USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. aprila 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 12/02, rješavajući apelaciju N. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9., člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija N. Z. iz Livna u odnosu na povredu prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a odbacuje kao nedopuštena u odnosu na član 6. stav 1. (razuman rok) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Livnu da odmah preduzme zakonom predviđene mjere i radnje za okončanje krivičnog postupka u predmetu broj K-81/01.
Nalaže se Općinskom sudu u Livnu da u roku od najkasnije tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
U smislu člana 77. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, određuje se N. Z. naknada za nematerijalnu štetu u visini od 2.000 KM koju će isplatiti Federacija Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH".
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Livna, koju zastupa Z. P., advokat iz Sarajeva, podnijela je, 24. januara 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumno dugog trajanja istrage protiv Dž. R. iz Sarajeva.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Općinskog suda u Livnu i Kantonalnog tužilaštva u Livnu zatraženo je, 18. marta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud u Livnu je dostavio odgovor 29. marta 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda u Livnu je, 7. aprila 2004. godine, dostavljen apelantici.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Od posljedica saobraćajne nezgode do koje je došlo na magistralnom putu Livno-Grahovo, 21. oktobra 1996. godine, smrtno je stradao H. Z. - apelanticin suprug. U momentu nezgode, apelanticin suprug se nalazio kao saputnik u vojnom vozilu marke "Golf A3", koje je sletjelo van kolovoza i prevrnulo se, a kojim je upravljao Dž. R. iz Sarajeva.
- 7.Uviđaj na mjestu saobraćajne nezgode izvršio je istražni sudija Općinskog suda u Livnu, 22. oktobra 1996. godine, i predmet je registriran pod brojem Kri-59/96. Prema naredbi istražnog sudije, 24. oktobra 1996. godine u prosekturi Kliničke bolnice Split izvršena je obdukcija poginulog.
- 8.Od vozača i ostalih preživjelih saputnika u vozilu uzela je, 22. oktobra 1996. godine, izjave kriminalistička vojna policija 2. bojne Livno.
- 9.Apelantica je, kao supruga poginulog, saslušana pred Općinskim sudom II u Sarajevu u svojstvu oštećene i to po zamolnici Osnovnog suda u Livnu, broj Ki-19/96, u predmetu registriranom pod brojem Kr-1/98.
- 10.Kantonalni sud u Sarajevu je, zbog istog događaja, pokrenuo istragu protiv Dž. R., u predmetu broj Ki-28/98, i 26. maja 1998. godine saslušao apelanticu u svojstvu oštećene.
- 11.Općinsko javno tužilaštvo u Livnu spojilo je oba navedena istražna predmeta i 11. juna 2001. godine podiglo optužnicu protiv Dž. R., zbog krivičnog djela teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 320. stav 2. u vezi člana 315. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) i krivični postupak se vodi kod tog suda pod brojem K-81/01.
- 12.U postupku pred Općinskim sudom u Livnu zatražena je adresa prebivališta optuženog, a nakon pribavljene adrese zakazivani su glavni pretresi za 10. decembar 2001., 17. april 2002. i 24. maj 2002. godine, ali nijedan nije održan jer se optuženi nije odazvao pozivu. Optuženom je optužnica dostavljena preko branioca, advokata iz Sarajeva, koji je izjavio prigovor na optužnicu 16. maja 2002. godine, a o kojem sud nije odlučivao.
IV - Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99), koji se primjenjuje u ovom slučaju, relevantne odredbe glase:
"Član 139.
(1) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ovo značenje:
Š...Ć
- 6)Oštećeni je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo.
Član 167.
(1) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudija je dužan obavijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije okončana.
(2)Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se istraga okonča.
Član 173.
(1) Stranke, branilac i oštećeni mogu se uvijek obratiti pritužbom predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak, zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u toku istrage.
(2)Predsjednik suda ispitat će navode u pritužbi, a ako je podnosilac zahtijevao, obavijestit će ga o tome što je preduzeto.
Član 174.
(1) Mjere koje se mogu preduzeti prema okrivljenom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, obećanje okrivljenog da neće napustiti boravište, jamstvo i pritvor.
Š...Ć
Član 295.
(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a ne dođe na glavni pretres niti svoj izostanak opravda, vijeće će narediti da se prinudno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah izvršiti, vijeće će odlučiti da se glavni pretres ne održi i narediti da se optuženi na idući pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju.
(2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres, a ne postoje razlozi za pritvor predviđen u članu 183. ovog zakona, vijeće može odrediti pritvor radi osiguranja prisutnosti optuženog na glavnom pretresu. Š...Ć.
