USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. jula 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 91/02, rješavajući apelaciju S. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. Z. iz Trogira, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-54/01 od 31. januara 2002. godine, Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-81/00 od 12. oktobra 2000. godine, i Općinskog suda u Bugojnu, broj P-238/98 od 9. augusta 1999. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. Z. (u daljem tekstu: apelant), iz Trogira, kojeg zastupa Lj. L., advokat iz Trogira, podnio je, 18. maja 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-54/01 od 31. januara 2002. godine, Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-81/00 od 12. oktobra 2000. godine, i Općinskog suda u Bugojnu, broj P-238/98 od 9. augusta 1999. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, 14. i 28. juna 2004. godine, na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, I. Z. i Z. Z. (kao stranaka u postupku, u kojem su donesene presude), da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i stranke u postupku nisu dostavili odgovore na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Presudom Općinskog suda u Bugojnu, broj P-238/98 od 9. augusta 1999. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on isključivi vlasnik dijela kuće u potkrovlju u Bugojnu - Uskoplje, Paloški put broj 7, i da se tuženi I. Z. (apelantov otac) i Z. Z. (apelantov brat) obavežu da to prihvate i predaju apelantu u posjed navedeni dio kuće slobodan od ljudi i stvari.
- 6.Općinski sud je utvrdio da je I. Z. 1970. godine, odlučivši da za svoju mnogobrojnu obitelj sagradi kuću na k.č. 2350/1 upisanoj u z.k. ul. br. 2779 k.o. Gornji Vakuf, dobio saglasnost nadležnih organa i iz svojih sredstava, uz pomoć sina Z. Z. i pomoć u radu od rodbine i susjeda, sagradio kuću. Apelant je, prije i za vrijeme gradnje očeve kuće, živio u Njemačkoj i bio protiv te gradnje i učešća u gradnji. Međutim, kad se apelant vratio iz Njemačke 1977. godine, otac mu je dozvolio da sa svojom obitelji stanuje u spornom dijelu kuće koji se nalazi u potkrovlju, koji je apelant uredio i osposobio za svoje stanovanje. Apelant je u međuvremenu izgradio obiteljsku kuću u Trogiru, u koju je 1991. godine preselio sa svojom obitelji.
- 7.Nadalje, Općinski sud je utvrdio da apelant nije stekao pravo vlasništva na spornom dijelu kuće u potkrovlju jer nije učestvovao ni u dogovoru za gradnju kuće, niti u doniranju sredstava za tu gradnju. Apelant je dio kuće koristio uz odobrenje oca, vlasnika kuće, a za sva njegova ulaganja u potkrovlje i prilaz potkrovlju (vanjsko stepenište) Općinski sud je utvrdio da se smatraju obligacionim odnosom.
- 8.Kantonalni sud u Travniku, presudom broj Gž-81/00 od 12. oktobra 2000. godine, rješavajući apelantovu žalbu, potvrdio je presudu Općinskog suda u Bugojnu.
- 9.Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, presudom broj Rev-54/01 od 31. januara 2002. godine, odbio je kao neosnovanu apelantovu reviziju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda u Travniku broj Gž-81/00 od 12. oktobra 2000. godine.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/98 i 29/03)
"Član 25.
Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva.
Pravo vlasništva na novu stvar pripada vlasniku od čijeg ju je materijala, na osnovu posla, izradila druga osoba.
Ako je neko od tuđeg materijala svojim radom izradio novu stvar, ona mu i pripada ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala.
U slučaju iz stava 3. ovog člana, ako su vrijednost rada i materijala jednake, nastaje suvlasništvo"
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 11.Iz sadržaja apelacije proizlazi da apelant smatra da su Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud u Travniku i Općinski sud u Bugojnu donesenim presudama povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Apelant navodi da sudovi nisu pravilno odlučili, jer se u konkretnom slučaju ne može raditi o prekariju, s obzirom da je Općinski sud u Bugojnu utvrdio da je on vršio velika ulaganja u stan u potkrovlju u kojem je stanovao više od dvadeset godina.
- 11.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog suda u Travniku i Općinskog suda u Bugojnu protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine apelant je primio 25. marta 2002. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 18. maja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjet iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjet u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su njima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje - član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, član 6. Evropske konvencije
- a)
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije, garantira svakom pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, odnosno pravo da pred sud ili tribunal iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv VB, od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36).
- 20.Ustavni sud smatra da je tokom cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno da iznosi sve dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje sudskih presuda. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje i ispitali zahtjeve apelanta na osnovu primjenjivih pravnih odredbi i dovoljno jasno obrazložili svoje odluke u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti da je došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
- 21.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 22.Uzimajući u obzir postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu - član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
- 23.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
- 24.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 24.
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 25.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri posebna pravila:
(1) mirno uživanje imovine;
(2) ne lišavati nikoga njegove imovine, osim ako je to u interesu društva i ako je u skladu sa zakonom i općim principima međunarodnog prava;
(3) upotrebljavanje imovine prema općem interesu i plaćanje poreza i drugih prinosa i novčanih kazni.
- 26.Ova pravila nisu "razdvojena" u smislu da su međusobno nepovezana. Drugo i treće pravilo se tiču određenih slučajeva sukobljavanja sa pravom na mirno uživanje imovine i trebali bi, dakle, biti konstruirani u svjetlu principa iskazanih u prvom pravilu (Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, br. 98, stav 37. in fine; Lithgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. jula 1986. godine, serija A, br. 102. stav 106).
- 27.Pojam "imovina", koji se javlja u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne treba tumačiti na restriktivan način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava pojedinca, kao što su novčana potraživanja i druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti (Evropski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marcks protiv Belgije, tom 31. stav 50; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 37/00, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02 od 29. augusta 2002. godine i Odluka broj U 12/01, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02 od 3. augusta 2002. godine).
- 28.Ustavni sud je, na osnovu dokaza u spisima, zaključio da apelant nije stekao imovinu u smislu značenja člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer pravo na imovinu ne postoji do trenutka do kada osoba nema konstituirano pravo na imovinu. Prema tome, donošenje presuda u smislu člana 25. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, prema tužbenom zahtjevu za utvrđivanje prava vlasništva na stanu, ne može predstavljati povredu apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 29.Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili način tumačenja i primjene zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
- 30.Ustavni sud je utvrdio da apelant nema konstituirano pravo na imovinu i da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi na konkretni slučaj, te da samim tim Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud u Travniku i Općinski sud u Bugojnu pobijanim presudama nisu povrijedili apelantovo pravo na imovinu, garantirano navedenim članovima.
VIII - Zaključak
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.