USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. maja 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 21/02, rješavajući apelaciju F. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija F. S., podnesena protiv presuda Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-373/01 od 22. oktobra 2001. godine, i Općinskog suda Sanski Most, broj P-358/00 od 26. marta 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.F. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 1. februara 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-373/01 od 22. oktobra 2001. godine, i Općinskog suda Sanski Most, broj P-358/00 od 26. marta 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda Bihać zatraženo je, 5. marta 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od JP PTT Saobraćaja Bosne i Hercegovine - Poslovna jedinica Bihać, koji su bili tuženi u postupku koji je završen presudom Kantonalnog suda Bihać, zatraženo je 10. marta 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud Bihać dostavio je odgovor na apelaciju 11. marta 2004. godine. JP PTT Saobraćaja Bosne i Hercegovine - Poslovna jedinica Bihać nije dostavio odgovor na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.U maju 2000. godine JP PTT Saobraćaja - Poslovna jedinica Bihać (u daljnjem tekstu: JP PTT Bihać) isključio je apelantu, zbog neplaćanja računa za telefonske usluge, telefonsku liniju.
- 6.Nakon toga, apelant je 28. jula 2000. godine podnio tužbu Općinskom sudu Sanski Most protiv JP PTT Bihać. Tužbom je traženo da se apelantu utvrdi pravo na korištenje telefonske linije, te da se JP PTT Bihać obaveže da će mu isplatiti materijalnu štetu u iznosu od 2.238 KM.
- 7.Podneskom od 18. decembra 2000. godine apelant je precizirao tužbeni zahtjev. Tražio je da sud donese privremenu mjeru kojom će JP PTT Bihać obavezati da mu omogući korištenje njegovog telefonskog broja, kao i da mu naknadi iznos od 3.528,50 KM na ime materijalne i nematerijalne štete, koju je pretrpio zbog isključene telefonske linije.
- 8.Na raspravi, održanoj 26. marta 2001. godine, apelant je povukao zahtjev za izdavanje privremene mjere, ali je ostao pri tužbenom zahtjevu kojim traži da mu se naknadi iznos od 3.528,50 KM na ime pretrpljene materijalne i nematerijalne štete.
- 9.Općinski sud Sanski Most donio je presudu, broj P-358/00 od 26. marta 2001. godine, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev.
- 10.Na prvostepenu presudu Općinskog suda Sanski Most apelant je, 2. aprila 2001. godine, izjavio žalbu Kantonalnom sudu Bihać.
- 11.Rješavajući žalbu, Kantonalni sud Bihać je donio presudu, broj Gž-373/01 od 22. oktobra 2001. godine, kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda Sanski Most.
IV - Relevantni propisi
- 12.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Član 275.
Predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, utvrđuje jesu li uredno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak".
- 13.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 29/78 i 39/85 i "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92, 13/93 i 13/94)
"Član 200.
(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, narušenosti, povreda ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.
(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom".
- 14.Zakon o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije", br. 2/86 i 26/90 i "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 2/92 i 13/94)
"Član 74. stav 2. u svom relevantnom dijelu glasi:
Š...Ć PTT organizacija može pretplatnički telefon privremeno isključiti i ako telefonski pretplatnik ne izmiri svoje dugovanje iz pretplatničkog odnosa u roku od osam dana od dana prijema pismene opomene od PTT organizacije zbog duga koji nije izmirio u roku od osam dana od dana prijema računa Š...Ć."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 15.U apelaciji apelant se žali na brojne procesne povrede Zakona o parničnom postupku koje je počinio Općinski sud Sanski Most, a sastoje se u sljedećem: Općinski sud Sanski Most donio je odluku, a raspravi nije pristupio tuženi, tj. JP PTT Bihać; Općinski sud Sanski Most nije ispitao sve navode iz tužbe i, u tom smislu, nije pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na materijalnu i nematerijalnu štetu; Općinski sud Sanski Most nije konstatirao bespravno isključenje apelantove telefonske linije; Općinski sud Sanski Most nije utvrdio da je apelant dva puta platio iste telefonske račune u iznosima od po 193,50 i 243,00 KM; Općinski sud Sanski Most nije riješio apelantov tužbeni zahtjev; Općinski sud Sanski Most nije odlučio o zahtjevu za izdavanje privremene mjere; i, Općinski sud Sanski Most nije proveo dokaze koje je apelant predlagao.
