Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 19. aprila 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 104/03, rješavajući apelaciju K. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija K. M., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-291/01 od 30. novembra 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    K. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju N. i D. T., advokati iz Sarajeva, podnijela je 24. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-291/01 od 30. novembra 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda od učesnika u postupku, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog pravobranilaštva, koje zastupa Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, zatraženo je 21. januara 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor je dostavilo Federalno pravobranilaštvo u ime Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 25. februara 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Federalnog pravobranilaštva je 24. marta 2004. godine dostavljen apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Rješenjem predsjednika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj P-12/01 od 8. januara 2001. godine, donesenim na osnovu člana IV.C.6.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, apelantici, sudiji Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, prestala je služba u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine zaključno sa 11. januarom 2001. godine, zbog navršene dobi od 70 godina života.
  • 7.
    Općinski sud I u Sarajevu je, presudom broj Pr-81/01 od 26. aprila 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1009/01 od 30. jula 2001. godine, odbio apelanticin tužbeni zahtjev da se poništi rješenje tuženog Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj P-12/01 od 8. januara 2001. godine i utvrdi da joj od 11. januara 2001. godine pripadaju sva prava na osnovu njene službe kod tuženog, te da se tuženi obaveže da joj isplati razliku plaće i ostale naknade po osnovu službe od donošenja osporenog rješenja pa nadalje. Sudovi su stali na stanovište da je činjenično stanje nesporno, da je apelantica navršila 70 godina života i da je predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u datim okolnostima imao ovlaštenje za donošenje osporenog rješenja.
  • 8.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je, presudom broj Rev-291/01 od 30. novembra 2001. godine, odbio kao neosnovanu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1009/01 od 30. jula 2001. godine. Ovaj sud je stao na stanovište da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da je tužiteljici prestala funkcija sudije i služba po sili zakona kada je navršila 70 godina života, te da su joj time prestala i sva prava po osnovu te službe, a da je predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine imao ovlaštenje za donošenje osporenog rješenja, koje zapravo ima samo deklarativni karakter.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02 i 18/03) relevantna odredba, koja je bila na snazi prije donošenja amandmana LVI-LXIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, glasi:

"Član IV. C. 6. c)

Sudije sudova Federacije bit će u službi do dobi od 70 godina, ukoliko ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom smijenjeni konsenzusom ostalih sudija toga suda. Međutim, prve sudije imenovane u skladu sa ovim ustavom bit će u službi u toku mandata od pet godina, ukoliko ranije ne napune 70 godina, i mogu biti ponovo imenovani".

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica u apelaciji navodi da su joj donošenjem pobijanog rješenja o prestanku službe uskraćena sva prava koja je imala za vrijeme trajanja mandata sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, za razliku od ostalih sudija kojima je po isteku prvoga mandata od pet godina 10. januara 2001. godine prestala sudijska funkcija ali ne i radni odnos, što predstavlja očitu diskriminaciju i različito tretiranje sudija jer ostale sudije i dalje koriste sva prava po osnovu rada. Pored toga, navodi da predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine nije imao ovlasti za donošenje pobijanog rješenja, budući da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određen postupak i nadležno tijelo za imenovanje i razrješenje, odnosno prestanak službe sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, a to je predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, uz saglasnost potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i potvrdu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine propustio da u revizijskom postupku preispita pobijanu presudu, iako je bilo ukazano na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
  • 11.
    Zbog svega navedenog smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Federalno pravobranilaštvo, u ime Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, navodi da su postupak povodom odlučivanja o apelanticinim pravima proveli nadležni sudovi na osnovu određenih pozitivnih propisa i u okviru razumnih rokova, te da nisu učinjene nikakve povrede ljudskih prava.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je primila 25. februara 2002. godine, a apelaciju je podnijela 24. aprila 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelantica pobija navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 6. stav 1., te članova 13. i 17. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Š...Ć"

  • 19.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Ustavni sud napominje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi opseg zaštite prava u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 21.
    Ustavni sud mora utvrditi da li se apelanticini navodi odnose na građanska prava u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelanticu kao sudiju.
  • 22.
    Kao opće pravilo član 6. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i da ovo pravo bude građanske prirode. Evropski sud za ljudska prava je u pogledu spora oko pitanja zaposlenja u javnoj službi zaključio da se u pogledu primjene člana 6. stav 1. mora napraviti izuzetak u odnosu na specifičan vid zaposlenja koji povlači za sobom obavljanje poslova od javnog interesa.
  • 23.
    Ustavni sud podsjeća da je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nosioci pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr.). Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67).
  • 24.
    U konkretnom slučaju spor se odnosi na prava apelantice kao sudije Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Sudije dužnost obavljaju u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i zakonima, odluke donose na osnovu stručnog znanja, savjesno, odgovorno i nepristrano s ciljem provođenja vladavine zakona i štite slobode i prava pojedinaca zaštićena ustavima i Evropskom konvencijom. Prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je nadležan za rješavanje sporova između kantona; između kantona i federalne vlasti; između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti; između općine i grada; između općina i njihovih kantona ili federalne vlasti; između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti; da utvrdi da li je prijedlog zakona koji je usvojio jedan od domova, ili zakon koji su usvojila oba doma, u skladu sa ovim ustavom; da utvrdi da li su ustavi kantona i amandmani na ustav, predloženi zakon ili zakon kojeg je usvojilo zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom; da utvrdi da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom; da utvrdi da li je neki predloženi ili usvojeni propis koji je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili općinske vlasti u skladu sa ovim ustavom; da odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili kantonalni sud, a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelanticin položaj iziskuje, u smislu pripadajućih obaveza i dužnosti sudije, sudjelovanje u vršenju sudske vlasti koje ima za cilj zaštitu općih interesa države.
  • 25.
    Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju.
  • 26.
    U odnosu na ostale apelanticine navode koji se odnose na navodne povrede člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 13. i 17. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka u pogledu navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno posebno razmatrati ovaj dio apelacije.

VIII - Zaključak

  • 27.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.