Član 1. Protokola broj l Evropske konvencije sadrži tri principa; Prvi princip, regulisan u prvoj rečenici prvog stava, je opći princip o mirnom uživanju svoje imovine. Drugi princip, koji je definisan u drugoj rečenici prvog stava, govori o tome da lišavanje imovine može da se desi pod specifičnim uvjetima. Treći princip, sadržan u drugom stavu, tiče se kontrole države nad korištenjem privatne imovine, što je dopušteno pod uvjetima koji su dati u drugom stavu (vidi, Evropski sud za ljudska prava "Sporrong i Lonnroth" presuda od 23. septembra 1982. godine).
- 22.Pojmovi "imovina" i "svojina" ne treba da se tumače na restriktivan način, nego ih treba shvatiti da uključuju i postojeća novčana potraživanja pojedinca, kao i određena prava pojedinca koja imaju ekonomsku vrijednost. Prema tome, ako su zaposlenici na čekanju posla, čiji je radni odnos prestao prije nego je Zakon o izmjenama stupio na snagu, već imali pravo na otpremninu u skladu sa članom 143. Zakona o radu, to znači da je njihovo pravo bilo zaštićeno članom 1. Protokola broj l Evropske konvencije. Za takve zaposlenike je član 54. Zakona o izmjenama značio da su oni djelimično lišeni svoje imovine. Takvo lišavanje bi bilo u skladu sa članom 1. Protokola broj l. samo ako bi bili zadovoljeni uvjeti naznačeni u drugoj rečenici prvog stava tog člana.
- 23.Prema drugoj rečenici prvog stava člana 1. Protokola broj l niko ne može biti lišen imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Čak i ako su ispunjeni gore navedeni uvjeti, lišavanje imovine je u skladu sa ovom odredbom samo ako postoji pravedna ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinca koji je bio lišen svoje imovine. Ovo znači, sa izvjesnim izuzecima, da pojedinac ima pravo na razumnu naknadu svog gubitka (vidi, Evropski sud za ljudska prava, James i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine).
- 24.Međutim, Ustavni sud je mišljenja da država ima izvjesnu mogućnost procjene u određivanju koja je ekonomska i socijalna politika najbolja i odgovarajuća da bi služila općem interesu stanovništva.
- 25.U ovom slučaju zakonodavac je smatrao, kada je usvojio Zakon o izmjenama, da je reduciranje iznosa otpreminine od vitalnog interesa za ekonomiju, s obzirom da je teret koji je nametnut poslodavcima obavezom da isplaćuju ove iznose bivšim zaposlenicima, u većini slučajeva, bio izvan kapaciteta preduzeća pa bi doveo mnoga preduzeća do stečaja i bankrota i, time, pogoršao situaciju vezanu za zapošljavanje. Zakonodavac je smatrao da bi reduciranjem iznosa otpremnine bila uspostavljena razumna ravnoteža između javnog interesa i interesa zaposlenika na čekanju.
- 26.Ustavni sud je upoznat da otpremina po jednom zaposleniku, po članu 143. Zakona o radu, iznosi prosječno 3.836 KM, a po članu 50, u vezi sa članom 54. Zakona o izmjenama, oko 1000 KM. Razlika u visini otpremnine za preko 100.000 zaposlenika, kojima je prestao radni odnos po članu 143. Zakona o radu, predstavlja sredstva koja bi privredni subjekti mogli da uštede, te na taj način pojačaju svoju samoodrživost.
- 27.Ustavni sud je svjestan teške ekonomske situacije u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ekonomski pokazatelji, koje je Ustavni sud pribavio, na osnovu člana 28. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, jasno pokazuju o kakvim teškoćama se radi. Makroekonomska vizija razvoja Federacije BiH, kako ju je predstavila Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, pokazuje da je u odnosu na ostvareni nivo u 1991. godini, u Federaciji dostignuto svega 34,9% industrijske proizvodnje, 65,1% zaposlenosti, 47,6% izvoza i 52, 7% bruto domaćeg proizvoda u odnosu na ostvareni nivo u 1990. godini. U 2000. godini, GDP je po stanovniku iznosio 1.121 USD. Nezaposlenost se kreće cea. 40%, odnos broja zaposlenih i izdržavanih je 1:4, a ukupan dug iznosi 3,5 mrd KM. Pokrivenost uvoza izvozom je 27,4%.
- 28.Na osnovu ovakvih podataka, Ustavni sud mora prihvatiti da iznos, koji bi bivšim zaposlenicima trebao biti isplaćen prema ranijoj zakonskoj odredbi, predstavlja, bez sumnje, ogroman teret za cijelu ekonomiju Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, postoji jasan javni interes da se ovaj iznos smanji.
