Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 5. i 6. aprila 2002. godine, donio je

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija Privatnog preduzeća Energoinženjering iz Banje Luke protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev.31/99 od 27. decembra 1999. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Činjenično stanje

  • 1.
    Podnosilac apelacije je Privatno preduzeće Energoinženjering iz Banje Luke, koga zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke.
  • 2.
    Činjenično stanje, koje proizilazi iz izjava Energoinženjeringa i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati kako slijedi:
  • 3.
    Preduzeće Energoinženjering je 29. juna 1990. godine zaključilo ugovor sa Metalskom školom u Banjoj Luci. Predmet ugovora bio je zakup djelimično izgrađenog objekta na vremenski period od deset godina, s tim da Energoinženjering objekat adaptira u poslovno-prodajni prostor. U ugovoru su precizirane vrste radova koje će izvršiti Energoinženjering, dok će preostale troškove snositi Metalska škola, na takav način da se dio troškova odbije od mjesečne zakupnine koju Energoinženjering plaća Metalskoj školi. Ugovorom je utvrđen mjesečni iznos zakupnine u iznosu od 12.000,00 DEM i to u dinarskoj protuvrijednosti po fiksnom srednjem kursu.
  • 4.
    Metalska škola je, 22. jula 1992. godine, podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci protiv Energoinženjeringa (predmet br. PS-994/92) radi izmirenja duga u iznosu od 757.594 novih dinara. Energoinženjering je porekao da ima bilo kakav dug i osporio je tužbu. Tužba se odnosila na kurs koji je trebalo primjenjivati prilikom promjene iznosa dogovorene zakupnine iz DEM u dinare.
  • 5.
    Metalska škola je aktom 13. oktobra 1992. godine obavijestila Energoinženjering da odustaje od ugovora o zakupu, pozivajući se na odredbu člana 34. Zakona o zakupu poslovnih prostorija i zgrada. Kao razlog za odustajanje navedeno je neblagovremeno i djelimično isplaćivanje zakupnine.
  • 6.
    Metalska škola se naknadno, 30. juna 1993. godine, obratila Osnovnom sudu u Banjoj Luci radi otkaza ugovora o zakupu. U vezi sa tim, navedeno je dugovanje od 149.523,73 DEM po osnovu ugovorene zakupnine.
  • 7.
    Osnovni sud u Banjoj Luci je, 4. augusta 1993. godine, donio rješenje broj R-213/93 kojim je usvojio otkazni nalog i naložio Energoinženjeringu da, u roku od osam dana, preda u posjed i slobodno raspolaganje zakupljenu zgradu Metalskoj školi.
  • 8.
    Energoinženjering je uložio prigovor na ovo rješenje, zatraživši prekidanje konkretnog postupka do okončanja predmeta pod brojem Ps-994/92. Također je izjavljena i protivtužba u kojoj se konstatuje da ugovor od 29. juna 1990. godine nije isključivo ugovor o zakupu jer je uključio dodatne građevinske radove, te da, ustvari, Metalska škola duguje 324.313 DEM tuženom na ime izvršenih plaćanja.
  • 9.
    Osnovni sud u Banjoj Luci je djelimičnom presudom broj PS-584/93 od 27. septembra 1996. godine usvojio otkaz ugovora zaključenog 29. juna 1990. godine i naložio Energoinženjeringu da, u roku od 8 dana od dana pravosnažnosti presude, preda u posjed i slobodno raspolaganje Metalskoj školi prostorije koje su predmet zakupa po navedenom ugovoru. Sud je odredio da će nakon pravosnažnosti djelimične presude odlučiti o protivtužbenom zahtjevu Energoinženjeringa i troškovima parničnog postupka.
  • 10.
    Okružni sud u Banjoj Luci, odlučujući po žalbi Energoinženjeringa, donio je, 27. aprila 1998. godine, presudu broj Pž-88/97, kojom se žalba odbija kao neosnovana, a potvrđuje presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj PS-584/93 od 27. septembra 1996.
  • 11.
    Vrhovni sud Republike Srpske, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Okružnog suda Banja Luka, donio je 27. decembra 1999. godine presudu broj Rev.31/99 kojom se revizija tuženog djelimično uvažava, nižestepene presude preinačavaju u dijelu kojim je u odnosu na tuženog usvojen otkaz ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 29. juna 1990., tako što se u odnosnom dijelu tužbeni zahtjev odbija, a u preostalom dijelu revizija se odbija.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 12.
    Energoinženjering je 15. maja 2000. podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev.31/99.
  • 13.
    U skladu sa članom 16. Poslovnika Ustavnog suda, zatraženi su odgovori na navode apelacije od Vrhovnog suda Republike Srpske 22. decembra 2000. godine, Metalske škole iz Banje Luke 21. decembra 2000. godine i Republičkog javnog pravobranilaštva Banja Luka 22. decembra 2000. godine. Vrhovni sud Republike Srpske, Metalska škola Banja Luka i Javno pravobranilaštvo Banja Luka nisu dostavili odgovore.
  • 14.
    Na traženje Suda, Osnovni sud Banja Luka dostavio je kompletan spis broj PS-584/93 koji se odnosi na otkaz ugovora o zakupu i spis broj PS-994/92 koji se odnosi na isplatu zaostale zakupnine.

