USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 21. januara 2004. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 63/02, rješavajući apelaciju BAZ MP d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija BAZ MP d.o.o. Mostar, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-560/01 od 4. oktobra 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.BAZ MP d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dušanka Šoljić - Ćorić, advokat iz Mostara, podnio je 14. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-560/01 od 14. oktobra 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva finansija zatraženo je, 14. februara 2003. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 26. februara 2003. godine, a Federalno ministarstvo finansija 6. maja 2003. godine.
III - Činjenično stanje
Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 4.Zaključkom Carinarnice Mostar, broj UP:40/01 od 10. januara 2001. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini u iznosu od 247.677,86 KM, po specifikaciji UCD 1997. i 1998. godine CI Mostar.
- 5.Federalno ministarstvo finansija, rješenjem broj UP/II-05-303/01 od 28. februara 2001. godine, odbilo je kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv navedenog zaključka Carinarnice Mostar.
- 6.Apelant je tužbom, podnesenom Vrhovnom sudu, pokrenuo upravni spor protiv akta Federalnog ministarstva finansija, broj UP/II-05-303/01 od 28. februara 2001. godine, tražeći da se tužba uvaži, osporeno rješenje poništi i odluči o apelantovom zahtjevu.
- 7.Vrhovni sud je, presudom broj U.560/01 od 4. oktobra 2001. godine, odbio apelantovu tužbu smatrajući da su organi uprave pravilno utvrdili da je apelant neblagovremeno podnio zahtjev za povrat posebne pristojbe.
IV - Relevantni propisi
- 8.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00)
"Član 249.
(1) Ako se na osnovu podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava koje su podnesene uz deklaraciju, utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćene u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:
(1) ....)
- 2)podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.
...."
Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/00)
"I
(...)
II
Vraćanje više naplaćenih dažbina iz tačke I ove odluke utvrđenih rješenjima carinarnica na osnovu presude Vrhovnog suda donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za sve namjene.
..."
- 9.Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH, br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00)
"Član 249.
(1) Ako se na osnovu podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćena u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:
(1) ....)
- 2)podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.
....
...."
- 10.Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/00)
"I
(...).
II
Vraćanje više naplaćenih carinskih dažbina iz tačke I ove odluke, utvrđenih rješenjima carinarnica na osnovu presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za ove namjene.
(...)"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na imovinu, zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija); pravo na nediskriminaciju zaštićeno članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 14. Evropske konvencije i pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 6. Evropske konvencije.
- 12.Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporenu presudu Vrhovnog suda, rješenje Federalnog ministarstva finansija broj UP/II-05-303/01 od 28. februara 2001. godine i Zaključak Carinarnice Mostar, broj UP:40/01 od 10. januara 2001. godine i naloži način povrata i povrat nezakonito oduzete imovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Vrhovni sud je u odgovoru naveo da ostaje kod svoje presude broj U.560/01 od 4. oktobra 2001. godine iz razloga na kojima se ta presuda temelji, ne nalazeći da je o tom predmetu došlo do povrede prava iz Evropske konvencije. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 14.Federalno ministarstvo finansija u svom odgovoru ističe da je drugostepeno rješenje doneseno saglasno pozitivnim pravnim propisima iz oblasti carine.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda U 15/01, od 4. maja 2001. godine).
- 18.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj U.560/01 od 4. oktobra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu punomoćnik apelanta primio je 24. oktobra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 14. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
...
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici, glasi:
- 19.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Apelant smatra da Vrhovni sud u konkretnom slučaju nije u cijelosti odlučio o tužbi, odnosno nisu obrazloženi razlozi tužbe koji se odnose na primjenu vanrednih pravnih lijekova, saglasno članu 253. Carinskog zakona. Prema tome, apelant zaključuje, povrijeđeno je i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 21.Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 14. Evropske konvencije, te član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
...
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici, glasi kako slijedi:
- 23.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 24.Apelant smatra da Vrhovni sud, u konkretnom slučaju, nije u cijelosti odlučio o tužbi, odnosno nisu obrazloženi razlozi tužbe koji se odnose na primjenu vanrednih pravnih lijekova saglasno članu 253. Carinskog zakona. Prema tome, apelant zaključuje, povrijeđeno je i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 25.Pitanje koje se postavlja u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste pitanje da li je postupak koji je u pitanju predstavljao "spor o građanskim pravima i obavezama" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
1. Postojanje "spora" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 26.U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznesene u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, stav 32).
- 27.U ovom predmetu jasno proizlazi da je spor nastao kada su carinski organi pokrenuli postupak radi povrata posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini u iznosu od 247.677,86 KM, po specifikaciji UCD 1997 i 1998. godine CI Mostar. Nakon okončanja postupka pred carinskim organima, spor je nastavljen podnošenjem tužbe Vrhovnom sudu, koji je u upravnom sporu po tužbi apelanta protiv rješenja drugostepenog organa donio presudu kojom se tužba odbija.
