USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 21. januara 2004. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću pet sudija, u predmetu broj U-51/02, rješavajući apelaciju M. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr,. potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. O. iz Gračanice, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Kž-481/01 od 24. decembra 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gračanice, podnio je 26. februara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-481/01 od 24. decembra 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud dostavio je, 18. jula 2002. godine, odgovor na apelaciju. U skladu sa članom 20. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda je dostavljen apelantu.
- 4.Apelant je 2. i 25. decembra 2002. godine dostavio svoj komentar na navode Kantonalnog suda, date u odgovoru na apelaciju.
- 5.Na zahtjev Ustavnog suda, Općinski sud u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) dostavio je 12. i 21. novembra 2003. godine kopije rješenja tog suda broj Ki-1/01 od 30. oktobra 2003. godine i broj Kv-121/01 od 21. septembra 2001. godine. Istovremeno, Općinski sud obavijestio je Ustavni sud da su oba navedena rješenja postala pravosnažna.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Apelant je 16. oktobra 2000. godine podnio Općinskom javnom tužilaštvu Gračanica (u daljnjem tekstu: Općinsko javno tužilaštvo) krivičnu prijavu protiv S. i S. Š., iz Gračanice, zbog krivičnih djela zloupotrebe položaja i ovlasti iz člana 358. stav 3. povrede prava iz radnog odnosa iz člana 207., klevete iz člana 213. stav 3. u vezi sa članom 219. stav 2. i krivičnog djela nesavjesnog rada u službi iz člana 366. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, sa prijedlogom za provođenje istrage, podizanje optužbe i kažnjavanja u skladu sa zakonom.
- 7.Općinsko javno tužilaštvo, aktom broj Kt-149/00 od 10. januara 2000. godine, obavijestilo je apelanta da je krivična prijava odbačena i da apelant može preduzeti krivično gonjenje u roku od 8 dana od dana prijema te obavijesti.
- 8.Apelant je, 15. januara 2001. godine, podnio zahtjev za provođenje istrage istražnom sudiji Općinskog suda.
- 9.Pravosnažnim rješenjem Općinskog suda broj Kv-121/01 od 21. septembra 2001. godine uvažena je žalba osumnjičenog S. Š. i preinačeno rješenje Općinskog suda broj Ki-1/01 od 10. septembra 2001. godine, kojim je apelantov zahtjev za provođenje istrage protiv osumnjičenog S. Š., zbog krivičnih djela iz člana 183. stav 1., člana 207., člana 358. stav 1. i člana 366. stav 2. Krivičnog zakona, odbijen kao neosnovan.
- 10.Pravosnažnim rješenjem Općinskog suda broj Ki-1/01 od 30. oktobra 2003. godine obustavljen je postupak protiv osumnjičene S. Š., pokrenut apelantovim zahtjevom za provođenje istrage.
- 11.Rješenje Kantonalnog suda broj Kž-481/01 od 24. decembra 2001. godine, na koje se apelant žali, dakle, odnosi se na pokretanje istrage protiv konkretnih osumnjičenih lica, koja nisu osuđena ni za kakvo krivično djelo. Naprotiv, istraga protiv osumnjičenih lica okončana je pravosnažnim rješenjima i to rješenjem Općinskog suda broj Ki-1/01 od 30. oktobra 2003. godine o obustavljanju postupka protiv osumnjičene S. Š. i rješenjem Općinskog suda broj Kv-121/01 od 21. septembra 2001. godine, kojim se žalba branioca osumnjičenog S. Š. uvažava i rješenje Općinskog suda broj Ki-1/01 od 10. septembra 2001. godine preinačava, te se apelantov zahtjev za provođenje istrage protiv S. Š. odbija kao neosnovan.
- 12.Prema obavijesti Općinskog suda, rješenja Općinskog suda Ki-1/01 od 30 oktobra 2003. godine i broj Kv-121/01 od 21. septembra 2001. godine su postala pravosnažna.
IV - Relevantni propisi
- 13.Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98, 23/99, 50/01 i 27/02) koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja apelacije. Relevantne odredbe glase:
"Član 151. stav 7.
Ako se istražni sudija ne složi sa zahtjevom nadležnog tužioca, oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca za provođenje istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (član 21. stav 6). Protiv rješenja vijeća okrivljeni i nadležni tužilac imaju pravo žalbe, koja ne zadržava izvršenje rješenja.
