Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 15. juna 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 28/02, rješavajući apelaciju "DURAL" d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge Široki Brijeg, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić,sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija "DURAL" d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge Široki Brijeg, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-587/01 od 10. januara 2002. godine i broj U-1469/01 od 24. januara 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    "DURAL" d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge (u daljnjem tekstu: apelant), iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Lj. D., apelantov direktor, podnio je 19. februara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U- 587/01 od 10. januara 2002. godine. Naknadno, apelant je 6. marta 2002. godine podnio drugu apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1469/01 od 24. januara 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je 28. aprila 2004. godine, na osnovu člana 21. stav 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva finansija, kao stranke u postupku, da dostave odgovore na apelacije.
  • 3.
    Ustavni sud je 11. i 21. maja 2004. godine primio odgovore na apelacije od Vrhovnog suda i Federalnog ministarstva finansija.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 5.
    Rješenjem Carinarnice Grude, broj UP-1169/00 od 26. oktobra 2000. godine, odbijen je apelantov zahtjev za povrat iznosa od 360.080,50 KM uplaćenog na ime posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini.
  • 6.
    Također, rješenjem Carinarnice Grude, broj UP-40/01 od 22. januara 2001. godine, odbijen je apelantov zahtjev za povrat sredstava na ime posebne pristojbe - prelevmana za robu koja je uvezena u 1997. i 1998. godini u iznosu od 394.777,00 KM .
  • 7.
    Federalno ministarstvo finansija, rješenjem broj UP/II-05-1414/01 od 7. marta 2001. godine, odbilo je kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Carinarnice Grude broj UP-1169/00 od 26. oktobra 2000. godine.
  • 8.
    Također, rješenjem Federalnog ministarstva finansija broj UP/II-05-2545/01 od 5. aprila 2001. godine odbijena je, kao neosnovana, apelantova žalba podnesena protiv rješenja Carinarnice Grude broj UP-40/01 od 22. januara 2001. godine.
  • 9.
    Apelant je tužbama, podnesenim Vrhovnom sudu, u upravnoj stvari povrata carinskih dažbina (posebne pristojbe) pokrenuo upravne sporove protiv akata tuženog Federalnog ministarstva finansija, broj UP/II-05-1414/01 od 7. marta 2001. godine i broj UP/II-05-2545/01 od 5. aprila 2001. godine.
  • 10.
    Vrhovni sud je, presudama broj U-587/01 od 10. januara 2002. godine i broj U-1469/01 od 24. januara 2002. godine, odbio tužbe, smatrajući da su rješenja carinskih upravnih organa donesena na osnovu pravilno i potpuno utvrđenih odlučnih činjenica i pravilne primjene materijalnog prava.

IV - Relevantni propisi

  • 11.
    Carinski zakon ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/95, 9/96, 18/96, 25/97 i 46/00)

"Član 249.

(1) Ako se na osnovu podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju, utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom stanju robe ili ako carine budu plaćene u manjoj ili većoj svoti ili ako je carina plaćena više puta:

1)...

  • 2)
    podnositelj deklaracije može u roku od godine dana od dana podnošenja deklaracije podnijeti zahtjev carinarnici kod koje je platio carinu da naknadno obračuna carinu, donese rješenje o naplati ili povratu carine.

..."

Odluka o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/00)

"II

Vraćanje više naplaćenih dažbina iz tačke I ove odluke utvrđenih rješenjima carinarnica na osnovu presude Vrhovnog suda donesenim u upravnim sporovima, vršit će se iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2001. godinu a kojim će se planirati sredstva za sve namjene.

...".

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 12.
      Apelant ističe da su osporenim presudama Vrhovnog suda njegove tužbe, u upravnim sporovima protiv akata Federalnog ministarstva finansija, odbijene zbog neblagovremeno podnesenih zahtjeva za povrat posebne pristojbe za robu uvezenu 1997. i 1998. godine.
    • 13.
      Iz navoda apelacije i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu proizlazi da apelant ukazuje da su mu osporenim presudama povrijeđena prava garantirana čl. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i odgovarajućim odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Vrhovni sud trebao primijeniti Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, te da je različito postupao u identičnim pravnim situacijama. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelacije, ukine presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine kao i rješenja Federalnog ministarstva finansija i rješenja Carinarnice Grude, utvrdi povredu prava i naloži povrat imovine.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 14.
      U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine naveo je da se, u konkretnom slučaju, radi o zahtjevu za povrat posebne pristojbe za robu koja je uvezena u 1997. i 1998. godini za koju je naplaćena pristojba, a apelant je propustio zakonski rok za povrat te pristojbe. Vrhovni sud je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
    • 15.
      Federalno ministarstvo finansija predlaže da Ustavni sud odbije apelacije, jer smatra da presudama Vrhovnog suda nisu povrijeđene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni odredbe Evropske konvencije.

