Aktio

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE

ZAKON O HRANI

Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 27. jula 2004.godine, i na sjednici Doma naroda, održanoj 9. septembra 2004. godine, usvojila je

ZAKON
O HRANI

I - OPĆE ODREDBE

Član 1.

  • 1.
    Ovim zakonom uređuje se osnova za osiguranje visokog nivoa zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača vezano uz hranu, uzimajući u obzir posebno raznolikost snabdijevanja hranom uključujući tradicionalne proizvode, uz osiguranje efikasnog funkcioniranja unutrašnjeg tržišta. Utvrđuju se jedinstveni principi i nadležnosti, pretpostavke ostvarivanja snažnije naučne osnove, efikasnija organizacijska struktura i postupci koji će biti u osnovi odlučivanja u pitanjima zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane i stočne hrane.
  • 2.
    Za pitanja iz stava 1., ovaj zakon iznosi opće principe o hrani i hrani za životinje općenito, te osobito zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane i stočne hrane, na nivou Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Njime se utvrđuju postupci za pitanja koja direktno ili indirektno utječu na zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane i stočne hrane.
  • 4.
    Ovim zakonom propisuje se osnivanje Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija).
  • 5.
    Ovaj zakon primjenjuje se na sve faze proizvodnje, prerade, obrade i distribucije hrane i stočne hrane.
  • 6.
    Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na primarnu proizvodnju za privatnu kućnu upotrebu niti na kućnu pripremu, rukovanje ili skladištenje hrane za privatno kućno konzumiranje.

Član 2.

  • 1.
    U smislu ovog zakona, hrana je svaka materija ili proizvod prerađen, djelimično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je konzumiranju od strane ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati.
  • 2.
    Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu, prehrambene aditive i bilo koju drugu materiju koja se namjerno ugrađuje u hranu tokom njene proizvodnje, pripreme ili obrade.
  • 3.
    Pojam hrane uključuje i vodu, i to:
    • a)
      vodu koja služi za javno snabdijevanje stanovništva kao voda za piće,
    • b)
      vodu koja se upotrebljava i/ili ugrađuje u hranu tokom njene pripreme ili obrade,
    • c)
      vodu pakovanu u originalno pakovanje kao stolna voda, mineralna voda i izvorska voda.
  • 4.
    Pojam hrane ne uključuje:
    • a)
      hranu za životinje koje ne proizvode hranu ili se ne upotrebljavaju za proizvodnju hrane,
    • b)
      žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje u promet radi konzumiranja od strane ljudi,
    • c)
      biljke prije žetve, berbe ili pobiranja plodova,
    • d)
      lijekove i medicinske proizvode definirane posebnim propisom,
    • e)
      kozmetiku definiranu posebnim propisom,
    • f)
      duhan i duhanske proizvode definirane posebnim propisom,
    • g)
      narkotike ili psihotropne materije unutar značenja iz Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima, 1961., i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim materijama, 1971., te
    • h)
      rezidue i kontaminante, kao i prirodne sastojke biljnog i životinjskog porijekla koji štetno djeluju na zdravlje ljudi.

Član 3.

