USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. jula 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 86/03, rješavajući apelaciju UG OTTOFARM Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija UG OTTOFARM Sanski Most podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-892/01 od 17. aprila 2002. godine, i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj I-404/00 od 22. oktobra 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.UG OTTOFARM - Sanski Most (u daljem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnio je, 19. juna 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-892/01 od 17. aprila 2002. godine, i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljem tekstu: Općinski sud), broj I-404/00 od 22. oktobra 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i V. J., kao druge stranke u postupku, zatraženo je, 26. augusta 2003. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud dostavio je odgovor 17. septembra 2003. godine, dok V. J. nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Općinski sud je, na prijedlog apelanta, radi izvršenja pravosnažnog poravnanja zaključenog pred Općinskim sudom, donio rješenje broj I-404/00, kojim se dozvoljava pljenidba pokretnih stvari dužnika V. J. iz Sanskog Mosta.
- 6.Protiv ovog rješenja dužnik je uložio prigovor, pa je Općinski sud, rješavajući dužnikov prigovor, donio rješenje broj I-404/00 od 21. marta 2001. godine, kojim se dužnikov prigovor usvaja te se rješenje o izvršenju tog suda, broj I-404/00 od 14. decembra 2000. godine, stavlja van snage, a provedene izvršne radnje ukidaju.
- 7.Protiv ovog rješenja apelant je, preko advokata N. H., izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je spis vratio Općinskom sudu sa uputom da sud prethodno pozove apelanta, odnosno njegovog punomoćnika da u spis uloži punomoć za zastupanje. Općinski sud je, 5. oktobra 2001. godine, uputio poziv advokatu N. H. i apelantu radi dostave punomoći za advokata N. H. u roku od tri dana od prijema obavijesti. Kako je rok koji je odredio sud istekao 15. oktobra 2001. godine, Općinski sud je donio rješenje, broj I-404/00 od 22. oktobra 2001. godine, kojim se apelantova žalba na rješenje ovog suda, broj I-404/2000 od 21. marta 2001. godine, koju je uložio advokat N. H., odbacuje kao nedopuštena.
- 8.Apelant je protiv ovog rješenja izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koji je donio rješenje broj Gž-892/01 od 17. aprila 2002. godine kojim se odbija apelantova žalba, a prvostepeno rješenje potvrđuje. Kantonalni sud konstatira da žalba, koju je izjavio u ime apelanta advokat N. H., nije dopuštena jer ovaj advokat nije imao ovlaštenje za poduzimanje takve procesne radnje. Iz spisa parničnog predmeta broj P-81/00 ne proizlazi da je zakonski zastupnik bio prisutan na ročištu na kojem je zaključeno poravnanje, jer to nije konstatirano u raspravnom zapisniku, a sve i da je bio prisutan u spisima predmeta morala bi postojati isprava o tome da se radi o licu koje je apelantov zakonski zastupnik, a u spisima predmeta takve isprave nema. Sud, dalje, navodi da je tačno da bi advokat N. H., da je bio ovlašten za zastupanje, imao ovlaštenje i za podnošenje prijedloga za izvršenje i za zastupanje u izvršnom postupku. Međutim, kako se ne može sa sigurnošću utvrditi da je advokat N. H. imao ovlaštenje za zastupanje, a niti mu je povjerilac, naknadno, poslije poziva suda, dao ovlaštenje za zastupanje, odnosno odobrio već poduzete procesne radnje, Kantonalni sud zaključuje da je prvostepeni sud pravilno odlučio.
IV - Relevantni propisi
- 9.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 12/98 i 3/99)
"Član 80.
Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika...
Član 85.
Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice a nije pobliže odredila ovlasti u punomoći, advokat je ovlašten na osnovu takve punomoći:
- 1)obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega, te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja;
- 2)stavljati zahtjev za izvršenje ili osiguranje i preduzimati potrebne radnje u postupku, u povodu takvog zahtjeva;
3)...
Član 336.
...
Bitna povreda odredbi parničnog postupka uvijek postoji:
...
- 10)ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku... ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebne ovlasti za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odabrano..."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava zaštićena članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo na pravično saslušanje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 10.
- b)Odgovor na apelaciju
- 11.Kantonalni sud smatra da su osporena rješenja donesena na zakonit način i da nisu povrijeđena apelantova prava, jer je utvrđeno da punomoćnik, koji je zastupao apelanta, nije imao punomoć za podnošenje prijedloga za izvršenje, a niti je u ranijem parničnom postupku imao punomoć za zastupanje apelanta. Kako, ni na poseban zahtjev suda, punomoć za advokata N. H. nije dostavljena, a niti je apelant odobrio radnje koje je izvršio advokat - žalba punomoćnika bez punomoći je odbačena. Osim toga, apelant ima mogućnost da ponovo podnese prijedlog za izvršenje.
- 11.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-892/01 od 17. aprila 2002. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporeno rješenje primio je apelantov punomoćnik 21. maja 2002. godine, a apelacija je podnesena 19. juna 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant tvrdi da su prvostepenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6. i 17. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 18.Ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine odgovara članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koji, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava Hadjinastassiou protiv Grčke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33).
- 20.Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud nije nadležan da ispituje činjenično stanje ili tumačenje načina na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko je redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
- 21.U predmetnom slučaju radi se o prijedlogu za dozvolu izvršenja. Kako je u postupku o žalbi na rješenje Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj I-404/00 od 14. decembra 2000. godine, sud konstatirao da u spis nije uložena punomoć za zastupanje, pozvao je povjerioca (apelanta) i advokata N. H. da, u roku od tri dana od dana prijema dopisa Suda, dostave traženu punomoć. Nakon što je rok istekao, tj. nije se postupilo po nalogu Suda, Sud je, smatrajući da stranka- povjerilac nije uredno zastupana, odlučio kao u izreci rješenja.
- 22.Prema ocjeni Ustavnog suda, Općinski sud je pravilno postupio kada je odbacio žalbu kao nedopuštenu jer je sud, prema Zakonu o parničnom postupku, dužan da vodi računa da li zastupnik stranke ima valjanu punomoć, jer bi u suprotnom počinio bitnu povredu parničnog postupka.
- 23.Ustavni sud, pored navedenog, konstatira da predmetni postupak prinudnog izvršenja u ovom predmetu nije konačan, jer apelant i dalje ima mogućnost, u skladu sa zakonom, da traži namirenje svojih potraživanja od dužnika.
- 24.U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da apelantovo pravo na pravično suđenje nije povrijeđeno.
Ostali navodi iz apelacije
- 25.U odnosu na navode iz apelacije koji se odnose na zabranu zloupotrebe prava, te povredu prava na imovinu iz člana 17. Evropske konvencije i člana 1. protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da, u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno njihovo posebno razmatranje.
VIII - Zaključak
- 26.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.