Član 385. stav 2.
Protiv rješenja vijeća, donesenog prije i u toku istrage, nije dopuštena žalba, ako ovim zakonom nije drukčije određeno."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, ostvarivanje prava bez diskriminacije, jednakost pred zakonom i pravo na pravičan postupak. Od Ustavnog suda apelant traži zaštitu navedenih ustavnih prava i predlaže da Ustavni sud odlukom poništi osporeno rješenje.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju, pored ostalog, navodi: "Pošto je odredbom člana 385. stav 2. Zakona o krivičnom postupku propisano da nije dopuštena žalba protiv rješenja vijeća donesenog prije i u toku istrage, ako zakonom drukčije nije određeno, te kako se u konkretnom slučaju ne radi o rješenju donesenom u smislu člana 151. stav 7. tog zakona (rješenje vijeća donijeto povodom neslaganja istražnog sudije sa zahtjevom nadležnog tužioca, oštećenog kao tužioca ili privatnog tužioca za provođenje istrage), već je vijeće Općinskog suda rješenjem Kv.121/01 od 21. septembra 2001. godine odlučilo o žalbi branioca osumnjičenog S.Š.i preinačilo rješenje o provođenju istrage tako da je zahtjev za provođenje istrage protiv osumnjičenog S. Š. odbijen kao neosnovan, žalba protiv tog rješenja nije dopuštena. Prema tome, istražni sudija Općinskog suda je, rješenjem Ki.1/01 od 8. oktobra 2001. godine, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno odbacio apelantovu žalbu kao nedopuštenu, zbog čega je ovaj sud, rješenjem broj Kž-481/01 od 24. decembra 2001. godine, odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu".
VI - Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda, broj Kž-481/01 od 24. decembra 2001. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje apelant je primio 4. februara 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 21.Apelant pobija navedeno rješenje Kantonalnog suda broj Kž-481/01 od 24. decembra 2001. godine tvrdeći da mu je rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, ostvarivanje prava bez diskriminacije, jednakost pred zakonom i pravo na pravičan postupak.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
...
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže. "
Primjenjivost člana 6. Evropske konvencije
- 22.Sporno pitanje u ovom predmetu je da li je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđen član 6. st. 1. i 2., član II/3.e) i član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, time što je Kantonalni sud, odlučujući o žalbama apelanta (u svojstvu oštećenog kao tužioca), protiv rješenja Općinskog suda broj Ki-1/01 od 8. oktobra 2001. godine i rješenja broj Kv.152/01 od 12. oktobra 2001. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i ukinuo rješenje broj Kv-152/01 od 12. oktobra 2001. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
- 23.Ustavni sud ističe da član 6. Evropske konevencije i član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine štite prava optuženog, a ne prava tužioca. Međutim, u konkretnom slučaju, rješenje Kantonalnog suda, kojim se kao neosnovana odbija apelantova žalba (tj. oštećenog kao tužioca), izjavljena protiv rješenja broj Ki-1/01 od 8. oktobra 2001. godine, se odnosi na prava osumnjičenog S. Š., kao što se i ukidanje rješenja broj Kv-152/01 od 12. oktobra 2001. godine odnosi na prava osumnjičene S. Š.
U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža da se predmet apelantove žalbe odnosi na njegova prava kao tužioca, a ne na prava osumnjičenih, te je izvan djelokruga zaštite člana 6. Evropske konvencije.
- 24.Slijedi, dakle, da u konkretnom slučaju član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije nije primjenjiv.
Ostali navodi apelanta
- 25.U odnosu na apelantove navode da nije imao djelotvoran pravni lijek, kako je to propisano članom 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje, način tumačenja ili primjenu zakona u redovnim sudovima osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih zakona (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
- 26.Ustavni sud zapaža da su sudovi više puta raspravljali o apelantovoj tužbi i da su donijeli odgovarajuće odluke iz čega slijedi da je apelant imao djelotvoran pravi lijek i da član 13. Evropske konvencije nije povrijeđen.
- 27.Konačno, Ustavni sud zaključuje da, u odnosu na navode apelanta koji se odnose na nediskriminaciju koja je garantirana članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u svjetlu svojih zaključaka u odnosu na član 6. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati ove navode.
VIII - Zaključak
- 28.Polazeći od navedenog, a u skladu sa članom 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.