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 14.Apelantica navodi da je u konkretnom slučaju razuman rok iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) prešao sve razumne vremenske granice, u kojem se istraga vodi preko četiri godine, da joj je nanesena duševna patnja, kako zbog pogibije supruga, tako i zbog beznadežnosti da će dočekati okončanje postupka. Ujedno, zahtijeva da se Federacija Bosne i Hercegovine obaveže na naknadu štete u iznosu od 25.000 KM, nastale uslijed nanesene duševne patnje uzrokovane nepreduzimanjem odgovarajućeg postupka nadležnih sudskih organa, kako bi se izrekla sankcija licu odgovornom za saobraćajnu nezgodu i pogibiju njenog supruga.
- 14.
- b)Odgovor na apelaciju
- 15.Općinski sud u Livnu je, između ostalog, naveo da je predmet, u međuvremenu, dodijeljen drugom predsjedniku vijeća, te da će, s obzirom na težinu krivičnog djela i dužinu trajanja krivičnog postupka, navedeni predmet uzeti u rad i dati mu prioritet radi hitnosti okončanja postupka.
- 15.
VI - Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
- 19.Iako to apelantica nije izričito navela, Ustavni sud smatra da ovaj predmet pokreće pitanja prava da niko ne bude izložen nehumanom postupku i prava na pravično suđenje iz čl. 3. i 6. Evropske konvencije. Uz to, apelantica traži nematerijalnu kompenzaciju za njenu duševnu patnju uzrokovanu nepreduzimanjem odgovarajućeg postupka nadležnih sudskih organa, kako bi se izrekla sankcija licu odgovornom za saobraćajnu nezgodu i pogibiju njenog supruga.
- 20.Ustavni sud tumači da je jedan od navoda apelantice da je u konkretnom slučaju prekoračen razuman rok trajanja krivične istrage i postupka i da je time prekršeno njeno pravo na pravično suđenje, zaštićeno članom 6. Evropske konvencije. Ispitujući da li se apelanticina žalba može razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelantica traži da se okonča krivična istraga, odnosno postupak protiv drugog lica. S tim u vezi, opravdano se postavlja pitanje da li pravo oštećenog da se provede i okonča istraga protiv druge osobe spada u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.
- 21.Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelantica, garantira pravičan postupak prilikom "utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv" apelanta. Autonomno tumačenje konvencijskih organa teksta člana 6. Evropske konvencije ne ukazuje na to da oštećena strana u krivičnom postupku ima opravdan zahtjev za zaštitu sadržanu u tom članu. Samo lica optužena za izvršenje nekog krivičnog djela imaju pravo na zaštitu iz ovog člana koja važi u krivičnom postupku (vidi odluku Doma za ljudska prava, Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, predmet broj CH/99/2150, tačka 94).
- 22.Ustavni sud primjećuje da Zakon o krivičnom postupku predviđa za oštećenog pravo da sudjeluje u postupku kao oštećena strana jer je ona "osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo (član 139. stav 1. tačka 6). Međutim, ovo pravo nije obuhvaćeno zaštitom iz člana 6. Evropske konvencije.
- 23.U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine pa je, imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, u tom dijelu apelacija nedopustiva.
- 24.Međutim, u pogledu ostalih apelanticinih navoda, da trpi duševnu patnju zbog beznadežnosti u okončanje postupka, dolaženja do istine i kažnjavanja krivca za smrt njenog supruga, Ustavni sud zaključuje da u pozitivnim propisima ne postoji niti jedan pravni lijek koji bi apelantici stajao na raspolaganju za otklanjanje posljedica ovakvog postupanja, odnosno za odštetu za duševnu patnju koju ona nastoji nadoknaditi apelacijom pred Ustavnim sudom. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da u ovom dijelu ova apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 26.Apelantica tvrdi da je u konkretnom predmetu prekoračen razuman rok za okončanje sudskog postupka i da je time prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, te da trpi duševnu patnju kao rezultat beznadežnosti da će doći do istine o događaju i dočekati kraj sudskog postupka i kažnjavanje odgovornog lica za smrt njenog supruga. Time ona tvrdi kako je prekršeno njeno pravo da ne bude izložena nehumanom postupku iz člana 3. Evropske konvencije, te traži kompenzaciju za svoju duševnu patnju u iznosu od 25.000 KM od Federacije Bosne i Hercegovine zbog nepostupanja nadležnih sudskih organa.
- 27.Član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- b)Pravo lica da ne budu podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni."