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

  • 1.
    Propisi o hrani je ovaj zakon, provedbeni propisi doneseni na osnovu ovog zakona te drugi posebni propisi (zakoni i podzakonski propisi) koji se odnose na hranu, posebno na higijenu, zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane, a obuhvataju sve faze proizvodnje, prerade, obrade i distribucije hrane, kao i hrane za životinje koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane,
  • 2.
    Poslovanje s hranom je poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade, obrade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane,
  • 3.
    Subjekat u poslovanju s hranom je fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom, odgovorna da osigura nesmetano provođenje odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
  • 4.
    Hrana za životinje je svaka materija ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje, prerađen, djelimično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranjenju životinja, koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane,
  • 5.
    Poslovanje s hranom za životinje je poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi proizvodnje, prerade, obrade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane za životinje, uključujući i proizvodnju, preradu ili skladištenje hrane za životinje namijenjene ishrani životinja na vlastitom imanju,
  • 6.
    Subjekat u poslovanju s hranom za životinje je fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom za životinje, odgovorna da osigura nesmetano provođenje odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
  • 7.
    Nadležni organi, u smislu ovog zakona su tijela koja upravljaju rizikom, a to su: Agencija, Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, Uprava Bosne i Hercegovine za zaštitu zdravlja bilja i nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Brčko Distrikt),
  • 8.
    Maloprodaja je rad s i/ili prerada hrane i skladištenje hrane na prodajnom mjestu ili isporuka krajnjem potrošaču, a uključuje distributivne terminale, djelatnosti pripreme i posluživanja hrane, kantine, institucionalno ugostiteljstvo, restorane i druge slične djelatnosti posluživanja hrane, prodavaonice, distributivne centre u supermarketima i veleprodajna mjesta,
  • 9.
    Stavljanje na tržište je držanje hrane ili hrane za životinje u svrhu prodaje, uključujući i ponudu za prodaju, te prodaju ili bilo koji drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, distribuciju i druge oblike prijenosa, i to na području Bosne i Hercegovine,
  • 10.
    Rizik je vjerovatnost i težina štetnog djelovanja opasnosti na zdravlje ljudi,
  • 11.
    Analiza rizika je proces koji se sastoji od tri međusobno povezane komponente: procjene rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku,
  • 12.
    Procjena rizika je naučno zasnovan proces koji se sastoji od četiri faze: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika,
  • 13.
    Upravljanje rizikom je proces kojim se uspoređuju različite mogućnosti postupanja nadležnih tijela u vezi s rizikom, u saradnji sa zainteresiranim učesnicima, uzimajući u obzir procjenu rizika i druge relevantne faktore, a ako je potrebno i proces odabiranja odgovarajućih preventivnih i kontrolnih mjera,
  • 14.
    Obavještavanje o riziku je interaktivna razmjena informacija i mišljenja tokom cijelog procesa analize rizika, a u vezi s opasnostima i rizicima, s rizikom povezanim činjenicama i predodžbama o riziku, između procjenitelja rizika, nadležnih tijela, potrošača, proizvođača hrane i hrane za životinje, akademske zajednice i drugih zainteresiranih strana, uključujući objašnjenje nalaza pri procjeni rizika, te osnove za donošenje odluka pri upravljanju rizikom,
  • 15.
    Opasnost je biološki, hemijski, radiološki ili fizički faktor u hrani i hrani za životinje ili stanje hrane i hrane za životinje, s mogućnošću da štetno djeluje na zdravlje ljudi,
  • 16.
    Sljedivost (mogućnost praćenja) je mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje, životinji koja proizvodi hranu, odnosno služi za proizvodnju hrane, sirovini ili materiji koja je namijenjena ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu ili hranu za životinje, kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije,
