Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbija se apelacija Kantonalnog tužilaštva Sarajevo protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvlz.73/01 od 26. septembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Apelacija

  • 1.
    Kantonalno tužilaštvo Sarajevo podnijelo je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 5. oktobra 2001. godine apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvlz-73/01 od 26. septembra 2001. godine donesene u krivičnom predmetu protiv optuženog T. P., zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 154. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Presuda je donesena po zahtjevu za zaštitu zakonitosti federalnog tužioca Sarajevo, broj Ktz.84/01 od 27. augusta 2001. godine, podnesenog protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Kž.302/01 od 14. augusta 2001. godine.
  • 2.
    U apelaciji Kantonalnog tužilaštva se navodi da je pobijanom presudom Vrhovnog suda Federacije BiH, došlo do "teške povrede zakona koja je ugrozila ne samo ljudska prava iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, već cjelokupni sudski sistem Federacije BiH, odnosno njegovu nepristrasnost, samostalnost i zakonitost".
  • 3.
    Smatrajući da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, Kantonalno tužilaštvo je predložilo da Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), prema članu 75. Poslovnika Ustavnog suda BiH, donese privremenu mjeru kojom će privremeno obustaviti izvršenje presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj Kvlz.73/01 od 26. septembra 2001. godine, a, u vezi s tim, i rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Kž- 302/01 od 14. augusta 2001. godine.
  • 4.
    Kantonalno tužilaštvo je zatražilo da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu Travnik da ne zakazuje glavni pretres do konačne odluke Suda o meritumu predmeta prema članu 61. Poslovnika Ustavnog suda kojom će, kao stvarno i mjesno nadležni sud u predmetu T. P., za dalje postupanje odrediti Kantonalni sud Sarajevo, pred kojim je prethodno i vođen navedeni krivični postupak.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 5.
    Ustavni sud je 27. novembra 2001. godine zatražio od Vrhovnog suda Federacije BiH da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Istog dana, Ustavni sud je od Kantonalnog suda Travnik zatražio na uvid predmetni sudski spis.
  • 7.
    Odgovor na apelaciju nije dostavljen Ustavnom sudu.
  • 8.
    Kantonalni sud Travnik, aktom broj 627/01 od 29. novembra. 2001. godine, koji je u Ustavnom sudu primljen 3. decembra 2001. godine, obavijestio je Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti na uvid sudski spis jer je postupak pred tim sudom u toku. Kantonalni sud dostavio je samo kopije odluka Vrhovnog suda od 26. septembra 2001. godine i 14. augusta 2001. godine.

III - Činjenično stanje

  • 9.
    Ustavni sud je, na osnovu sadržaja apelacije i raspoložive dokumentacije, utvrdio sljedeće činjenice:
  • 10.
    Zahtjev za sprovođenje istrage u krivičnom predmetu T. P. podnesen je 1994. godine.
  • 11.
    Ured tužioca Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Hagu dao je saglasnost pod brojem 003898/GB/mal/RR385, od 23. marta 2000. godine i predmet svrstao u kategoriju "A" standardnih oznaka i odredio Kantonalni sud u Sarajevu kao sud za daljnje vođenje postupka.
  • 12.
    Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je, aktom broj KT 15/98 RZ od 23. maja 2001. godine, podiglo optužnicu protiv T. P.
  • 13.
    Branilac T. P. je podnio prigovor na optužnicu i naveo da je Kantonalni sud Travnik mjesno nadležan sud. Razmatrajući ovaj prigovor u pogledu mjesne nadležnosti, Kantonalni sud Sarajevo je rješenjem broj Kv.316/01 od 22. juna 2001. godine. prigovor odbio kao neosnovan.
  • 14.
    Protiv tog rješenja T. P. podnio je žalbu Vrhovnom sudu Federacije BiH. On navodi da, prema optužnici Kantonalnog tužilaštva Sarajevo broj Kt. 15/98 od 23. maja 2001. godine, krivična djela iz člana 154. Krivičnog zakona ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98, 2/00 i 29/00) koja se stavljaju na teret optuženom, uključuju krivična djela počinjena na području općine Kiseljak, ali ne i krivična djela počinjena van te teritorije. Budući da je općina Kiseljak pripala po mjesnoj nadležnosti Kantonalnom sudu u Travniku, Kantonalni sud u Sarajevu nije nadležan za vođenje ovog krivičnog postupka.
  • 15.
    Vrhovni sud je rješenjem broj Kž.302/01 od 14. augusta 2001. usvojio žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kv.316/01 od 22 juna 2001. i proglasio Kantonalni sud u Travniku nadležnim za daljnje provođenje krivičnog postupka protiv T. P. u pogledu krivičnih djela iz člana 154. Krivičnog zakona.
  • 16.
    Federalni tužilac iz Sarajeva podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti, broj KTZ-84/01 od 27. augusta 2001. godine, protiv rješenja Vrhovnog suda broj Kž-302/01 od 14. augusta 2001. Zahtjevom za zaštitu zakonitosti federalni tužilac je tražio da se poništi navedeno rješenje, odbaci žalba branioca T. P. kao nedopuštena i da se odredi Kantonalni sud u Sarajevu kao mjesno i stvarno nadležni sud za postupanje u krivičnom postupku protiv optuženog T. P.
  • 17.
    Branilac T. P. zahtijevao je da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude odbijen kao neosnovan. Čak i ako bi ga se smatralo osnovanim, bio bi podnesen na štetu optuženog i u takvom slučaju sud bi se, u skladu sa članom 409. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, trebao ograničiti na ispitivanje povreda zakona bez izmjena odluke koja je bila pravosnažna.
  • 18.
    Vrhovni sud je u presudi broj Kvlz.73/01 od 26. septembra 2001. zaključio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, ali da je podnesen na štetu optuženog. Vrhovni sud je, stoga, u skladu sa članom 409. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, pronašao povredu zakona koja nije uticala na odluku koja je postala konačna. Stoga bi Kantonalni sud Travnik trebao ostati nadležan da vodi krivični postupak.

