USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbija se apelacija H.Z., iz Sarajeva, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Gž-20/00 od 25. oktobra 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.H. Z. iz Sarajeva (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa I. M., advokat iz Sarajeva, podnio je 4. februara 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj Gž-29/00 od 25. oktobra 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Prema članu 16. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija je dostavljena učesnicima u postupku, Vrhovnom sudu i "Pelikom" d.j.l., preduzeću za proizvodnju i preradu plastičnih masa, trgovinu i usluge iz Sarajeva.
- 3."Pelikom" d.j.l., preduzeće za proizvodnju i preradu plastičnih masa, trgovinu i usluge iz Sarajeva, je svoj odgovor dostavilo u ostavljenom roku dok Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III - Činjenično stanje
a) Okolnosti slučaja
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, se mogu sumirati na slijedeći način.
- 5."Pelikom" d.j.l., preduzeće za proizvodnju i preradu plastičnih masa, trgovinu i usluge iz Sarajeva, je u sudskom registru upisano 24. decembra 1996. godine.
- 6.Tužitelj "Pelikom-Zulčić Hurem i Šemšić Hafijeta" d.j.l., preduzeće za proizvodnju i preradu plastičnih masa, trgovinu i usluge iz Sarajeva, 24. novembra 1998. godine je podnio tužbu radi utvrđivanja ništavosti ovog upisa.
- 7.Kantonalni sud u Sarajevu je, 3. marta 1999. godine, donio presudu broj P-18/98 kojom je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.
- 8.Povodom žalbe, Vrhovni sud je rješenjem broj Gž-16/99 od 30. novembra 1999. godine pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 9.Nakon toga, Kantonalni sud u Sarajevu je 20. aprila 2000. godine, pod brojem P 1/00, donio rješenje kojim tužbu kao neblagovremenu odbacuje.
- 10.Protiv ovog rješenja tužitelj je uložio žalbu, a Vrhovni sud je rješenjem broj Gž-29/00 od 25. oktobra 2000. godine ovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
b) Relevantni propisi
- 11.U vezi sa predmetom, relevantni su slijedeći propisi:
Zakon o upisu u sudski registar ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95)
Član 60.
"Lice koje ima pravni interes može podnijeti registarskom sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa, u roku od 15 dana od dana saznanja za upis, a najkasnije u roku od 60 dana od dana izvršenog upisa".
Član 63. stav 3.
"Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana kad je podnosilac tužbe saznao za razloge ništavnosti, ali se ne može podnijeti poslije isteka roka od tri godine od dana izvršenog upisa".
Zakon o preduzećima ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 2/96, 8/96 i 14/97)
Član 115.
"Pod istom ili sličnom firmom ne mogu biti upisana kod istog registarskog suda dva ili više preduzeća koja imaju istu ili srodnu djelatnost.
Ako su dva ili više preduzeća iste ili srodne djelatnosti, čija su sjedišta na području istog suda koji vodi sudski registar, prijavila sudu firme koje se ne razlikuju jedna od druge, pravo na upis firme ima preduzeće koje je ranije prijavilo firmu sudu".
Član 137.
"Lice koje obavlja poslovodnu funkciju u preduzeću ne može biti osnivač preduzeća za obavljanje iste djelatnosti za koju je preduzeće u kojem obavlja poslovodnu funkciju upisano u sudski registar, niti u drugom preduzeću druge djelatnosti obavljati istu funkciju.
Zabrana iz stava 1. ovog člana traje i jednu godinu nakon dana prestanka obavljanja poslovodne funkcije".
Zakon o parničnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98)
Član 11.
"Stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom Zakonu, sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti".
IV - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant se žali da osporene sudske odluke nisu zakonite i da su njima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 13.Predložio je da se apelacija usvoji i odluči u meritumu, ili pak da se ukine osporeno rješenje i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Učesnik u postupku "Pelikom" d.j.l., preduzeće za proizvodnju i preradu plastičnih masa, trgovinu i usluge iz Sarajeva, je u odgovoru na apelaciju predložilo da Ustavni sud ovu apelaciju odbaci ili da je pak kao neosnovanu odbije.
V - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu jurisdikciju po pitanjima koja se tiču presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.Prema Poslovniku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (član 11. stav 3.).
