Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se zahtjev Udruženja građana "Majke Srebrenice i Podrinja" iz Vogošće i dr. za ocjenu ustavnosti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Aneksa 4. ovoga sporazuma zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Udruženje građana "Majke Srebrenice i Podrinja" (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Vogošće, podnijelo je 16. januara 2003. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) za ocjenu ustavnosti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Dejtonski mirovni sporazum) i Aneksa 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Podnosilac zahtjeva je, 16. januara 2003. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu.
  • 3.
    Zajednica prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanske Posavine se, 3. marta 2003. godine, pridružila zahtjevu u obliku u kojem ga je podnio podnosilac zahtjeva.
  • 4.
    Podnosioci zahtjeva su 28. maja 2003. dopunili prvobitni zahtjev.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Podnosioci zahtjeva traže od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti pošto su mišljenja da Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks 4. nisu potpisani u skladu sa čl. 5., 155. i 268. Ustava Republike Bosne i Hercegovine koji je bio na snazi 14. decembra 1995. godine, te članom 51. Bečke konvencije o uvjetima za sklapanje međunarodnih ugovora i članom 52. Povelje Ujedinjenih nacija.
  • 6.
    Podnosioci zahtjeva traže od Ustavnog suda da ispita legalitet i legitimitet Dejtonskog mirovnog sporazuma i Aneksa 4 toga Sporazuma.

IV - Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 7.
    Podnosioci zahtjeva dalje navode da Dejtonski mirovni sporazum i Aneks 4. tog Sporazuma nisu usvojeni u skladu sa ustavnom voljom građana države. Na referendumu, u februaru 1992. godine, građani su izrazili demokratsku volju za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu sa punim teritorijalnim integritetom i suverenitetom. Podnosioci zahtjeva, također, navode da je u to vrijeme Predsjedništvu i Skupštini Bosne i Hercegovine istekao mandat. Slijedi da oni nisu imali legitimna ovlaštenja da djeluju u ime države. Da bi pružili potporu svom zahtjevu, podnosioci zahtjeva su 28. maja 2003. godine dostavili Ustavnom sudu dopis sa listom publiciranih dokumenata i ukazali na "priznanja političkih lidera, kao npr. Biljane Plavišić i oficira Jugoslovenske narodne armije: Dragana Obrenovića, Momira Nikolića, Dražena Erdemovića i dr. Š...Ć", te presudu generalu Radoslavu Krstiću u postupcima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu.

b) Odgovor na zahtjev

  • 8.
    Ustavni sud, u skladu sa članom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), može donijeti odluku iz člana 55. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda čak i kada nije postupljeno prema članu 16. Poslovnika Ustavnog suda, pa zato Ustavni sud nije zatražio odgovore na zahtjev.

V - Dopustivost

  • 9.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi:

"Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."

  • 10.
    Ustavni sud "u vezi sa zahtjevom za ocjenjivanje ustavnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma ističe da je Ustav Bosne i Hercegovine donesen kao Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazumu. Iz tog proizilazi da ne može postojati sukob i mogućnost spora između tog Sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud također nije nadležan da ocjenjuje ustavnost Dejtonskog mirovnog sporazuma u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je Ustavni sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine sa isključivim zadatkom da podržava ovaj ustav" (vidi odluku Ustavnog suda, U 7/97, od 21. decembra 1997., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 7/98).

VI - Zaključak

  • 11.
    Uzimajući u obzir tačku 10. ove odluke, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 12.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus i prof. dr. Ćazim Sadiković.

U 1/03

25. jula 2003. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.