- 29.Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u svojoj analizi daje određene zaključke, donesene na osnovu analize makroekonomske situacije u Federaciji i ističe smjernice za budućnost koje bi trebale voditi ka stabilizaciji opće privredne situacije. Između ostalog se navodi: podsticanje dugoročnog rasta zaposlenosti, smanjenje fiskalnih opterećenja na plaće, osiguravanje povlastica za poslodavce, kreditiranje i uvođenje stimulativnih instrumenata za mala i srednja preduzeća, relativno smanjenje troškova za obranu, red i sigurnost, racionalizacija državne uprave, postizanje održivog fiskalnog deficita. Iz svega navedenog, Sud dolazi do zaključka da se u aktuelnoj ekonomskoj situaciji, cilj koji je predstavljao motiv za donošenje Zakona o izmjenama, nije mogao postići davanjem finansijske pomoći državnih organa jer bi to, nadalje, pogoršalo već tešku ekonomsku situaciju u Federaciji. Vjerovatno bi bilo potrebno da se povećaju poreska opterećenja, što bi još više osiromašilo stanovništvo i dovelo do usporavanja ekonomskog napretka.
- 30.Ustavni sud, nadalje, ističe da pravo na otpremninu nije u potpunosti uskraćeno Zakonom o izmjenama, nego samo reducirano na manji iznos. Uzevši u obzir tešku ekonomsku situaciju u Federaciji i visoke iznose koji bi se plaćali po punim iznosima, Ustavni sud ističe da bi se lišavanje imovine, koje proizilazi iz novog zakona, pod ovakvim okolnostima, moglo smatrati srazmjernom mjerom preduzetom u javnom interesu i da to ne krši član 1. Protokola broj l na Evropsku konvenciju, niti odredbe odgovarajućeg člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
- b)Član 14. Evropske konvencije, u vezi sa članom 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije (član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine)
- b)
- 31.Ustavni sud će ispitati da li je član 54. Zakona o izmjenama povrijedio član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, tj. član 14. Evropske konvencije, u vezi sa članom 1. Protokola broj l. na Evropsku konvenciju na način daje diskriminirao zaposlenike na koje se odnosi član 54. Zakona o izmjenama u odnosu na zaposlenike koji su prije stupanja na snagu te odredbe ostvarili pravo na otpremninu.
- 32.Član 14. Evropske konvencije glasi:
"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."
- 33.Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi
"Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status."
- 34.Član 14. Evropske konvencije zabranjuje diskriminaciju samo u pogledu prava i sloboda predviđenih Evropskom konvencijom. Međutim, ovo ne isključuje mogućnost da ovaj član može biti povrijeđen, iako pravo na koje se on odnosi, posmatrano izolovano, nije bilo povrijeđeno. Ograničenje ovog prava, iako opravdano po sebi, mora biti učinjeno na nediskriminirajući način (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Belgijski predmet o jezicima, presuda iz 1968. godine, serija A br. 6). Isto se može primjeniti, mutatis mutandis, na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, koji zabranjuje diskriminaciju u pogledu prava garantiranih Evropskom konvencijom i određenim međunarodnim sporazumima.
- 35.Neki akt ili propis je diskriminirajući ako pravi razliku između osoba ili grupa koje su u sličnoj situaciji i ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, ili ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva kojima se teži.
- 36.Ustavni sud naznačava da se pitanje diskriminacije pojavljuje samo kada su osobe ili grupe koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji tretirane na različit način. U ovom slučaju svi zaposlenici na čekanju, koji su imali pravo na otpremninu kada je Zakon o izmjenama donesen i kada je stupio na snagu, ali koji još nisu primili otpremninu, su bili jednako tretirani. Ustavni sud smatra da su zaposlenici na čekanju u drugačijoj situaciji od onih koji su zaposleni. Ustavni sud smatra da se oni razlikuju od zaposlenika koji su već dobili otpremninu na osnovu prethodnog zakona. Kada dođe do izmjene zakona, Često se ne može izbjeći razlika koja se pojavljuje između onih na koje se primjenjuje raniji zakon i onih čija su prava regulisana novim zakonom. Ne može se smatrati da se ove dvije kategorije osoba nalaze u analognoj situaciji, niti da zakon ima diskrtiminatorni karakter. Prema tome, u ovom predmetu ne postoji diskriminacija.
Ovu odluku donio je Ustavni sud jednoglasno u sastavu: predsjednik Suda: prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
Broj U 26/00
21. decembra 2001. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.