USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. juna 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 47/03, rješavajući apelaciju N. C., iz Banje Luke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija N. C., iz Banje Luke, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, i Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa I. S., advokat iz Banje Luke, podnio je 24. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1459/99 od 4. aprila 2000. godine i Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine.
Apelant je naknadno, 27. maja 2002. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio presude koje pobija apelacijom i koje su sada sastavni dio apelacije.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatraženo je 30. jula 2003. godine od Vrhovnog suda, a 16. aprila 2004. godine od S. C. iz Banje Luke, koji je bio druga stranka u postupku u kojem su donesene presude koje se pobijaju apelacijom, da odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju su dostavili Vrhovni sud 19. augusta 2003. godine, a S. C. 29. aprila 2004., a ovi odgovori su, u skladu sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Presudom Osnovnog suda broj P. 6411/99 od 29. oktobra 1999. godine, opozvan je ugovor o poklonu, zaključen u Banjoj Luci 21. septembra 1994. godine između tužioca S. C., kao poklonodavca i apelanta, kao poklonoprimca, ovjeren kod Osnovnog suda 10. oktobra 1994. godine pod brojem I-OB-4151/94, a apelant je obavezan da preda tužiocu u posjed, oslobođene od lica, nekretnine upisane u k. knj. ul. br. 783 k./o. Derviši, u naravi stambenu porodičnu zgradu i pomoćnu zgradu, sa pripadajućim dijelom zemljišta koji služi njihovoj redovnoj upotrebi i da trpi da tužilac na osnovu presude ishodi brisanje upisa ovih nekretnina u evidenciji nekretnina sa imena apelanta i uspostavljanje pređašnjeg stanja te da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom naloženo je Republičkoj upravi za imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina - Područna jedinica Banja Luka da izvrši provođenje presude.
Osnovni sud je svoju presudu zasnovao na pravnom pravilu sadržanom u članu 948. Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), na osnovu člana 4. u vezi sa čl. 2. i 3. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije i člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske. Osnovni sud je, dalje, obrazložio da je predmetnim ugovorom o poklonu tužilac S. C. apelantu, koji mu je brat, darovao određene nekretnine i predao mu ih u posjed; da je tuženi apelant 26. jula 1996. godine, bez opravdanog razloga, prvo verbalno, a zatim i fizički, napao ispred svoje kuće tužiočevu suprugu i prijetio, čime je učinio grubu neblagodarnost prema tužiocu kao poklonodavcu; da je tužba za opoziv ugovora o poklonu podnesena 23. jula 1999. godine, a tuženi apelant je prvi put 26. jula 1996. godine ispoljio neblagodarnost prema tužiočevoj supruzi, pa time i prema tužiocu, te da je, prema tome, tužba podnesena prije isteka roka od tri godine od učinjene neblagodarnosti (član 1478. OGZ).
- 6.Apelant je protiv ove presude Osnovnog suda izjavio žalbu iz svih razloga iz člana 353. stav 1. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužba odbaci, a tužitelj odbije sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Apelant istovremeno žalbom pobija i prvostepeno rješenje Osnovnog suda, broj SU-370/99 od 15. septembra 1999. godine, zbog pogrešne primjene člana 71. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da se uvaži njegov zahtjev za izuzeće sudije B. V. za suđenje u predmetu istog suda broj P-6411/99.
- 7.Presudom Okružnog suda, broj Gž-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, apelantova žalba izjavljena protiv presude Osnovnog suda, broj P-6411/99 od 29. oktobra 1999. godine, je odbijena i potvrđena prvostepena presuda. Okružni sud je u presudi obrazložio da prihvata kao pravilno utvrđenje prvostepenog suda, zaključujući, kao i prvostepeni sud, da se prema pozitivnoj sudskoj praksi, kao razlog za otkaz ugovora o poklonu uzima u obzir i neblagodarnost ispoljena prema licima bliskim poklonodavcu, uključujući i bračnog druga poklonodavca i da se opoziv ugovora o poklonu može zahtijevati u roku od tri godine od zaključenja ugovora o poklonu ili nastanka uzroka zbog kojih se opoziv traži, te da grubu neblagodarnost poklonoprimca ocjenjuje sud u svakom konkretnom slučaju, ispitujući i utvrđujući da li se određene radnje poklonoprimca mogu kvalificirati kao gruba neblagodarnost, što je prvostepeni sud i učinio, ocjenjujući izjave svjedoka i parničnih stranaka, kao i druge dokaze.
Okružni sud je, dalje, obrazložio da prihvata kao pravilnu i prvostepenu odluku Osnovnog suda, kojom je odbijen prijedlog tuženog apelanta za izuzeće sudije B. V. u predmetu broj P. 6411/99, jer ne postoje uvjeti iz člana 71. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku koji dovode u sumnju nepristranost sudije.