  • 17.
    Faza proizvodnje, prerade, obrade i distribucije je bilo koja faza, uključujući uvoz i primarnu proizvodnju, preradu,obradu, skladištenje, prijevoz, prodaju ili snabdijevanje krajnjeg potrošača hranom, i gdje je to u vezi, uvoz, proizvodnju, izradu, obradu, skladištenje, prijevoz, distribuciju, prodaju hrane za životinje te snabdijevanje hranom za životinje,
  • 18.
    Primarna proizvodnja je proizvodnja i uzgoj primarnih poljoprivrednih proizvoda u biljnogojstvu, stočarstvu i ribarstvu, uključujući žetvu i pobiranje plodova, mužu i uzgoj životinja prije klanja, lov i ribolov, te sakupljanje samoniklih plodova i biljaka,
  • 19.
    Potrošač je krajnji konzument prehrambenih proizvoda koji neće koristiti prehrambeni proizvod kao dio bilo kakvog posla ili djelatnosti vezane uz prehrambeni proizvod.
  • 20.
    Službena kontrola je nadzor nad higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kvalitetom hrane i hrane za životinje radi utvrđivanja usklađenosti s odredbama propisa o hrani,
  • 21.
    Granični inspektori, u smislu odredbi ovog zakona su granični inspektori nadležnih organa,
  • 22.
    Zdravstvena ispravnost hrane podrazumijeva sigurnost da hrana neće prouzrokovati štetne utjecaje na zdravlje ljudi ako je pripremljena i konzumirana u skladu s njezinom namjenom,
  • 23.
    Higijena hrane podrazumijeva mjere i uslove potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za ljudsku konzumaciju u skladu s njenom namjenom,
  • 24.
    Sigurna hrana je ona hrana koja ne može štetno uticati na zdravlje ljudi i koja je prikladna za ljudsku upotrebu,
  • 25.
    Zdravstvena ispravnost hrane za životinje podrazumijeva neškodljivost hrane za životinje za zdravlje životinja te posredno za zdravlje ljudi, koji konzumiraju proizvode dobivene od tih životinja, a s obzirom na prisutnost određenih bioloških, hemijskih, radioloških ili fizičkih materija u hrani za životinje,
  • 26.
    Kontaminant (ili štetna materija) je biološka, hemijska, radiološka ili fizička materija štetna za zdravlje ljudi, koja nije namjerno dodana hrani, a prisutnost koje je u hrani posljedica postupaka tokom proizvodnje (uključujući postupke izvršene tokom uzgoja usijeva i životinja te primjene veterinarskih lijekova), prerade, pripreme, tretiranja, pakovanja, transporta ili skladištenja te hrane, ili posljedica okolinskog zagađenja,
  • 27.
    Rezidua (zaostala materija) je ostatak bioloških ili hemijskih materija koje se dopušteno koriste u određenim količinama i u određenim razdobljima primarne proizvodnje hrane, kao i ostatak njihovih metabolita te produkata njihove razgradnje; rezidue ne podrazumijevaju prehrambene aditive,
  • 28.
    Prehrambeni aditiv je svaka materija koja se uobičajeno ne konzumira, niti je tipičan sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaje se namjenski radi tehnoloških i senzorskih svojstava hrane u tehnološkom postupku proizvodnje, tokom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja,
  • 29.
    Dodatak hrani za životinje je svaka materija koja, kad je ugrađena u hranu za životinje, može uticati na svojstva hrane za životinje ili na uzgoj životinja koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane namijenjene ljudskoj konzumaciji,
  • 30.
    Kvaliteti hrane su sveukupna svojstva hrane koja pridonose njenoj sposobnosti da zadovolji potrebe krajnjeg potrošača,
  • 31.
    Deklariranje je stavljanje pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka, naziva marke, slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu ili hranu za životinje, a stavljaju se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu ili na mjesto vidljivo potrošaču za nepakovanu hranu,
  • 32.
    Predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom su posuđe, pribor, oprema, uređaji i ambalaža koji se upotrebljavaju u poslovanju s hranom,
  • 33.
    Nova hrana su hrana i sastojci hrane koji se do sada nisu znatnije upotrebljavali za prehranu ljudi u Bosni i Hercegovini,
  • 34.
    Genetski modificirani organizam (u daljem tekstu: GMO) je organizam, osim ljudskog bića, kojem je nasljedni materijal namjerno izmijenjen na način koji se ne može postići prirodno razmnožavanjem i/ili prirodnom rekombinacijom.

