USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Odbija se kao neosnovana apelacija S. S., iz Doboja, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-121/99 od 27. decembra 1999. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. S. (u daljem teksu: apelantica), iz Doboja, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-121/99 od 27. decembra 1999. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je 15. maja 2000. godine primio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj Rev-121/99 od 17. decembra 1999. godine.
- 3.U skladu sa članom 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je 14. februara 2001. godine dostavio apelaciju Vrhovnom sudu i Republičkom javnom pravobranilaštvu, radi davanja odgovora.
- 4.Republičko javno pravobranilaštvo je odgovor na apelaciju dostavilo 19. marta 2001. godine.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Doboju broj P-36/87 od 25. septembra 1987. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tužene Općine Doboj, poništena je izjava pok. J. Ž. iz Brgula Gornjih, o odricanju prava vlasništva u korist društvene zajednice na nekretninama označenim kao k.č. broj 896, šuma zvana "Šubertna kosa", i k.č. broj 899 zv. "Šubertna kosa" i k.č. broj 839. šuma zv. "Potkućnica" navedenih u potvrdi Općinske uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Doboj broj 0162-477-33/78 od 5. aprila 1978. godine.
- 7.Protiv navedene presude Zajedničko općinsko javno pravobranilaštvo Doboj izjavilo je žalbu Višem sudu u Doboju.
- 8.Viši sud u Doboju, presudom broj Gž-372/88 od 11. aprila 1988. godine, odbio je žalbu i prvostepenu presudu potvrdio.
- 9.Protiv navedene presude, Zajedničko općinsko pravobranilaštvo uložilo je 7. juna 1988. godine reviziju, tada nadležnom, Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine.
- 10.Vrhovni sud Republike Srpske, sada nadležni sud, donio je 27. decembra 1999. godine presudu broj Rev-121/99 kojom se revizija tužene uvažava, obje nižestepene presude preinačavaju i tužbeni zahtjev odbija.
- 11.Vrhovni sud konstatira da su nižestepeni sudovi pobijanim presudama na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo. Vrhovni sud cijeni da pravilnom interpretacijom odredbe člana 61. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, dovodeći je u vezu sa članom 18. stav 1. Osnovnog zakona o šumama, proizilazi mogućnost odricanja od prava vlasništva na šumi i šumskom zemljištu. U konkretnom slučaju, prednik apelantice se jednostranom izjavom volje, koja predstavlja pravni posao, punovažno odrekao prava vlasništva na predmetnom šumskom zemljištu u korist drugog lica (društvene zajednice).
IV - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelantica navodi da je Vrhovni sud pobijanu presudu donio suprotno zakonskim propisima koji su važili u vrijeme davanja izjave J. Ž., kojom se odrekao vlasništva na svom poljoprivrednom zemljištu, oduzimajući tako pravo vlasništva na poklonjenoj šumi apelantici, inače kćerki i zakonitoj nasljednici J. Ž.. Tu šumu je ona posjedovala i bila njena zakonita vlasnica od 6. marta 1984. godine do donošenja presude Vrhovnog suda.
- 13.Apelantica predlaže da Ustavni sud, radi zaštite njene imovine, usvoji apelaciju, ukine u cijelosti presudu Vrhovnog suda kao i rješenje Republičke uprave za imovinsko-pravne poslove UP/2-10-476-5/85 od 24. aprila 1985. godine, kojim je poništena pobijana potvrda i stranke upućene na postupak pred redovnim sudom, radi utvrđivanja nedostatka volje.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.Republičko javno pravobranilaštvo u svom odgovoru navodi da iz Zakona o prometu zemljišta i zgrada, a u vezi sa odredbama Osnovnog zakona o šumama, proizilazi mogućnost odricanja prava vlasništva na šumi i šumskom zemljištu, tako da se, u konkretnom slučaju, prednik apelantice mogao odreći prava vlasništva. Naime, njegova izjava predstavlja pravni posao kojim se punovažno odrekao prava vlasništva u korist društvene zajednice.
- 14.
V - Dopustivost
- 15.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda utvrđeno je da Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.Ustavni sud konstatira da je apelantica, obraćajući se Vrhovnom sudu, iscrpila sve raspoložive pravne lijekove. Ona je primila presudu Vrhovnog suda 31. marta 2000. godine, a apelacija Ustavnom sudu dostavljena je 15. maja 2000. godine.
Slijedi da je apelantica ispoštovala i rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
- 18.Prema tome, apelacije je dopuštena u skladu sa članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Prije razmatranja merituma predmeta Ustavni sud mora odlučiti da li da prihvati apelaciju uzimajući u obzir kriterije sadržane u članu XII Ustava Bosne i Hercegovine.
- 20.Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavni akt kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa prema tome proizilazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu toga dana. Stoga se postavlja pitanje da li je Ustavni sud i do koje mjere nadležan ratione temporis da razmatra predmet imajući u vidu da se 5. aprila 1978. godine apelanticin otac J. Ž. jednostranom izjavom volje odrekao prava vlasništva na šumskom zemljištu u korist drugog lica, dakle prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 21.Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 22.Ustavni sud stoga ne može, u konkretnom slučaju, razmatrati odricanje prava vlasništva na šumskom zemljištu, jer se to desilo prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovne. Ovo pitanje je zato van nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis.
- 23.Postupak po tužbi apelantice je pred redovnim sudovima u toku od 1987. godine. Period koji Ustavni sud može uzeti u razmatranje počinje teći od 14. decembra 1995. godine - dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je nadležan da ispituje predmet ukoliko se odnosi na vođenje postupka apelanta koji je nastavljen nakon 14. decembra 1995. godine.
- 24.Na osnovu člana 26. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud kod odlučivanja ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu.
VI - Meritum
- 25.Apelantica tvrdi da je pobijanom presudom povrijeđeno njeno pravo na imovinu, odnosno traži "zaštitu vlastite imovine".
- 26.Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, što uključuje, između ostalog, i pravo na imovinu (član II/3.k).
Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) pravo na imovinu zaštićeno je članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ta odredba, u relevantnom dijelu, glasi:
Zaštita imovine
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
......."
- 27.Riječ imovina uključuje širok opseg imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Odluka Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine - "Službeni glasnik BiH", broj 33/01 i broj U 11/01 - "Službeni glasnik BiH", broj 20/02).
- 28.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u skladu s općim interesom, sprovođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim u tu svrhu.
- 29.Pravo, za koje apelantica navodi da ga je stekla, moglo bi se u navedenom smislu smatrati imovinom, ukoliko za to postoji pravni osnov. Međutim, član 1. Protokola broj 1 štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti, npr. nasljedstvom (Evropski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marckx protiv Belgije, 1979 serija A broj 31). Apelantica nikada nije imala pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, koje se bile vlasništvo njenog oca J. Ž. a kojih se on odrekao u korist društvene zajednice. Slijedi da presudom Vrhovnog suda nije došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovaj predmet ne spada u domen ovog člana. Prema tome, apelacija mora biti odbijena kao neutemeljena u ovom pogledu.
- 30.Pravo na imovinu je, također, zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, ta zaštita ne prevazilazi zaštitu predviđenu članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga nije došlo ni do povrede člana II/3.k) Ustava.
VII - Zaključak
- 31.Ustavni sud je utvrdio da ne postoji povreda ustavnih prava i, na osnovu člana 60. Poslovnika Ustavnog suda, odlučio je kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Na osnovu člana VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. David Feldman i Valerija Galić.
U 4/01
26. septembra 2003.
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.