Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 30. juna 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 61/02, rješavajući apelaciju R. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija R. Š. iz Sarajeva, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-60/02 od 20. marta 2002. godine, i rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj O-347/99 od 7. decembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I - Uvod

  • 1.
    R. Š., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 15. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-60/02 od 20. marta 2002. godine i rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj O-347/99 od 7. decembra 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je 19. maja 2004. godine, na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i M. P.-T. iz Sarajeva (kao stranke u postupku), da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Ustavni sud je, 3. i 7. juna 2004. godine, primio odgovore na apelaciju od Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i M. P.-T.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, apelantu su 8. juna 2004. godine dostavljeni odgovori na apelaciju.

III - Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

  • 5.
    Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine 7. decembra 2001. godine donio je rješenje o nasljeđivanju, broj O-347/99, utvrdivši ostavinsku imovinu iza umrlog J. G. iz Brčkog. Osnovni sud je, na osnovu Zakona o nasljeđivanju, ostavinsku imovinu uručio zakonskim nasljednicima, između kojih i apelantu kao sestriću umrlog sa 1/8 dijela i M. P.-T., sestričini umrlog, također sa 1/8 dijela.
  • 6.
    Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je 20. marta 2002. godine, odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja o nasljeđivanju koji je donio Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj O-347/99 od 7. decembra 2001. godine, donio rješenje broj Gž-60/02 kojim je odbio žalbu apelanta a potvrdio rješenje o nasljeđivanju.

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH", broj 7/80 i 15/80)

"Član 120. stav 1.

Ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da izdržava doživotno drugog ugovarača, ili neko treće lice, a u kome drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u naslijeđe nije ugovor o nasljeđivanju. To je ugovor o otuđivanju uz naknadu cijele ili dijela imovine koja pripada primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu izdržavanja odgođena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju).

..."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 8.
      Apelant smatra da su Apelacioni sud i Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine donesenim rješenjima, kojim je proglašena M. P.-T. nasljednikom na ostavinskoj imovini J. G. sa dijelom od 1/8, povrijedili njegovo pravo na imovinu, koje je garantirano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je 12. maja 1993. godine zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju N. T. (majke M. P.-T.), koji je 29. juna 1993. godine ovjeren kod Osnovnog suda I u Sarajevu pod brojem R.198/93. Članom 1. tog ugovora bilo je utvrđeno da primalac izdržavanja - N. T. poslije svoje smrti (koja je nastupila 28. juna 1998. godine) ostavlja apelantu, kao davaocu izdržavanja, u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju i Zakonom o stambenim odnosima svoje nepokretne stvari i stan na dalje korištenje. Apelant smatra da je tim ugovorom primalac izdržavanja - N. T. ostavila njemu, kao davaocu izdržavanja, u vlasništvo nekretnine koje je naslijedila kao sestra ostavitelja J. G. čija je smrt nastupila 25. jula 1993. godine, ističući da M. P.-T. (sestričina ostavitelja) nije mogla biti proglašena nasljednikom, niti je bilo moguće uručiti joj 1/8 dijela ostavinske imovine J. G..
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 9.
      Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u svom odgovoru na apelaciju istakao je da je N. T. ugovorom o doživotnom izdržavanju mogla raspolagati imovinom, ili dijelom imovine, koja je njoj pripadala u vrijeme zaključenja ugovora. Kako je smrt ostavitelja J. G. nastupila poslije zaključivanja ugovora o doživotnom izdržavanju N. T. kao i njegove ovjere kod Osnovnog suda I u Sarajevu, nekretnine koje su predstavljale ostavinsku imovinu J. G., po sili zakona, prešle su na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti i nisu mogle biti predmet ugovora o doživotnom izdržavanju. Apelacioni sud smatra da apelantovo pravo na imovinu nije povrijeđeno proglašavanjem M. P.-T. nasljednikom na ostavinskoj imovini J. G.
    • 10.
      M. P.-T. iz Sarajeva, koju zastupa A. G., advokat iz Sarajeva, navela je da imovina, koju je N. T. označila u ugovoru o doživotnom izdržavanju kao svoju, nije bila njena imovina, već imovina njenog brata J. G., te kao takva, na osnovu Zakona o nasljeđivanju, nije ni mogla biti predmet ugovora o doživotnom izdržavanju.

VI - Dopustivost

  • 11.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 12.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 13.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su rješenja Apelacionog suda i Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporeno rješenje Apelacionog suda doneseno je 20. marta 2002. godine, a apelant je podnio apelaciju 15. aprila 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 14.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 15.
    Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

  • 16.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, apelaciona nadležnost Ustavnog suda se odnosi na ustavna pitanja i Ustavni sud je nadležan da ocjenjuje da li je primjenom zakona došlo do povrede ljudskih prava i sloboda zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njenim protokolima.
  • 17.
    U konkretnom predmetu postavlja se pitanje da li su Apelacioni sud i Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine pobijanim rješenjima povrijedili apelantovo pravo na imovinu.

Pravo na imovinu - član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu."
    • 18.
      Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri posebna pravila:

(1) mirno uživanje imovine;

(2) ne lišavati nikoga njegove imovine, osim ako je to u interesu društva i ako je u skladu sa zakonom i općim principima međunarodnog prava;

(3) upotrebljavanje imovine prema općem interesu i plaćanje poreza i drugih prinosa i novčanih kazni.

  • 19.
    Ova pravila nisu "razdvojena" u smislu da su međusobno nepovezana. Drugo i treće pravilo se tiču određenih slučajeva sukobljavanja sa pravom na mirno uživanje imovine i trebali bi, dakle, biti konstruirani u svjetlu principa iskazanih u prvom pravilu (Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A br. 98, stav 37 in fine; Lithgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. jula 1986. godine, serija A br. 102. stav 106).
  • 20.
    Pojam "imovina", koji se javlja u članu 1. Protokola broj 1, ne treba da se tumači na restriktivan način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava pojedinca, kao što su novčana potraživanja i druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti, npr. kroz nasljedstvo (Evropski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marcks protiv Belgije, tom 31. stav 50; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 37/00 objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02 od 29. augusta 2002. godine i Odluka broj U 12/01, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02 od 3. augusta 2002. godine).
  • 21.
    Ustavni sud je, na osnovu dokaza u spisima, zaključio da apelant nije stekao imovinu u smislu značenja člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer pravo na imovinu ne postoji do trenutka do kada osoba nema konstituirano pravo na imovinu. Donošenje rješenja o nasljeđivanju u smislu člana 120. stav 1. Zakona o nasljeđivanju ne može predstavljati povredu apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 22.
    Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili način tumačenja i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.

VIII - Zaključak

  • 23.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 24.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.