- 8.Presudom Vrhovnog suda broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, revizija tuženog apelanta protiv presude Okružnog suda, broj GŽ-1459/99 od 4. aprila 2000. godine, je djelimično uvažena i obje nižestepene presude su preinačene tako što je odbijen tužbeni zahtjev S. C. da se Republičkoj upravi naloži provođenje presude u katastru nekretnina. U ostalom dijelu, koji se tiče glavne stvari - opoziva ugovora i troškova postupka, revizija tuženog apelanta je odbijena.
IV - Relevantni propisi
- 9.Ugovor o poklonu nije uređen Zakonom o obligacionim odnosima, a ni drugim zakonskim propisima.
- 10.Na odnose koji nisu uređeni postojećim propisima primjenjuju se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ), na osnovu člana 4. a u vezi sa čl. 2. i 3. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46), koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/92).
Za konkretni predmet odgovarajuća pravna pravila OGZ su slijedeća: darivanje se može poreći ako je obdarenik krivac kakve grube neblagodarnosti prema svom dobročinitelju, a pod grubom neblagodarnošću smatra se takva povreda tijela ili uvreda da se protiv uredioca može postupati službeno ili na zahtjev uvređenika po krivičnom zakonu (član 948); prava, kao što je, između ostalog, poreći darivanje zbog neblagodarnosti obdarenog, moraju se ostvariti za vrijeme od tri godine, a po isteku ovog vremena ona zastarijevaju (član 1487); ako neka dospjelost sadrži u sebi zastaru, obje se stiču u isto vrijeme samo onda ako se steknu zakonom propisani uvjeti, ali za zastaru u pravom smislu dovoljno je da se kakvo pravo, koje je po sebi moglo biti korišteno, ne koristi kroz 30 godina (član 1478).
- 11.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 17/93), u članovima na koje se apelant pozivao tokom suđenja, a i u apelaciji, propisuje: kod ugovora bez naknade bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučujuća za preuzimanje obaveze (član 62); pravo zahtijevati poništenje rušljivog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, odnosno od prestanka prinude, a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od zaključenja ugovora (član 117).
- 12.Prema Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/74, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90 i 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 14/94 i 32/94), koji je primjenjivan do 1. augusta 2003. godine, sudija ili sudija porotnik ne može vršiti sudijsku dužnost (...) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (član 71. stav 1. tačka 6); stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove (član 154. stav 1); o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja, a stranka je dužna da u zahtjevu opredijeljeno navede troškove za koje traži naknadu (član 164. st. 1. i 2); svaka stranka je dužna da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (član 219); dokazivanje obuhvata sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud (član 220); bitnom povredom odredbi parničnog postupka, zbog koje se presuda može pobijati (član 353. stav 1. tačka 1), uvijek postoji ako je u donošenju presude učestvovao sudija ili sudija porotnik koji se po zakonu mora izuzeti (član 71. stav 1. tač. 1. do 5), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet (član 354. stav 2. tačka 2).
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant osporava presude Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda, navodeći da nije usvojen njegov zahtjev za izuzeće sudije koji je vodio parnicu pred Osnovnim sudom zbog izražene pristranosti (sudija, čije je izuzeće tražio, je hitno zakazivao ročišta u ovom predmetu, iako se ne radi o sporu hitne prirode, sve prijedloge za izvođenje dokaza, koje je predložio apelant, odbio je iz razloga ekonomičnosti, dok se iz zapisnika sa rasprava, koji nisu stenografski vođeni, ne vidi da je sudija postavljao i sugestivna pitanja da bi dobio željeni odgovor i sl.); da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je on učinio neblagodarnost poklonodavcu; da nije prihvaćen ni njegov prigovor zastarjelosti iako je protekao rok od tri godine od zaključenja ugovora, kako je to predviđeno članom 117., a u vezi sa članom 62. Zakona o obligacionim odnosima; da tužilac nije postavio opredijeljen zahtjev za naknadu troškova. Apelant se, dalje, žali da ga je poklonodavac doveo u zabludu, usljed čega su on i njegova supruga ostali bez zaposlenja i stana na kojem su imali stanarsko pravo i smatra da je, stoga, apelacija osnovana.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da je u revizijskoj odluci ocijenio sve prigovore koje je apelant iznio u reviziji, a sada ih ponavlja i u svojoj apelaciji. Smatra da je apelacija neosnovana i da ostaje u svemu kod činjeničnih i pravnih zaključaka koje je iznio u svojoj odluci, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.S. C. je u svom odgovoru osporio sve navode apelacije i smatra da su sudovi pravilno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, kako u pogledu kvalifikacije neblagodarnosti poklonoprimca, tako i u vezi sa računanjem roka za podnošenje tužbe za opoziv ugovora o poklonu, te da nisu povrijeđena apelantova prava.
VI - Dopustivost
- 16.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 17.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".