II - OPĆI PRINCIPI

1. Principi analize rizika

Član 4.

  • 1.
    Propisi o hrani imaju jedan ili više općih ciljeva visokog stepena zaštite života i zdravlja ljudi i zaštite interesa potrošača, uključujući čestito postupanje u trgovini hranom, uzimajući u obzir, prema potrebi, zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja, te zdravlja bilja i okoline.
  • 2.
    Ako postoje međunarodni standardi ili je neminovno njihovo usvajanje, oni će se uzeti u obzir pri izradi ili prilagođavanju propisa o hrani, osim ako su ti standardi ili njihovi dijelovi neefikasni ili neprikladni za ispunjavanje legitimnih ciljeva propisa o hrani ili postoji naučno opravdanje za njihovu neprimjenu.

Član 5.

  • 1.
    Da bi se postigao glavni cilj, odnosno visok nivo zaštite života i zdravlja ljudi, mjere koje se primjenjuju u skladu s propisima o hrani zasnivaju se na procjeni rizika, osim kada to nije primjereno okolnostima ili prirodi same mjere.
  • 2.
    Procjena rizika zasniva se na dostupnim naučnim dokazima i obavlja se na nezavisan, objektivan i transparentan način.
  • 3.
    Procjenu rizika obavlja Agencija u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.

Član 6.

Obavještavanje o riziku obavlja Agencija da bi:

  • a)
    nadležni organi,
  • b)
    subjekati u poslovanju s hranom i subjekati u poslovanju s hranom za životinje,
  • c)
    potrošači,
  • d)
    druge nadležne institucije i zainteresirane strane

dobili pravovremenu, pouzdanu, objektivnu i razumljivu informaciju o opasnostima, odnosno riziku povezanom s hranom, odnosno hranom za životinje.

Član 7.

  • 1.
    Upravljanje rizikom osigurava da preventivne i kontrolne mjere, poduzete radi smanjenja, uklanjanja ili izbjegavanja rizika za zdravlje ljudi pri konzumiranju hrane, budu zasnovane na rezultatima procjene rizika te da budu efikasne, nepristrane i primjerene.
  • 2.
    Upravljanje rizikom obavljaju nadležni organi.

2. Princip predostrožnosti

Član 8.

  • 1.
    U posebnim okolnostima kad je, nakon procjene dostupnih informacija, identificirana mogućnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi, da bi se razjasnile naučne nedoumice, nadležni organi mogu poduzeti privremene mjere upravljanja rizikom prijeko potrebne za osiguranje najvišeg mogućeg nivoa zaštite zdravlja ljudi do pribavljanja daljnjih naučno zasnovanih informacija potrebnih za sveobuhvatnu procjenu rizika.
  • 2.
    Mjere poduzete na osnovu stava 1. ovog člana moraju biti primjerene i ne ograničavati trgovinu više nego što je potrebno da bi se postigao visok nivo zaštite zdravlja ljudi, vodeći pri tome računa o njihovoj tehničkoj i ekonomskoj izvodljivosti te utvrđenom činjeničnom stanju.
  • 3.
    Poduzete mjere moraju se ponovno razmotriti u primjerenom roku, zavisno od prirode identificiranog rizika za život i zdravlje ljudi, te od tipa naučno utvrđenih informacija potrebnih za razjašnjavanje naučnih nedoumica, kao i za provođenje sveobuhvatne procjene rizika.

3. Princip transparentnosti

Član 9.

Agencija neposredno ili putem ovlaštenih predstavnika potrošača ili drugih zainteresiranih grupa, tokom pripremanja, vrednovanja i revizije mjera za upravljanje rizikom mora provoditi otvorene i transparentne javne konsultacije, osim kada to hitnost ne dopušta.

Član 10.

Ukoliko postoji osnovana sumnja da bi hrana ili stočna hrana mogla predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, Agencija će poduzeti korake da obavijesti javnost o opasnostima za zdravlje; pri tome treba identificirati hranu ili stočnu hranu u najvećoj mogućoj mjeri, navodeći vrstu hrane ili stočne hrane, rizik koji predstavlja, te mjere koje se poduzimaju ili će se poduzeti za sprečavanje, smanjenje ili uklanjanje rizika.

4. Zaštita interesa potrošača

Član 11.