VI - Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijama su presude Vrhovnog suda protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporene presude su donesene 10. i 24. januara 2002. godine, a protiv njih je apelant podnio apelacije 19. februara i 6. marta 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 20.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 21.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 22.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 23.
    Apelant smatra da Vrhovni sud nije primijenio u konkretnom slučaju odgovarajući materijalni propis, ističući da mu je povrijeđeno i pravo na obraćanje nepristranom sudu, u smislu šireg tumačenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 24.
    Pitanje koje se postavlja u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste pitanje da li je konkretan postupak predstavljao "spor o građanskim pravima i obavezama" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 1.
    Postojanje "spora" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije
  • 25.
    U vezi sa postojanjem "spora" o pravu, Ustavni sud upućuje na principe iznesene u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava sažete u njegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, stav 32).
  • 26.
    U ovom predmetu jasno proizlazi da je spor nastao tako što su carinski organi, radi povrata posebne pristojbe za robu uvezenu u 1997. i 1998. godini CI Grude, u iznosu od 360.080,50 KM i 394.777,00 KM, na zahtjev apelanta pokrenuli postupke. Nakon okončanja postupka pred carinskim organima spor je nastavljen podnošenjem tužbi Vrhovnom sudu, koji je u upravnim sporovima po apelantovim tužbama protiv rješenja drugostepenog organa donio presude kojim se tužbe odbijaju.
  • 27.
    Ustavni sud zapaža da je cilj vođenja upravnih sporova bilo utvrđivanje postojanja ili nepostojanja neke činjenice ili prava o kojima mogu ovisiti odluke u upravnom postupku pred carinskim organima.
  • 28.
    Međutim, Ustavni sud smatra da, ukoliko rješenje upravnog spora pred Vrhovnim sudom može imati za posljedicu poništavanje odluka donesenih u upravnom postupku, onda se taj postupak mora smatrati cjelinom i kao takav biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom i ukoliko je taj postupak obuhvaćen žalbom apelanta (vidi Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 65/02).
  • 2.
    Građanska prava i obaveze
  • 29.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Upotreba izraza "građanska prava i obaveze" je za strane ugovornice Evropske konvencije imala svrhu utvrđivanja granica primjene člana 6. stav 1. Konvencije. Izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obavezama" iz domaćeg prava; ovo pravo ili obaveza mora biti kvalificirano kao "građansko".
  • 30.
    U konkretnom predmetu apelant traži povrat posebne pristojbe za robu uvezenu 1997. i 1998. godine u iznosima od 360.080,50 i 394.777,00 KM. Njegov zahtjev je zasnovan na Carinskom zakonu i Odluci o načinu izmirivanja potraživanja carinskih obveznika za više naplaćene carinske dažbine za 1997. i 1998. godinu.
  • 31.
    Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stanovište da, uopćeno govoreći, oblast poreskog i carinskog sistema potpada u okvir javnog prava, pa samim tim je izvan djelokruga zaštite člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 32.
    Međutim, prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, koju je prihvatio Ustavni sud, "dovoljno je da se na vjerodostojan i uvjerljiv način dokaže postojanje prava prema domaćem zakonu" (vidi presudu Periscope protiv Francuske od 26. marta 1992. godine, tačka 35.).
  • 33.
    U predmetnom slučaju apelant navodi da, u skladu sa zakonima, ima pravo da traži povrat određene sume više naplaćene carinske dažbine koja se ima smatrati imovinom. Nesporno je da je pravo na imovinu "građansko pravo". Također je jasno da je spor, koji se javio između apelanta i državnih organa, spor oko apelantovog prava na imovinu. Stoga, bez obzira na činjenicu da su o ovom pitanju u prva dva stepena odlučivali carinski organi, spor je ekonomske prirode i u djelokrugu člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu.

Poštivanje člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 34.
    Bez obzira na činjenicu da je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv, Ustavni sud smatra da su presude Vrhovnog suda, kojim je odlučeno da se tužbe apelanta odbiju zbog nepoštivanja vremenskog roka koji je određen članom 249. stav 1. tačka 2. Carinskog zakona, zakonite i da ne krše pravo na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud ističe da pravna sigurnost i izvršavanje pravde nisu mogući bez zakonskih odredbi koje određuju vremenske rokove za rješavanje sporova sudskim putem. Stoga su stranke, ukoliko žele ostvariti svoje pravo, dužne podići tužbe u vremenskim rokovima koji su propisani zakonom. U suprotnom, stranke moraju snositi posljedice nepoštivanja tih vremenskih rokova.

Ostali navodi iz apelacije

  • 35.
    U odnosu na navode apelanta koji se odnose na povredu njegovih imovinskih prava i na diskriminaciju koji su regulirani čl. II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 1. protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati ove navode apelanta.

VIII - Zaključak

  • 36.
    Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.