III - Dopustivost predmeta

  • 15.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    Odredbom člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisano je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Sud konstatuje da je Energoinženjering, obraćajući se Vrhovnom sudu Republike Srpske, iscrpio sve raspoložive pravne lijekove prema entitetskom zakonu. Prema tome, Energoinženjering je ispunio uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova.
  • 18.
    Energoinženjering je primio presudu Vrhovnog suda 11. aprila 2000. godine, a apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine dostavljena je 15. maja 2000. godine. Slijedi da je Energoinženjering ispoštovao rok od 60 dana predviđen članom 11. stav 3. Poslovnika Suda.
  • 19.
    Ustavni sud zaključuje da je apelacija dopuštena.

IV - Ustavni sud je ocijenio

  • 20.
    Energoinženjering je podnio apelaciju kojom osporava presudu Vrhovnog suda broj Rev.31/99 od 27. decembra 1999. godine. Smatra da je presuda nezakonita i da krši Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske. Energoinženjering je, u svojoj apelaciji, naveo razloge u četiri stava.
  • 21.
    U prvom stavu, Energoinženjering je osporio otkaz ugovora prema kojem Energoinženjering treba da vrati zakupljene prostorije Metalskoj školi bez ikakve naknade za značajna investiranja koja su uložena u zgradu koja su time u velikoj mjeri povećala njenu vrijednost. S tim u vezi, Energoinženjering se poziva na činjenicu da Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske osiguravaju jednaku zaštitu svih subjekata, te navodi da je došlo do kršenja ovog ustavnog principa zato što su njegova imovina i oprema dati Metalskoj školi bez ikakve naknade, iako je vrijednost zgrade, kao rezultat ulaganja, porasla sa nekih 1.000.000 DEM na blizu 3.050.000 DEM.
  • 22.
    U drugom stavu, Energoinženjering se poziva na kompleksan ugovorni odnos između njega i Metalske škole prema kojem od iznosa zakupnine treba odbiti određeni iznos na ime troškova ulaganja, a što bi značilo da neplaćanje cjelokupnog iznosa zakupnine nije u suprotnosti sa ugovorom. Energoinženjering je, također, naveo da jedna strana nema pravo na jednostrano poništavanje ugovora.
  • 23.
    U trećem stavu, Energoinženjering tvrdi da je Metalska škola primala novac od podzakupca u trostruko većem iznosu od onog koji je Metalska škola imala pravo da dobije od Energoinženjeringa po osnovu ugovora.
  • 24.
    U zadnjem, četvrtom stavu, Energoinženjering tvrdi da Metalska škola nije postupala u dobroj vjeri nagovarajući podzakupce da plaćaju podzakup direktno njoj, a ne Energoinženjeringu, kao što su trebali raditi, i potpisavši ugovor direktno sa podzakupcima.
  • 25.
    Zadatak Ustavnog suda u ovom slučaju je ograničen na utvrđivanje da li se Vrhovni sud Republike Srpske pridržavao odredbi Ustava Bosne i Hercegovine, uključujući odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koja se, na osnovu člana II/2. Ustava BiH, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima. S druge strane, Ustavni sud neće razmatrati da li su drugi zakoni korektno primjenjivani ili da li je tačno utvrđeno činjenično stanje, osim ako neko ustavno pitanje ne bude izuzetno uključeno.
  • 26.
    U svojoj apelaciji, Energoinženjering osporava presudu Vrhovnog suda za koju smatra da je pogrešna i nezakonita. Pri tom Energoinženjering ne spominje nijednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, a uopće se ne poziva na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Energoinženjering se uopćeno poziva na Ustav kada ističe da on garantira jednaku zaštitu svim subjektima i navodi da ovaj princip nije uzet u obzir kad je odlučeno da se Metalskoj školi dodijele oprema i imovina bez ikakve naknade Energoinženjeringu koji je uložio značajna sredstva.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da je ovaj slučaj, o kom je konačno odlučio Vrhovni sud, u suštini spor po ugovoru koji se razmatra na osnovu građanskog prava. Apelacija ne navodi da je tokom postupka došlo do kršenja načela iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Također ne postoji nikakav element koji bi pokazao da su procedura ili način na koji je Vrhovni sud odlučio o slučaju prekršili bilo koje pitanje iz Ustava.
  • 28.
    Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Sudija Azra Omeragić dostavila je izdvojeno mišljenje, koje se prilaže uz ovu odluku kao aneks.

Ovu odluku Ustavni sud je donio većinom glasova (pet naprema tri) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

Aneks - izdvojeno mišljenje sudije Azre Omeragić u predmetu broj U 27/00

Na osnovu člana 36. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iznosim izdvojeno mišljenje u odluci broj U 27/00 koju je Ustavni sud usvojio većinom glasova (pet naprema tri) na sjednici održanoj 5. aprila 2002. godine.

Vrhovni sud Republike Srpske, u svojoj presudi broj Rev. 31/99 od 27. decembra 1999. godine, ocijenio je pravno relevantnim dokaz kojim je utvrdio osnov i visinu duga, a pri tom nije vodio računa o kvalitetu tog dokaza.

Navedeni dokaz izveden je u drugom postupku koji još nije okončan, a na taj dokaz stranke su iznijele primjedbe i stavile nove dokaze na prijedloge o čemu se Sud uopće nije izjasnio. Na ove povrede postupka upućuje i apelacija.

Smatram da je odluka donesena na osnovu nevaljanog i proizvoljnog dokaza, te je time apelantu onemogućeno pravo na fer suđenje koje je znatno uticalo na ishod spora.

Nepoštivanjem principa kontradiktornosti i jednakih mogućnosti stranaka u postupku, apelantu je uskraćeno pravo na fer suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, a to znači i povredu člana 6. Evropske konvencije.

U 27/00

5. aprila 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.