Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 15. juna 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 75/03, rješavajući apelaciju E. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Jovo Rosić, sudija

Valerija Galić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija E. T. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-49/02 od 25. aprila 2002. godine, i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-303/01 od 25. decembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    E. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 22. maja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-49/02 od 25. aprila 2002. godine, i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj P-303/01 od 25. decembra 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću, kao donosioca osporenog rješenja i A. K. iz Sanskog Mosta, kao druge strane u postupku, zatraženo je 28. augusta 2003. godine da dostave odgovor na apelaciju.

Kantonalni sud u Bihaću je, 26. septembra 2003. godine, dostavio odgovor.

III - Činjenično stanje

Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

  • 3.
    Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), radi naknade štete, protiv A. K. iz Sanskog Mosta - Jezernica 61.

Na raspravi, zakazanoj za 4. oktobar 2001. godine, Općinski sud je konstatirao da poziv za raspravu zajedno sa tužbom nije uručen tuženom, jer se, prema obavijesti sudskog dostavljača, tuženi ne nalazi na adresi označenoj u tužbi, a druga adresa je nepoznata. Općinski sud je na zakazanoj raspravi obavezao apelantovog punomoćnika, advokata N. H., da u roku od osam dana dostavi tačnu adresu tuženog.

  • 4.
    Kako punomoćnik nakon proteka ostavljenog roka, odnosno sve do 25. decembra 2001. godine nije dostavio traženu adresu tuženog, Osnovni sud je tog dana donio rješenje broj P-303/01, kojim se odbacuje apelantova tužba jer se prema njoj ne može postupati.

Protiv ovog rješenja apelant je Kantonalnom sudu u Bihaću izjavio žalbu zbog bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

  • 5.
    Kantonalni sud je, 25. aprila 2002. godine, donio rješenje broj Gž-49/02 kojim se žalba kao neosnovana odbija, a prvostepeno rješenje potvrđuje jer prvostepeni sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, niti je počinio bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku.

Protiv ovog rješenja podnesena je apelacija Ustavnom sudu.

IV - Relevantni propisi

  • 6.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH broj 12/98 i 3/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih rješenja:

"Član 95.

Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koja se daju izvan rasprave podnose se pismeno (podnesci)...

Podnosioci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Osobito trebaju sadržavati oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

Član 98.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravke.

Član 100.

Ako sudovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja.

Rok koji sud odredi može se produžiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi.

Prijedlog za produženje roka se mora podnijeti prije proteka roka čije se produženje traži. Protiv rješenja o produženju roka nije dozvoljena žalba.

Član 122.

Pismena se dostavljaju, u pravilu, preko pošte, a mogu se dostavljati i preko određenog radnika suda, preko nadležne službe općine ili neposredno u sudu."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 7.
    Apelant smatra da Općinski sud i Kantonalni sud u Bihaću nisu pravilno primijenili odredbe Zakona o parničnom postupku, te da su povrijedili apelantova prava zagarantirana članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 8.
    Kantonalni sud u Bihaću ističe da se apelacija, u osnovi, zasniva na istim razlozima koje je Kantonalni sud u Bihaću već imao u vidu prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja Osnovnog suda, pa predlaže da se apelacija, kao neosnovana, odbije.

VI - Dopustivost

  • 9.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 10.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 11.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
  • 12.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-49/02 od 25. aprila 2002. godine protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporeno rješenje apelant je primio 22. maja 2002. godine, a apelaciju je podnio 22. maja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 13.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 14.
    Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno čl. 6., 13. i 17. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine odgovara članu 6. Evropske konvencije koji, u svom relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 15.
    Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava Hadžianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile tokom postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni o obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti, broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji OI, 50, 98. i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49 (67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. OI 25, 240).
  • 16.
    Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da ispituje činjenično stanje ili tumačenje ili primjenu zakona od redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko je redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 17.
    U predmetnom slučaju radi se o tužbi radi naknade štete. Međutim, nesporno je da u tužbi nije navedena tačna adresa tuženog, pa je sud obavezao tužitelja, odnosno njegovog punomoćnika, da u roku od osam dana dostavi adresu tuženog. Apelant nije u datom roku dostavio adresu, niti je u sljedeća dva mjeseca postupio kako je tražio sud. Stoga je, prema ocjeni Ustavnog suda, Općinski sud pravilno postupio kada je tužbu odbacio, jer se prema njoj nije moglo postupati. Naime, rokovi su procesna sredstva kojima se osigurava koncentracija postupka, procesna disciplina, efikasnost i ekonomičnost postupka, te pravna sigurnost u pružanju pravne zaštite.
  • 18.
    U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da apelantovo pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno.

Ostali navodi iz apelacije

  • 19.
    U odnosu na navode iz apelacije, koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava, te povredu njegovih imovinskih prava koji su regulirani članovima 13. i 17. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno da se razmatraju ovi navodi apelacije.

VIII - Zaključak

  • 20.
    Na osnovu člana 59. stav 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.