- 17.Apelacija treba da sadrži presudu suda u Bosni i Hercegovini, zatim odredbe Ustava za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva i potpis podnosioca apelacije (član 14. stav 2. Poslovnika).
- 18.U konkretnom slučaju svi navedeni preduvjeti su ispunjeni, pa je uočljivo da je ova apelacija dopustiva.
VI - Ustavni sud je odlučio
- 19.Podnosilac apelacije se žali da osporene sudske odluke nisu zakonite i da su njima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 20.Predložio je da se apelacija usvoji i odluči u meritumu, ili pak da se ukine osporeno rješenje i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak.
Član II/3.e)
"Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
a) Član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
- 21.Navodi žalbe koji se odnose na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u suštini odgovaraju članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je rješenje Vrhovnog suda broj Gž-29/00 od 25. oktobra 2000. godine u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno da li je ovim rješenjem došlo do povrede apelantovog prava prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u svom relevantnom dijelu glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza... svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom".
"Pravično suđenje"
- 22.Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluke o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji DR, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, DR 49/67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. DR 25, 240).
- 23.Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi cijene provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje da li su izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi da li je postupak u cjelini pravedan, uključujući način na koji su dokazi dobijeni (v. između ostalih izvora, presudu u predmetu Doorson protiv Holandije, 26. mart 1996. godine, Izvještaji presuda i odluka 1996-II, str. 470, stav 67).
- 24.U predmetnom slučaju među strankama nije sporno da je sporni upis u sudskom registru osnivanja preduzeća "Pelikom" d.j.l., preduzeće za proizvodnju i preradu plastičnih masa, trgovinu i usluge iz Sarajeva, izvršen 24. decembra 1996. godine, a da je apelant saznao za razloge ništavosti 24. maja 1997. godine.
- 25.Pošto je tužba za utvrđivanje ništavosti podnesena sudu tek 24. novembra 1998. godine, evidentno je da je apelant u ovom slučaju (mada je podnio tužbu u okviru objektivnog roka od tri godine od dana izvršenog upisa) prekoračio rok od 30 dana od dana saznanja za podnošenje blagovremene tužbe, pa je Kantonalni sud u Sarajevu ispravno postupio kada je ovu tužbu kao neblagovremenu odbacio, a Vrhovni sud kada je odbio žalbu protiv pomenutog rješenja.
- 26.Inače, radi se o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti, pa ne dolazi u obzir eventualno produženje ovog roka, bez obzira iz kojih razloga.
- 27.Činjenica da je apelant 12. juna 1997. godine podnio registarskom sudu zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa ne može u ovom slučaju ishoditi donošenje drugačije odluke, jer sudovi nisu mogli taj zahtjev tretirati kao tužbu, pošto je povodom njega u vanparničnom postupku već ranije donijeto pravosnažno rješenje o obustavi postupka. Naime, ovaj zahtjev je podnesen izvan propisanog roka od 60 dana od izvršenog upisa, pa je apelant bio prekludiran u pravu da zahtijeva brisanje upisa. U slučaju da je apelant umjesto tog zahtjeva podnio tužbu za utvrđenje ništavosti, ona bi bila blagovremeno podnesena. Međutim, kod postojećeg stanja stvari, sud nije mogao da o tome poučava tužitelja, jer bi ga na taj način poučavao o materijalnom pravu koje može ostvariti, te bi time doveo u sumnju svoju pristrasnost i na taj način bi prejudicirao ishod spora. Poučavanje stranke, inače, ograničeno je samo na formalne nedostatke, u smislu odredbi člana 11. Zakona o parničnom postupku, a u konkretnom slučaju zahtjev usmjeren na brisanje upisa nije bio nerazumljiv i sadržavao je sve ono što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati.
- 28.Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovnih sudova, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminatorna, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
- 29.Prema svemu navedenom, razmotrivši navode u pogledu povrede člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantovo pravo na "pravično suđenje" nije povrijeđeno, s obzirom da se suština navoda odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnih propisa.
Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da osporena odluka Vrhovnog suda nije povrijedila član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
VII - Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da apelacija H. Z. nije osnovana i da je kao takvu treba odbiti.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 33/01
26. juna 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.