Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. David Feldman, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 27. februara 2004. godine, u predmetu broj AP 84/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 71. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), donio je

RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE

Odbija se kao neosnovan zahtjev L. B. i A. V. za preispitivanje rješenja Ustavnog suda broj AP-84/02 od 25. jula 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

  • 1.
    L. B. i A. V. (u daljnjem tekstu: apelantice) podnijele su, 11. decembra 2003. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za preispitivanje rješenja Ustavnog suda broj AP 84/02 od 25. jula 2003. godine.
  • 2.
    Rješenjem Ustavnog suda, broj AP 84/02 od 25. jula 2003. godine, Ustavni sud je odlučio da ne stavi na listu predmeta za odlučivanje apelaciju L. B. i A. V., zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
  • 3.
    U zahtjevu za preispitivanje osporenog rješenja Ustavnog suda, apelantice su navele da apelaciju nije trebalo odbaciti zbog proteka roka za podnošenje apelacije i smatraju da je bilo više razloga da Ustavni sud prihvati njihovu apelaciju ako štiti ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Istakle su da je sudski postupak u predmetima Općinskog suda II Sarajevo, br. P-2751/97 i P-2473/99, trajao tri godine i osam mjeseci do donošenja rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž 1135/00 od 4. jula 2001. godine, i da je vođen pristrasno. Apelantice smatraju da je Ustavni sud, prilikom razmatranja njihovog predmeta, trebao uzeti u obzir činjenicu da su pravne radnje preduzimale same jer su u penziji i od skromnih primanja nisu bile u mogućnosti da plate punomoćnika. Mole Ustavni sud da preispita svoje rješenje od 25. jula 2003. godine, doneseno u ovom postupku.
  • 4.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva za preispitivanje rješenja Ustavnog suda broj AP 84/02 od 25. jula 2003. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 71. Poslovnika Ustavnog suda koji glasi:

Član 71.

U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Sudu za preispitivanje te odluke.

U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Sekretarijatu Suda.

Sudija može, po vlastitoj inicijativi, podnijeti pismeno obrazložen zahtjev iz stava 1. ovog člana.

Zahtjev za preispitivanje odluke prethodno razmatra Malo vijeće koje prosljeđuje prijedlog Sudu u plenarnoj sjednici.

Kada Sud u plenarnoj sjednici odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja razmatra se u skladu sa pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Sudom.

Preispitivanje odluke Suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.

5.Iz navedenog člana Poslovnika Ustavnog suda proizlazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda, postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno uticati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranki, te da je zahtjev podnesen u roku od najkasnije jedne godine.

  • 6.
    S obzirom da je rješenje Ustavnog suda doneseno 15. jula 2003. godine, Ustavni sud zaključuje da su apelantice zahtjev za preispitivanje osporenog rješenja podnijele u roku propisanom Poslovnikom Ustavnog suda.
  • 7.
    U vezi sa ispitivanjem osnovanosti zahtjeva za preispitivanje, Ustavni sud podsjeća da je rok od 60 dana, propisan Poslovnikom Ustavnog suda, prekluzivni rok, dakle rok koji se ne može produžavati. Samim tim, rješenje Ustavnog suda o odbacivanju predmetne apelacije zbog propuštanja tog roka ne može biti preispitivano ukoliko apelant ne dokaže da je doneseno na osnovu netačnih informacija koje je ovaj Sud imao na raspolaganju.
  • 8.
    Ustavni sud ističe da je rješenje AP 84/02 donio na osnovu informacija koje su dostavile apelantice i da je, nakon što se uvjerio u vjerodostojnost dostavljenih dokumenata, donio odgovarajuće rješenje.
  • 9.
    Ustavni sud zapaža da, prema članu 71. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, zahtjev za preispitivanje osporenog rješenja ne sadrži nove pravno relevantne činjenice koje nalažu bitno drukčiju odluku, te da ne postoje pravne pretpostavke za preispitivanje osporenog rješenja.

Zaključak

  • 10.
    Na osnovu člana 71. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 11.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.