- 28.Član 3. Evropske konvencije glasi:
- 28.
"Niko neće biti podvrgnut torturi, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju."
- 29.Pitanje da li je postupak nehuman mora biti procijenjeno prema okolnostima predmeta i preovlađujućim stanovištima. Postupak mora dostići minimalni nivo ozbiljnosti - da bi potpadao pod opseg člana 3. Evropske konvencije. Na osnovu primjenjive sudske prakse, posebni faktori koji su razmatrani u vezi sa apelantom koji tvrdi da postoji povreda člana 3. Evropske konvencije za nehumano postupanje su: dimenzije i karakter emotivnog stresa izazvanog kod člana porodice koji je drukčiji od onoga koji bi bio neizbježan za sve rođake žrtava ozbiljnog kršenja ljudskih prava, mjera do koje je član porodice bio očevidac događaja povodom kojeg je došlo do kršenja ljudskih prava, ukupan kontekst ovog događaja i uključenost člana porodice u postupak koji slijedi nakon događaja. U pogledu ponašanja organa vlasti, posebni faktori koji se uzimaju u obzir su: ponašanje organa vlasti nakon relevantnog događaja, mjera do koje je proveden postupak o događaju (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Gakici protiv Turske, od 10. maja 2001. godine, Odluke i izvještaji 2001. IV, stav 156; Odluka Doma za ljudska prava, predmet broj CH/99/2150, Unković protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 10. maja 2002. godine, st. 111-119).
- 30.Primjenjujući ove faktore u slučaju apelantice, Ustavni sud konstatira da je apelantica supruga stradalog u saobraćajnoj nezgodi, povodom koje se vodi krivični postupak pred sudom protiv optužene osobe. Apelantica nije bila očevidac nezgode, ali polaže pravo na istinu o događaju i na utvrđivanje odgovornosti za njen nastanak, te pravedno kažnjavanje krivca. Na sve pozive u istrazi povodom ovog događaja se odazvala i kontaktirala nadležni sud, izražavajući zainteresiranost za okončanje postupka.
- 31.Ustavni sud uočava da je, iako nakon dugog vremena od pet godina od nastanka saobraćajne nezgode, kao i odgađanja i proceduralnih zapreka, okončana krivična istraga i podignuta optužnica protiv lica okrivljenog za nezgodu. Međutim, krivični postupak pred sudom još nije okončan i još nije održan glavni pretres, iako je u tri navrata bio zakazan i odgođen zbog nedolaska optuženog, a posljednje skoro pune dvije godine sud nije poduzimao nikakve radnje u postupku.
- 32.Ustavni sud uzima u obzir činjenicu da je istraga okončana, ali ne može zanemariti činjenicu da je optužnica podignuta tek pet godina nakon saobraćajne nezgode. Sadašnji razlozi odgađanja opravdavaju se time da se okrivljeni nije odazvao pozivu suda. Ustavni sud ne nalazi nikakvo prihvatljivo opravdanje za ovakvo postupanje suda u tako važnom postupku, posebno s obzirom na sve okolnosti događaja i to da je poznato lice koje je upravljalo vozilom kritične prilike, da je izvršen uviđaj nezgode, da postoje svjedoci od kojih su uzete izjave neposredno nakon nezgode i da je izvršena obdukcija nastradalog u nezgodi. U toku cijelog ovog perioda apelantica je patila, sa jedne strane, od stresa zbog pogibije supruga, a sa druge, zbog izostanka istine o događaju i utvrđivanja odgovornosti i kažnjavanja odgovornog lica. Ustavni sud nalazi da nema razumnog opravdanja za ovu duševnu patnju apelantice koja i dalje traje.
- 33.Dakle, uzimajući sve navedeno u obzir, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo da ne bude izložena nehumanom postupku u periodu od nastanka saobraćajne nezgode u kojoj je smrtno stradao njen suprug, do okončanja krivičnog postupka koji se vodi protiv lica okrivljenog za nastanak ove nezgode.
VIII - Zaključak
- 34.Na osnovu člana 16. stav 2. tačka 9., člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Razmatrajući apelanticin zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud prihvata da je apelantica pretrpjela štetu nematerijalne naravi zbog nehumanog i ponižavajućeg postupka prema njoj, a u odnosu na nerazumnu dužinu kaznenog postupka. Zato je na osnovu člana 77. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud odredio da se isplati apelantici iznos od 2.000 KM, koji će platiti Federacija Bosne i Hercegovine.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.
Sudska praksa po ovom aktu
1 odluka iz 1 člana
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.