- 16.Također, apelant se žali da je Kantonalni sud Bihać, u žalbenom postupku, pogrešno primijenio materijalno pravo, i da je došlo do procesnih povreda Zakona o parničnom postupku, što se sastoji u sljedećem: Kantonalni sud Bihać nije pravilno ispitao navode iz apelantove žalbe; Kantonalni sud Bihać nije pravilno primijenio član 200. Zakona o obligacionim odnosima koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete; i, Kantonalni sud Bihać nije pravilno primijenio Zakon o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama.
- 17.U skladu s navedenim, apelant smatra da su povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo da ne bude podvrgnut torturi, ili nehumanom, ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija); pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije; pravo na privatan i porodičan život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije; pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju; pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
- 15.
b) Odgovor na apelaciju
- 18.U odgovoru na apelaciju, koji je dostavio Kantonalni sud Bihać, naglašeno je da taj Sud ostaje kod navoda i razloga datih u svojoj presudi broj Gž-373/01 od 22. oktobra 2001. godine, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI - Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-373/01 od 22. oktobra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je podnio 31. decembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
Zabrana mučenja
- 23.Član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Pravo lica da ne budu podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni."
Član 3. Evropske konvencije:
"Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju."
- 24.Imajući u vidu navode iz apelacije, kao i ostalu priloženu dokumentaciju, Ustavni sud ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi se moglo smatrati da je, u konkretnom slučaju, došlo do povrede prava na zabranu mučenja iz člana 3. Evropske konvencije. Stoga, apelacija je neosnovana u ovom pogledu.
Pravo na pravično suđenje
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine :
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 26.Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da su presudama redovnih sudova povrijeđena njegova procesna prava, koja se sastoje u nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju. Također, apelant tvrdi da je na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
- 27.U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02), prema kojoj "Nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 28.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava (naprimjer: da sudovi nisu bili nepristrani, da je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek). Još manje se može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 29.Apelant tvrdi da je Općinski sud Sanski Most donio odluku a da raspravi nije pristupio tuženi, tj. JP PTT Bihać. Nejasno je zašto apelant ovo ističe, jer bi bilo mnogo logičnije da je to prigovor tuženog, tj. JP PTT Bihać. Međutim, iz člana 275. Zakona o parničnom postupku proizlazi da se glavna rasprava može voditi u odsutnosti uredno obaviještenih stranaka. Također, Općinski sud Sanski Most je, u preambuli presude, konstatirao da je glavna rasprava vođena u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, tj. JP PTT Bihać.
- 30.Osim toga, navodi se da sudovi nisu ispitali sve navode tužbe, te utvrdili činjenično stanje u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete. Apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovnim sudovima postojanje materijalne štete zbog isključivanja telefonske linije. Ta činjenica je konstatirana u obrazloženjima presuda redovnih sudova. Na kraju sam apelant u apelaciji navodi da "nije sporno da tužilac nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na nematerijalnu, kao i materijalnu štetu".
- 31.Kantonalni sud Bihać je, u obrazloženju presude broj Gž-373/01 od 22. oktobra 2001. godine, naveo da apelant, u skladu sa članom 200. Zakona o obligacionim odnosima, nema pravo na naknadu nematerijalne štete. Apelant nije naveo, niti je priložio bilo kakve dokaze, da je u konkretnom slučaju primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava izvršili redovni sudovi.