- 18.U konkretnom slučaju, konačna je presuda Vrhovnog suda broj Rev-60/01 od 21. septembra 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, ovu presudu Vrhovnog suda apelant je primio 22. novembra 2001. godine, a apelaciju je podnio 24. decembra 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 20.Prema članu 31. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud kod odlučivanja "ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu". Apelant u svojoj apelaciji ukazuje, iako ne izričito, da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
(...)".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, prva rečenica, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Između ostalog, ova garancija, također, obuhvata i pravo na ravnopravnost stranaka i pravo na kontradiktoran postupak, pogotovo prilikom izvođenja dokaza.
- 22.Konkretni predmet odnosi se na spor po tužbi poklonodavca za opoziv ugovora o poklonu zbog grube neblagodarnosti poklonoprimca. Dakle, slučaj se ne odnosi na "teretni" ugovor, nego se radi o slučaju nezahvalnosti darovanog prema darovaocu (exceptio ob ingratitudinem) kao osnovi za opoziv ugovora o poklonu, tj. pravu darovaoca da traži da mu darovani vrati imovinu koju mu je darovao. Nesumnjivo je da je pravo na imovinu "građansko pravo". Stoga je ovaj spor odlučujući za građanska prava, kako apelanta, tako i protivne stranke i pokriven članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud će preispitati da li je postupak pred sudovima koji su odlučivali u ovoj pravnoj stvari bio fer onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Nepristranost
- 23.Prema stavu 1. člana 6. Evropske konvencije, odluku na koju se taj član odnosi mora donijeti nezavisan i nepristran tribunal, uspostavljen prema zakonu. Pridjevi "nezavisan" i "nepristran" izrazi su dva različita koncepta. Pojam "nezavisnost" odnosi se na vezu između sudije i tijela vlasti, dok "nepristranost" mora postojati u odnosu prema stranama u sporu. Za nepristranost se zahtijeva da sud nije opterećen predrasudom u vezi sa odlukom koju donosi, da ne dozvoli da u sudnici bude pod uticajem vanjskih informacija, bilo to stav javnosti, ili bilo koji drugi pritisak, već svoje mišljenje temelji na onom što je izneseno na suđenju. Mada sudija, naravno, ima svoje lične emocije, također i tokom postupka, on sebi ne smije dozvoliti da ga one vode tokom rasprave o predmetu, i u formiranju svog mišljenja (vidi 1727/62, Boeckmans V. Belgium, Godišnjak VI Evropske konvencije o ljudskim pravima (1963), str. 370 (416-420)).
- 24.Apelant se žalio na pristranost sudije, između ostalog, na temelju činjenice da je sudija odmah uzeo u rad ovaj predmet i da je rasprave zakazivao u neuobičajeno kratkom vremenu iako se ne radi o sporu hitne povrede, da je odbio njegove prijedloge za izvođenje dokaza s obrazloženjem razlozima ekonomičnosti, kao i zbog postavljanja sugestivnih pitanja, što se, međutim, ne može vidjeti iz zapisnika sa rasprava.
- 25.Ustavni sud zapaža da su ove prigovore apelanta provjeravali Osnovni sud i Okružni sud, koji su zaključili da nisu bili takve prirode da bi doveli u sumnju nepristranost sudije, te da nisu ispunjeni uvjeti za izuzeće sudije iz člana 71. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku. Okružni sud je, dalje, obrazložio da činjenica, da je sudija predmet odmah uzeo u rad i zakazivao ročišta, sama po sebi ne znači da je sudija pristran, da je paušalan prigovor tuženog apelanta da je sudija zapisnike sa ročišta sastavljao pristrano, s obzirom na to da punomoćnik tuženog apelanta nije stavljao svoje prigovore u smislu zakonskih ovlaštenja, već ih je potpisao bez primjedbi. Dodaje da je neosnovan i prigovor koji se odnosi na odbijanje prijedloga tuženog apelanta za izvođenje dokaza, zato što je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o ovim prijedlozima postupao u skladu sa članom 220. Zakona o parničnom postupku. Konačno, Okružni sud navodi da je prigovor u pogledu pristranosti sudije neosnovan i iz razloga što je sud sudio u vijeću. Ustavni sud prihvata ovakve ocjene sudova da postupanje predmetnog sudije nisu postupak u cjelini učinile nepravičnim.
- 26.Ustavni sud zaključuje da nije bilo povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije u navedenom smislu.
b) Drugi aspekti
- 27.Vezano za prigovore apelacije, koji se odnose na utvrđivanje činjeničnog stanja i primjenu zakona, Ustavni sud podsjeća da se njegova nadležnost u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu. Prema tome, Ustavni sud, općenito govoreći, nije nadležan da vrši provjeru utvrđivanja činjenica niti da pravno tumači odluke redovnih sudova, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To je u slučaju da odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kad je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kad je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u sličnim slučajevima).
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporene presude nisu povrijedile prava apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.