USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
RJEŠENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. stav 3. i člana 12. stav 5. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. juna 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE
Skida se sa liste predmeta za odlučivanje apelacija M. B., iz Cazina, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Ki-64/01 od 27. decembra 2001. godine, Kv-6/02 od 10. januara 2002. i Kv-11/02 od 21. januara 2002. i optužnice Općinskog tužilaštva u Bihaću broj Kt-275/02 od 9. septembra 2002. godine zbog novonastale pravne situacije.
Rješenje objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. B. iz Cazina (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa A. B., advokat iz Bihaća, podnio je 28. januara 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Ki-64/01 od 27. decembra 2001. i Kv-6/02 od 10. januara 2002. i Kv-11/02 od 21. januara 2002. godine. U apelaciji se traži da Ustavni sud, u smislu člana 75. Poslovnika Ustavnog suda, donese privremenu mjeru.
II - Apelacija
- 2.U podnesku apelanta od 19. marta 2002. godine, kojim se dopunjuje obrazloženje apelacije od 28. januara 2002. godine navodi se da je apelant protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, Kv-6/02 od 10. januara 2002. godine, kojim je odbijena žalba apelanta na rješenje istražnog sudije o sprovođenju istrage Ki-64/01 od 27. decembra 2001. godine, podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je rješenjem broj Kvl-z-24/02 od 6. marta 2002. godine, zahtjev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedopušten.
- 3.Apelant je naveo da je osporenim rješenjem istražnog sudije Kantonalnog suda u Bihaću broj Ki-64/01 od 27. decembra 2001. godine određeno provođenje istrage protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo - zloupotreba službenog položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, da je rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj Kv-6/02 odbijena žalba apelanta protiv rješenja Ki-64/01, da je rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj Kv-11/02 odbačen zahtjev okrivljenog (apelanta) za primjenu imuniteta i obustavu istrage.
- 4.Apelant navodi da je radnje za koje se tereti, koje je mogao počiniti jedino u svojstvu predsjednika Unsko-sanskog kantona i u okviru obavljanja takve svoje funkcionalne dužnosti, te da u tom svojstvu on uživa imunitet na koji se pozvao i da zbog toga ne može biti krivično gonjen pa ni nakon prestanka te funkcije. Osim toga, sada obavlja dužnost predsjednika Skupštine Unsko-sanskog kantona i na tu je dužnost izabran kao poslanik Skupštine, te uživa i poslanički imunitet.
- 5.Apelant smatra da Kantonalni sud, i pored prigovora i imuniteta, daljim vođenjem istrage postupa suprotno članu 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) - pravo na pravično suđenje i čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer krši pravo apelanta na pravično suđenje u krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, jer je očigledno da okrivljeni uživa imunitet koji onemogućava vođenje krivičnog postupka.
- 6.Apelant, u dopuni apelacije od 30. septembra 2002. godine, ističe da ostaje kod ranijih prijedloga i navoda u apelaciji od 28. januara 2002. godine, te, osim toga traži da Ustavni sud odbaci i podignutu optužnicu broj Kt-275/02 od 9. septembra 2002. godine, odnosno, da je stavi van snage.
- 7.U odgovoru Kantonalnog tužilaštva u Bihaću, od 17. juna 2002. godine, na navode iz apelacije, ističe se između ostalog, da apelant ne uživa imunitet jer je djelo učinjeno za vrijeme dok je bio predsjednik Kantona, a kako mu je prestao taj mandat, prestao mu je i imunitet koji ga je štitio po tom osnovu.
- 8.Općinsko tužilaštvo u Bihaću u svom odgovoru od 25. januara 2003. godine ističe da je neosnovano pozivanje apelanta na imunitet. Naime, u međuvremenu, od trenutka kada se apelant pozvao na imunitet Skupština Unsko-sanskog kantona donijela je 13. juna 2002. godine Odluku o statusu izbornih funkcionera Unsko-sanskog kantona, a 7. novembra 2002. godine u "Službenom glasniku BiH", broj 32/2002 objavljena je Odluka Visokog predstavnika kojom se proglašava Zakon o imunitetu. Članom 6. ovog zakona regulisano je da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o imunitetu. Stoga predlaže da se apelacija, ukoliko je dozvoljena, kao neosnovana odbije.
III - Dopustivost
- 9.Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 10.Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio (član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda).
- 11.U toku postupka pred Ustavnim sudom, u predmetu apelacije M. B., Visoki predstavnik donio je 6. oktobra 2002. godine Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Odluku kojom se proglašava Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine. Navedene odluke, odnosno amandmani i Zakon objavljeni su u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 52/02.
- 12.Amandmanom LXVI dopunjen je član IV.C.3.10 Ustava Federacije BiH prema kome Ustavni sud Federacije odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji.
- 13.Amandmanom LXVII određeno je da članovi zakonodavnih organa kantona ne podliježu krivičnopravnoj ni građanskopravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima kantona.
- 14.Zakonom o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu danom donošenja, utvrđen je cilj zakona (član 1.), predmet i primjena zakona (član 2.), osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti (član 3.), trajanje i definicija imuniteta (član 4.), te važeći zakoni (član 5.). U čl. 6. i 7. ovog zakona propisano je da će o pravu na imunitet raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda, s tim da će resorno ministarstvo donijeti standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja, te određuje sud nadležan za njihovo rješavanje. Odluka suda je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 8. ovog zakona propisano je da se na dan stupanja na snagu ovog zakona, stavljaju van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulirano zakonom.
IV - Zaključak
- 15.Iz navedenog proizilazi da je pitanje imuniteta u Federaciji Bosne i Hercegovine riješeno Zakonom o imunitetu Federacije. Prema ovom zakonu, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je nadležan da odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje pitanje imuniteta.
- 16.Na osnovu navedenog Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 24/02
26. juna 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.