IV - Dopustivost

  • 19.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud BiH ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda BiH - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 24/99) je utvrđeno da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    Kantonalno tužilaštvo osporava presudu Vrhovnog suda donesenu po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, koji je podnio federalni tužilac. Osporena presuda Vrhovnog suda je konačna. Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, svi raspoloživi pravni lijekovi protiv ove presude su iscrpljeni.
  • 22.
    Vrhovni sud donio je osporenu presudu 26. septembra 2001. godine. S obzirom da je apelacija primljena u Ustavnom sudu 5. oktobra 2001. godine, očigledno je da je podnesena unutar roka od 60 dana, predviđenog članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
  • 23.
    Prema tome, predmetna apelacija je dopustiva.

V - Ustavni sud je odlučio

  • 24.
    Prema članu VI/3.b) Ustava BiH, Ustavni sud BiH ima apelacionu nadležnost u pitanjima iz Ustava koja proizilaze iz presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    Prema članu II/2. Ustava BiH, prava i slobode predviđeni Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Apelantovi navodi se odnose na to da je Vrhovni sud Federacije BiH osporenom presudom, povređujući zakon, istovremeno ugrozio ne samo ljudska prava i osnovne slobode oštećenih lica navedenih u obrazloženju predmetne optužnice, odnosno lica iz člana 6. Evropske konvencije, već i cjelokupni sudski sistem Federacije BiH, odnosno njegovu nepristrasnost, samostalnost i zakonitost.
  • 26.
    Član 6. Evropske konvencije glasi:
  • 1.
    "Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.
  • 2.
    Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

a. da odmah,, na jeziku koji razumije, bude podrobno obavješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega;

b. da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane;

c. da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere, ili, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;

d. da sam ispituje ili da zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;

e. da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu ."

  • 27.
    Sporno pitanje u ovom slučaju je da li je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđen član 6. stav 1. Evropske konvencije i član II/3.e) Ustava BiH, time što je potvrđena nadležnost Kantonalnog suda u Travniku za vođenje krivičnog postupka u slučaju T. P.
  • 28.
    Ustavni sud navodi da član 6. Evropske konvencije i član II/3.e) Ustava BiH štiti prava optuženog a ne prava tužioca. Međutim, u ovom slučaju odluka da će Kantonalni sud u Travniku biti nadležan da vodi krivični postupak je u skladu sa pravima optuženog T. P., a Kantonalno tužilaštvo, a ne optuženi T. P., je to koje zahtijeva izmjenu odluke.
  • 29.
    Slijedi, dakle, da nema govora o povredi ustavnog prava T. P. na pravično suđenje garantiranog Evropskom konvencijom ili Ustavom.
  • 30.
    Ne može se smatrati da odluka Vrhovnog suda krši Ustav na bilo koji način. Ustavni sud dodaje da pitanje da li su odredbe zakona o teritorijalnoj nadležnosti sudova pravilno primijenjene ili ne, nije ustavno pitanje koje potpada u nadležnost Ustavnog suda BiH.
  • 31.
    Stoga, apelaciju Kantonalnog tužilaštva treba odbiti kao neosnovanu.
  • 32.
    S obzirom da Ustavni sud odlučuje o meritumu apelacije, odlučenje o predloženoj privremenoj mjeri nije imalo svrhu.

U skladu sa članom VI/4. odluke Suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio većinom glasova (sedam naprema dva) u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Snežana Savić i sudije prof. dr. Kasim Begić, dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović i Mirko Zovko.

U 51/01

25. februara 2002. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Snežana Savić, s. r.