Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE

Odbija se, kao neosnivan, prijedlog V.P., iz Beograda, za donošenje rješenja o privremenom obustavljanju izvršenja presude Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

  • 1.
    V.P. (u daljem tekstu: apelant), iz Beograda, koga zastupa M.V., advokat iz Sokoca, podnio je 21. maja 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine.
  • 2.
    Presudom Osnovnog suda u Sokocu broj P:162/01 od 17. maja 2002. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, pa mu je otkazan ugovor o korištenju stana, zaključen sa zajednicom stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine Sokolac, broj 141/80 od 23. maja 1980. godine.
  • 3.
    Presudom Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, apelantova žalba je odbijena i presuda Osnovnog suda u Sokocu, broj P:162/01 od 17. maja 2002. godine, u dosuđujućem dijelu odbijena kao neosnovana.
  • 4.
    Apelant je protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske. Prema obavještenju tog suda, broj Su-VIII-869/03 od 28. jula 2003. godine, Vrhovni sud Republike Srpske nije odlučio.
  • 5.
    Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na dom iz člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na neometano uživanje imovine iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te zbog toga traži da Ustavni sud, do donošenja konačne odluke, usvoji privremenu mjeru, u smislu člana 75. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 6.
    Razmatrajući osnovanost apelantovog prijedloga za usvajanje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. stav 1. i člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."

Član 54. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Sud rješenjem odlučuje o svim drugim pitanjima."

Član 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Sud može, do donošenja konačne odluke, u cjelini ili djelimično, privremeno obustaviti izvršenje odluka, zakona (akta) ili pojedinačnih akata (privremena mjera) ako bi zbog njihovog izvršavanja mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice."

  • 7.
    Ustavni sud podsjeća da je član 75. Poslovnika Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupati neotklonjive štetne posljedice čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za usvajanje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.
  • 8.
    Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, o kojoj Vrhovni sud Republike Srpske, do dana donošenja ovog rješenja, još nije odlučio, što, u smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda znači da, u ovom slučaju, predmet nije okončan in meritum.
  • 9.
    Imajući u vidu odredbe člana 75. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da odbije prijedlog za usvajanje privremene mjere jer apelant nije pružio valjane dokaze da bi izvršenjem presuda Okružnog suda Srpsko Sarajevo broj Gž-436/02 od 10. marta 2003. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj P-162/01 od 17. maja 2002. godine mogle nastupiti neotklonjive štete posljedice.
  • 10.
    Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog slučaja.
  • 11.
    Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.