Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se zahtjev I. Š. za ocjenu ustavnosti člana 143. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00), jer ga je podnijelo neovlašteno lice.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    I. Š. (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Breze, podnio je 10. jula 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 143. Zakona o radu.

II - Činjenično stanje

  • 2.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 3.
    Član 143. Zakona o radu, koji je donesen 1999. godine, je regulisao status radnika na čekanju posla, pri čemu je institucionalna zaštita ovog člana bila u sklopu nadležnosti sudova Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, ovaj član je izmijenjen i dopunjen 2000. godine.
  • 4.
    Izmjenama i dopunama navedene odredbe Zakona o radu utvrđena je nova procedura po kojoj se postupa u rješavanju žalbi radnika u kojima traže ponovno uspostavljanje svog radnog odnosa ili naknadu zbog otpuštanja, kao i nova instituticonalna zaštita za takve žalbe (za predmete koji nisu riješeni do 5. februrara 2000. godine), uspostavljanjem kantonalne komisiju za sprovođenje člana 143. ovoga zakona.
  • 5.
    Iz zahtjeva se može zaključiti da podnosilac zahtjeva pripada grupi radnika na koju se primjenjuje odredba člana 143. Zakona o radu. Podnosilac zahtjeva navodi da je 2000. godine pokrenuo postupak pred Kantonalnom komisijom u Zenici, ali da ta komisija nije okončala ovaj postupak koji, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, traje suviše dugo.

III - Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 6.
    Podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti člana 143. Zakona o radu, ističući da je retroaktivnom primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, u dijelu koji se tiče statusa radnika iz 1991. godine, došlo do povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, podnosilac zahtjeva navodi da izmjene i dopune Zakona iz 2000. godine ne predviđaju bilo kakvu sudsku zaštitu u sporovima iz člana 143., te da postojanje Kantonalne komisije ne odražava niti ima karakter suda.

b) Odgovor na zahtjev

  • 7.
    Ustavni sud, u skladu sa članom 55. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, nije tražio od strana u postupku da dostave svoje odgovore na zahtjev.

IV - Dopustivost

  • 8.
    Pri ocjenjivanju dopustivosti ovog zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  • -
    Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."

Član 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Na sjednici, kojoj mogu prisustvovati samo sudije i lica odgovorna za vođenje zapisnika, Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud će donijeti kad utvrdi da:

Š...Ć

  • 2.
    je zahtjev podnesen od neovlaštenog lica;".
  • 9.
    Uzimajući u obzir naprijed navedene ustavne odredbe, Ustavni sud zaključuje da podnosilac zahtjeva nije nadležan da pokrene postupak u vezi sa nadležnošću Ustavnog suda iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, zahtjev treba odbaciti kao nedopustiv. Nadalje, konstatacija podnosioca zahtjeva o vođenju njegovog postupka pred Kantonalnom komisijom u Zenici, po shvatanju Ustavnog suda, nema utjecaja na dopustivost ovog zahtjeva iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

V - Zaključak

  • 10.
    U skladu sa članom 54. i članom 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 11.
    U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

U 41/03

26. septembra 2003. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.