- 32.Činjenica je da je apelant u preciziranom tužbenom zahtjevu 18. decembra 2000. godine tražio da se JP PTT Bihać obaveže da mu nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu, zbog neosnovanog bogaćenja po osnovu uplate iznosa od 193,50 i 243 KM. Također, činjenica je da Općinski sud Sanski Most, u obrazloženju svoje odluke, nije decidno naveo da li je postojalo neosnovano bogaćenje tuženog, tj. JP PTT Bihać. Samo je konstatirano da apelant nije dokazao postojanje materijalne štete, dok na nematerijalnu štetu nema pravo u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Međutim, ovaj propust je trebao biti ispravljen u žalbenom postupku. Na navedeni propust apelant se nije žalio u žalbi od 2. aprila 2001. godine, pa stoga o njemu nije ni odlučivao Kantonalni sud Bihać.
- 33.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na privatan i porodični život, dom i prepisku
- 34.Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku".
Član 8. Evropske konvencije:
"1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
- 35.Osnovna svrha člana 8. Evropske konvencije je zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kron protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A 297-C, stav 31).
- 36.U konkretnom slučaju, apelant tvrdi da mu je telefonska linija isključena suprotno zakonu, zbog čega mu nije bila dozvoljena komunikacija. S obzirom na to da se telefonska komunikacija može podvesti pod pojam "prepiske" iz člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud mora utvrditi da li preduzete mjere predstavljaju "miješanje" u apelantovo pravo na poštovanje "prepiske" i da li je to miješanje bilo opravdano prema članu 8. stav 2. Evropske konvencije.
- 37.Da bi miješanje bilo opravdano, ono mora biti u "skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: a) miješanje mora biti utemeljeno domaćim ili međunarodnim zakonom; b) zakon o kojemu je riječ mora biti primjereno pristupačan, tako da pojedinac bude upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dati predmet; i c) zakon, također, mora biti formuliran sa odgovarajućom tačnošću i jasnošću da bi se pojedincu omogućilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A-30, stav 49).
- 38.Nema sumnje da isključivanje telefonske linije predstavlja miješanje u apelantova prava iz člana 8. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju isključenje apelantove telefonske linije temelji na članu 74. stav 2. Zakona o poštanskim, telegrafskim i telefonskim uslugama. Dakle, miješanje nije bilo "arbitrarno" i "proizvoljno". Osim toga, navedeni zakon ispunjava kriterije jasnosti, preciznosti i transparentnosti. Također, pored zakonskih uvjeta, isključenje apelantove telefonske linije ispunjava i kriterij neophodnosti, jer ima za cilj naplatu duga za telefonske usluge, što u krajnjoj liniji vodi ka "ekonomskoj dobrobiti zemlje".
- 39.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud zaključuje da nije bilo povrede prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 40.Član II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju :
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 41.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontrolišu korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
- 42.Ustavni sud smatra da se apelant nije konkretno pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant samo navodi da je "ponašanjem suda i tuženog" ostao bez novca, da je dva puta platio isti dug, da je ostao oštećen za nematerijalnu i materijalnu štetu, te da je time oštećena njegova imovina.
- 43.Ustavni sud je već zaključio da osporene sudske presude nisu povrijedile apelantovo pravo na pravično suđenje, kao i pravo na poštovanje privatnog života, doma i prepiske. Stoga, slijedi da nema kršenja prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na efektivan pravni lijek
- 44.Član 13. Evropske konvencije:
"Svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinila lica u vršenju svoje službene dužnosti."
- 45.Imajući u vidu navode iz apelacije, kao i ostalu priloženu dokumentaciju, Ustavni sud ne vidi nijedan razlog da bi se moglo smatrati da je, u konkretnom slučaju, došlo do povrede prava na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Stoga, apelacija je neosnovana u ovom pogledu.
Zabrana zloupotrebe prava
- 46.Član 17. Evropske konvencije:
"Ništa se u ovoj konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki akt koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom".
- 47.Ova odredba Evropske konvencije ne utemeljuje posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda U 62/01 od 5. aprila 2002. godine objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). Stoga, apelacija je neosnovana u ovom pogledu.
VIII - Zaključak
- 48.Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.