Prema iznesenom, Ustavni sud smatra da postupak pred carinskim organima ne predstavlja "spor" u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije, ali da karakter "spora" ima postupak u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom.
- 28.Nadalje, Ustavni sud zapaža da je cilj vođenja upravnog spora bio utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice ili prava od kojih mogu zavisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim organima.
- 29.Konačno, Ustavni sud smatra da, ukoliko rješenje upravnog spora pred Vrhovnim sudom može imati za posljedicu poništavanje odluka donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati cjelinom i kao takav biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom i ukoliko je i taj postupak obuhvaćen apelantovom žalbom (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02).
2. "Građanska prava i obaveze"
- 30.Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza "građanska prava i obaveze" je za strane ugovornice Evropske konvencije morala imati namjeru utvrđivanja granica za primjenu člana 6. stav 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obavezama" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obaveza mora biti kvalificirano kao "građansko". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
- 31.U ovom predmetu potrebno je riješiti preliminarno pitanje da li je konkretni upravni spor "spor" o "građanskim pravima i obavezama".
- 32.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, početna tačka u svakom predmetu je karakter koji se daje konkretnim pravima i obavezama prema pravnom sistemu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obaveza" "nezavisan" u smislu Evropske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "da li se pravo treba smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Evropskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi rresudu König od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 27, st. 88-89).
- 33.Evropski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obavezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obaveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje nezavisno i bez obzira da li pripadaju, prema domaćem pravnom sistemu tužene države, u sferu privatnog ili javnog prava ili su zaista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13, stav 94; navedenu presudu König, serija A, broj 27, st. 90 i 94). Štoviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utiču na građanska prava ili obaveze: "građanska prava ili obaveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti direktno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. juna 1981. godine, serija A, broj 43., stav 47).
- 34.Član 6. stav 1. utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza "građanska prava i obaveze" je za strane ugovornice Evropske konvencije morala imati namjeru utvrđivanja granica za primjenu člana 6. stav 1. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obavezama" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obaveza mora biti kvalificirana kao "građanska". Ovaj pojam, međutim, može imati nekoliko značenja.
- 35.U ovom predmetu potrebno je riješiti preliminarno pitanje da li je konkretni upravni spor "spor" o "građanskim pravima i obavezama".
- 36.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, početna tačka u svakom predmetu je karakter koji se daje ovim pravima i obavezama prema pravnom sistemu tužene strane. Međutim, ovo ne propisuje više nego početnu naznaku kako je pojam "građanskih prava i obaveza" "nezavisan" u smislu Evropske konvencije i "ne može se tumačiti samo prema domaćem zakonu tužene strane"; "da li se pravo treba smatrati građanskim, u smislu značenja tog izraza u Evropskoj konvenciji, mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i efekte tog prava - a ne njegovom pravnom klasifikacijom - prema domaćem pravu relevantne države" (vidi presudu Konig od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 27, strana 29-30, stavovi 88-89).
- 37.Evropski sud za ljudska prava smatra da izraz "sporovi" o "građanskim pravima i obavezama" uključuje sve postupke čiji je rezultat odlučujući za privatna prava i obaveze, čak i ako se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje nezavisno, i bez obzira da li pripadaju, prema domaćem pravnom sistemu tužene države, u sferu privatnog prava ili javnog prava ili su zaista mješovitog karaktera (vidi presudu Ringeisen od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13, strana 39, stav 94; navedenu presudu Konig, serija A, broj 27, strana 30 i 32, stavovi 90 i 94). Štoviše, nije dovoljno da spor ili postupak imaju slabu vezu ili neznatne posljedice koje utiču na građanska prava ili obaveze: "građanska prava ili obaveze moraju biti predmet - ili jedan od predmeta spora; rezultat postupka mora biti direktno odlučujući za to pravo" (La Compte, Van Leuven i De Meyere presuda od 23. juna 1981. godine, serija A, broj 43. strana 21, stav 47).
- 38.U konkretnom slučaju, predmet postupka je zahtjev za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini. Iz navedenog proizlazi da karakter obaveze proističe iz obaveze apelanta da ispoštuje svoje obaveze prema carinskim organima, odnosno njegovo pravo da traži povrat određenog iznosa tih sredstava. Dakle, spor u konkretnom slučaju predstavlja materiju koja je izvan djelokruga zaštite člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 39.U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da član 6. nije primjenjiv u predmetnom slučaju.
Ostali navodi iz apelacije
- 40.U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i na diskriminaciju koji su regulirani čl. II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom 14. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka, u odnosu na član 6. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati ove navode apelanta.
VIII - Zaključak
- 41.Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.