USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine na osnovu člana Vl/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 61. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 25. i 26. februara 2002. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Usvaja se apelacija R. D., A. T., Z, K, i I. M. iz Banje Luke protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev 109/99. od 29. septembra 1999. godine, pa se:
- -ukidaju rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske br. Rev. 09/99 od 29. septembra 1999. godine, Okružnog suda u Banjoj Luci broj GŽ.-949/97 od 17. marta 1998. godine i Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P 4379/96 od 25. juna 1997. godine;
- -predmet se vraća Osnovnom sudu u Banjoj Luci na ponovno razmatranje i nalaže da donese odluku u meritumu u predmetu broj P 4379/96.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
Apelanti R. D., A. T., Z. K. i I. M., koje zastupa punomoćnik Z. B., advokat iz Banje Luke, podnijeli su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev.109/99 od 29. septembra 1999. godine. Od Ustavnog suda su tražili da ocijeni ustavnost ovog rješenja prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Podnosioci apelacije su suvlasnici, svaki sa dijelom od jedne četvrtine, porodične stambene zgrade izgrađene na k.č. 115/1, upisanoj u Pl 131 k.o. Trn, Općina Laktaši. Ove nekretnine oni su koristili do 29. novembra 1996. godine, a od tada ih drži u posjedu D. K. na osnovu rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 27-052-261/96 od 2. septembra 1996. godine.
Apelanti su podnijeli tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci za povrat u posjed svoje kuće, ali je taj sud rješenjem broj P 4379/96 od 25. juna 1997. godine prekinuo postupak do okončanja upravnog postupka koji se vodi pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica.
Povodom žalbe apelanata, Okružni sud u Banjoj Luci je 17. marta 1998. godine donio rješenje broj Gž-949/97, kojim je žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda.
Protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci apelanti su podnijeli reviziju Vrhovnom sudu .Republike Srpske i ovaj sud je reviziju odbacio rješenjem broj Rev. 109/99 od 29. septembra 1999. godine.
I - Dopustivost predmeta
Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnosi u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovim.
Poslovnikom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (član 11. stav 3.). Apelacija treba da sadrži presudu suda u Bosni i Hercegovini, odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva i potpis podnosioca apelacije (član 14.).
Ustavni sud konstatira da su u konkretnom slučaju navedeni uvjeti ispunjeni i apelacija je stoga dopustiva.
II- Zaključak
Prema članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom, da se odluči o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega.
Ustavni sud konstatira da se spor u konkretnom predmetu tiče prava apelanata na njihov dom i na njihovu imovinu, u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima.
Apelanti su pokrenuli spor pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, koji, međutim, nije razmotrio zahtjev apelanata u meritumu, već je odlučio prekinuti postupak do okončanja određenih upravnih postupaka koji su bili u toku. Ovu odluku su zatim potvrdili Okružni sud u Banjoj Luci i Vrhovni sud Republike Srpske.
Ustavni sud smatra da je ovaj postupak od velikog značaja za apelante, jer se tiče prava na njihov dom i njihovih općih uvjeta za život. Stoga se radi o predmetu u kojem sudovi moraju odlučiti bez nepotrebnog odlaganja.
Odluka Osnovnog suda o prekidu postupka je donesena 25. juna 1997. godine, a postupak još nije nastavljen. Dopisom od 14. februara 2001. godine, gosp. Z. B., advokat apelanata, obavijestio je Ustavni sud da apelanti nisu stupili u posjed njihove kuće. Nema indikacija o tome kada bi se upravni postupak, koji je bio razlog odlaganja, mogao okončati.
U ovim okolnostima, pravo apelanata iz člana 6. Evropske konvencije na sudsko odlučenje u razumnom roku nije bilo ispoštovano. Predmet, stoga, treba vratiti Osnovnom sudu, koji, bez čekanja na okončanje bilo kakvih upravnih postupaka, mora nastaviti sa meritornim razmatranjem predmeta i donijeti presudu bez odlaganja.
U skladu sa članom VI/4. Ustava, odluke Ustavnog suda BiH su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sljedećem sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.
U 6/00
25. februara 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.