USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. juna 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 87/03, rješavajući apelaciju "Sanas" d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija "Sanas" d.o.o., iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-156/01 od 31. maja 2002. godine, i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Mals-25/00 od 9. maja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1."Sanas" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 4. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-156/01 od 31. maja 2002. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Mals-25/00 od 9. maja 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću i "Kumalić" d.o.o. iz Sanskog Mosta, zatraženo je 25. augusta 2003. godine da dostave odgovor na apelaciju.
Kantonalni sud u Bihaću dostavio je odgovor na apelaciju 19. septembra 2003. godine. "Kumalić" d.o.o. nije dostavio odgovor na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 3.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
Apelant je Općinskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu vjerodostojnih isprava, protiv dužnika "Kumalić" d.o.o. Sanski Most radi 2.825 KM.
- 4.Na rješenje Općinskog suda broj Ip-88/00 dužnik je uložio prigovor da nema nikakvih dugovanja, odnosno da apelant njemu duguje. Nakon toga, u vezi sa tim dugovanjem vođen je parnični postupak u kojem je "Kumalić" d.o.o. podnio protutužbu radi 3.434,00 KM.
- 5.Općinski sud je, nakon provedene rasprave 9. maja 2001. godine, donio presudu broj Mals-25/00 da se tužba apelanta, radi naplate 1.938,00 KM, odbija kao neosnovana.
- 6.Protiv ove presude apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
- 7.Kantonalni sud je 31. maja 2002. godine donio presudu broj Pž-156/01 kojom se žalba odbija kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđuje.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Član 174.
Tuženik može do zaključenja glavne rasprave pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u vezi sa tužbenim zahtjevom, ili da se ti zahtjevi mogu prebiti ili ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postupanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.
Član 204.
Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.
Koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud.
Član 232.
Sud će izvesti dokaze vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Član 242.
Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Sud će odrediti rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja.
Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje".
- 9.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03)
"Član 336.
Dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda ili iste kakvoće i ako su oba dospjela."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant navodi da su osporenim presudama Općinski i Kantonalni sud postupili protivno Zakonu o parničnom postupku, Zakonu o obligacionim odnosima, Zakonu o finansijskom poslovanju i Zakonu o računovodstvu, te da je povrijeđena Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i to čl. 5., 6. i 13., jer, tvrdi apelant, sudovi nisu raspravljali o tužbi nego o protutužbi koja nije ni postavljena; da se odluka suda zasniva na dokazima i nalazu vještaka, da sud nije utvrdio i raspravio sve sporne činjenice; da apelant žalbom nije ostvario djelotvoran pravni lijek jer nije procijenio žalbu u okviru žalbenih navoda niti po službenoj dužnosti, te da su imovinska prava apelanta zloupotrijebljena u korist tuženog.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Kantonalni sud u Bihaću u svom odgovoru navodi da osporenim apelacijama nisu povrijeđena prava apelanta za zaštitu imovine niti čl. 5., 6. i 13. Evropske konvencije, odnosno da su osporene presude pravilne i donesene na zakonit način, i da se zasnivaju na zakonskim propisima, te da apelant ne prilaže dokaze koji bi upućivali na drugačiji zaključak.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-156/01 od 31. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija Ustavnom sudu podnesena je 4. jula 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz čl. 5., 6. i 13. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Član 5. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- a)
"Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti.
Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupcima:
...)"
- 17.Pojam slobode i sigurnosti ličnosti, prema stavu Evropskog suda, mora se tumačiti kao cjelina i u tom kontekstu odnosi se samo na fizičku slobodu i sigurnost. Lična "sloboda", prema odredbi člana 5. stav 1. Evropske konvencije, označava slobodu od hapšenja i zatvaranja, a "sigurnost osobe" zaštitu od proizvoljnog mješanja u njenu slobodu (predstavka 5573/72 i 5670/72, Yearbook XX (1977), str. 102 (146).
U konkretnom slučaju nema ničega što upućuje da je u konkretnom slučaju došlo do lišavanja slobode, odnosno sigurnosti apelanta, pa je stoga apelacija u ovom pogledu neosnovana.
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom..."
- 19.Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju biti svi izneseni u obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, odluke o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji OI, 50, 98 i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49/67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju da imaju iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. godine OI 25, 240).
- 20.Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje reguliše domaći zakon i da je opće pravilo da redovni sudovi cijene provedene dokaze.
- 21.Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje da li su izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi da li je postupak u cijelosti pravedan, uključujući način na koji su dokazi pribavljeni. Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 22.Ustavni sud konstatira da je apelant u toku postupka pred Osnovnim sudom postavio zahtjev protiv dužnika radi naplate duga od 2.000,00 KM, zatim je povisio tužbeni zahtjev na 3.175,00 KM, a zatim je konačno precizirao tužbeni zahtjev na iznos 1.938,00 KM. Osnovni sud je proveo dokaze saslušanjem vještaka koji je saslušan na javnoj raspravi.
- 23.Kantonalni sud, rješavajući žalbu apelanta, uzeo je u obzir sve žalbene navode apelanta i zaključio da žalba nije osnovana. Ustavni sud ne uočava da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom bio nepravičan, suprotno zahtjevima člana 6. Evropske konvencije.
- 24.Ustavni sud, stoga, zaključuje da postupak u ovom predmetu nije vođen na nepravičan način i da nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi iz apelacije
- 25.U odnosu na navode iz apelacije koji se odnose na pravo na djelotvorni pravni lijek i pravo na imovinu, Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka, u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno da se razmatraju ovi navodi apelacije.
VIII - Zaključak
- 26.Imajući u vidu izneseno, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.