USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbija kao neosnovana apelacija R. T. iz Kotor Varoši, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-123/01 od 30. jula 2001. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj K-28/01 od 9. aprila 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.R. T. (u daljem tekstu: apelant), iz Kotor Varoši, koga zastupa S. V. D., advokat iz Banje Luke, podnio je 27. augusta 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) broj K-28/01 od 9. aprila 2001. godine i Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud RS) broj Kž-123/01 od 30. jula 2001. godine, zbog povrede procesnog i materijalnog krivičnog prava.
II - Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine
- 2.Apelant je dostavio Ustavnom sudu apelaciju 27. augusta 2001. godine.
Ustavni sud je dostavio apelaciju na odgovor u skladu sa članom 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda 28. oktobra 2002. godine. Vrhovni sud RS je dostavio svoj odgovor 21. novembra 2002. godine, a Okružni sud u Banjoj Luci 7. novembra 2002. godine.
III - Činjenično stanje
- 3.Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda podnosioca zahtjeva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 4.Okružni sud je apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 godina zbog ubistva iz bezobzirne osvete (član 36. stav 2. tačka 4. Krivičnog zakona Republike Srpske - Posebni dio (u daljem tekstu: Krivični zakon) koji je bio na snazi u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno). Okružni sud u presudi navodi da je 6. oktobra 1996. godine apelant ubio svog zeta, R. T.
- 5.Protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj K-28/01 od 9. aprila 2001. godine okružni javni tužilac i apelant su izjavili žalbu Vrhovnom sudu. Apelant navodi da presuda ne ispunjava formalne uvjete predviđene članom 364. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, da je, naime, nedovoljno struktuirana i obrazložena, te da je sama sebi proturječna. Apelant je naglasio da njegov navodni motiv za ubistvo, osveta za izvještaje o krađi, ne može biti mens rea jer u to vrijeme nije mogao znati za izvještaje.
- 6.Vrhovni sud je odbio apelantovu žalbu a, na uloženu žalbu okružnog javnog tužioca povećao je kaznu zatvora na 12 godina. Smatra da prvostepena presuda nije sadržavala bitne povrede procesnog i materijalnog prava. Vrhovni sud je naveo da apelantova žalba nije pokazala u čemu se te povrede konkretno sastoje i zašto bi bile bitne za pravilno presuđenje u predmetnoj krivičnoj stvari. Sud nije mogao ustanoviti kontradikcije između presude i obrazloženja, te pojedinih dijelova obrazloženja, te je u svemu prihvatio način na koji je Okružni sud prikupio i ocijenio te dokaze. Vrhovni sud je naveo da je realna djelatnost optuženog u radnjama koje je preduzeo prilikom ubistva i sve ono što im je prethodilo dalo potpuno pouzdan osnov prvostepenom sudu za zaključak da se radi o ubistvu iz bezobzirne osvete izvršenog sa direktnim predumišljajem.
IV - Relevantni propisi
- 7.Sudovi su primijenili član 36. Krivičnog zakona Republike Srpske - Posebni dio ("Službeni glasnik RS", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94, 3/96) koji je bio na snazi u vrijeme kada je počinjen zločin, i koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"(1) Ko drugog liši života, kazniće se zatvorom najmanje pet godina.
(2) Zatvorom najmanje deset godina ili smrtnom kaznom kazniće se: Š...Ć
(4) Ko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih niskih pobuda;
Š...Ć".
- 8.Član 364. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90; "Službeni glasnik RS", br. 26/93, 14/94, 6/97) glasi:
" Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je: Š...Ć.
- 11.izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu uvedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih ti isprava ili zapisnika."
V - Apelacija
- 9.Apelant osporava odluke nižih sudova navodeći da je došlo do grubog kršenja procesnog i materijalnog prava. Traži da se osporene odluke "ponište", te da se postupak obnovi pred Okružnim sudom.
- 10.Apelant naročito ističe da su razlozi presude Okružnog suda nejasni i proturječni. Po njegovom mišljenju, analiza dokaza koji su bili dostupni sudu, te apelantov mens rea, nisu bili dovoljni. On tvrdi da u vrijeme kada je izvršeno krivično djelo nije znao za izvještaje pošto su bili obrađeni tek nakon tog datuma. Prema tome, apelant poriče da je u pitanju ubistvo iz bezobzirne osvete.
- 11.Vrhovni sud smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava apelanta u toku postupaka koji su prethodili donošenju presude Vrhovnog suda, te presude Okružnog suda. Presude nižestepenih sudova su, po mišljenju Vrhovnog suda, jasne u smislu da nema kontradikcija između dispozitiva i obrazloženja, te pojedinih dijelova obrazloženja.
Okružni sud isto tako smatra da je apelacija neosnovana jer nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.
VI - Dopustivost
- 12.Član VI/3.b) Ustava BiH glasi:
"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
- 13.Presuda Vrhovnog suda broj Kž-123/01 od 30. jula 2001. godine, koja se bavila apelantovom žalbom u meritumu slučaja je, prema tome, konačna presuda u smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant je, dakle, iscrpio sve efektivne pravne lijekove po odgovarajućem zakonu. Apelant je podnio apelaciju 27. augusta 2001.godine, znači u roku od 60 dana od presude.
VII - Meritum
- 14.Apelant ne navodi odredbe Ustava Bosne i Hercegovine niti Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) za koje tvrdi da su povrijeđene, već se samo poziva na povredu pozitivnog prava. Može se reći da se navodi iz apelacije u suštini odnose na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom..."
- 15.Prema praksi Ustavnog suda (vidi odluke U 30/01, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02, tačka 17; U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02, tačka 19; U 62/01, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02, tačka 17), njegova apelaciona nadležnost (član VI/3.b) Ustava BiH) ograničena je na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu", te Ustavni sud, prema tome, uopćeno govoreći, nije nadležan da preispituje utvrđene činjenice, niti je u njegovoj nadležnosti da vrši reviziju tumačenja i primjene zakona koje primjenjuju niži sudovi, osim ukoliko odluka nižestepenih sudova nije rezultirala kršenjem ustavnih prava. Ovo je slučaj kada se odluke redovnih sudova zasnivaju na pogrešnim pogledima na značenje i domen ustavnih prava, kada ustavna prava uopće nisu uzeta u obzir, kada je primjena zakona očigledno proizvoljna, kada je ishodišni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih sudskih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi, i u drugim slučajevima).
- 16.Ustavni sud ne nalazi da su nižestepeni sudovi proizvoljno tumačili relevantne odredbe Krivičnog zakona što bi rezultiralo negiranjem pravde i što bi bilo u suprotnosti sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 17.Polazeći od navedenog, Ustavni sud ne smatra da je došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te je apelaciju odbio kao neosnovanu.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana 60. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 19.Prema članu VI/4. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 39/02
27. juna 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.