Propisi o hrani usmjereni su zaštiti interesa potrošača i osiguravaju osnov na osnovu koga će potrošači biti informirani prije izbora prehrambenih proizvoda koje će konzumirati. Cilj propisa o prehrambenim proizvodima je sprečavanje:

  • a)
    nečestitih ili obmanjujućih postupaka,
  • b)
    patvorenje prehrambenih proizvoda, i
  • c)
    svih drugih postupaka koji mogu dovesti potrošača u zabludu.

III - ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST HRANE

Član 12.

  • 1.
    Zdravstveno je ispravna hrana koja ne može prouzrokovati štetne uticaje na zdravlje ljudi, ako je proizvedena, pripremljena i konzumirana u skladu s njenom namjenom.
  • 2.
    Nije dopušteno stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane.
  • 3.
    Hrana je zdravstveno neispravna ako je:
    • a)
      štetna za zdravlje ljudi,
    • b)
      neprikladna za ljudsku konzumaciju.

Član 13.

  • 1.
    Pri odlučivanju je li neka hrana zdravstveno neispravna, uzimaju se u obzir:
    • a)
      uslovi u svakoj fazi proizvodnje, prerade, obrade i distribucije hrane te uslovi čuvanja i držanja do prodaje krajnjem potrošaču, kao i uslovi za pripremanje i konzumiranje u skladu s njenom namjenom,
    • b)
      informacije koje su date krajnjem potrošaču, uključujući podatke na deklaraciji i informacije koje su općenito dostupne krajnjem potrošaču u vezi s izbjegavanjem specifičnih štetnih djelovanja na zdravlje ljudi neke određene hrane ili kategorij hrane.
  • 2.
    Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi, uzimaju se u obzir:
    • a)
      mogući neposredni ili posredni, kratkoročni ili dugoročni štetni efekti te hrane na zdravlje osobe koja je konzumira te efekti na buduće generacije,
    • b)
      moguće kumulativno toksično djelovanje,
    • c)
      posebna zdravstvena osjetljivost specifične kategorije potrošača na hranu namijenjenu toj kategoriji potrošača.
  • 3.
    Pri odlučivanju je li neka hrana neprikladna za ljudsku konzumaciju, treba uzeti u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za upotrebu kojoj je namijenjena zbog njene kontaminacije, vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.
  • 4.
    Kada je hrana, za koju je utvrđeno da je zdravstveno neispravna, dio jedne proizvodne partije, serije ili pošiljke istovrsne hrane po kategoriji i opisu, drži se da je sva hrana u toj proizvodnoj partiji, seriji ili pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon obavljene laboratorijske analize i/ili superanalize utvrdi suprotno.

Član 14.

  • 1.
    Štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana ako:
    • a)
      sadrži mikroorganizme ili tkivne parazite opasne za zdravlje ljudi, bakterijske toksine, mikotoksine, histamin i njemu slične tvari ili i druge mikroorganizme ili tkivne parazite iznad dopuštenih količina,
    • b)
      sadrži prirodne toksine ili druge prirodne toksične tvari iznad dopuštenih količina,
    • c)
      sadrži ostatke pesticida, veterinarskih lijekova, metale i metaloide te druge materije štetne za zdravlje ljudi iznad dopuštenih količina,
    • d)
      sadrži prehrambene aditive koji se ne smiju koristiti u određenoj vrsti hrane ili ako je sadržaj prehrambenih aditiva prisutnih u hrani iznad dopuštenih količina,
    • e)
      sadrži radionuklide iznad propisane granice ili ako je ozračena iznad dopuštene granice,
    • f)
      ambalaža sadrži mikroorganizme ili druge materije koje mogu utjecati na povećanje sadržaja materija štetnih za zdravlje ljudi u hrani,
    • g)
      ako potječe od uginulih životinja ili od životinja kojih klaonička obrada iz bilo kojeg razloga nije dopuštena.
  • 2.
    Neprikladnom za ljudsku konzumaciju smatra se hrana ako:
    • a)
      su senzorska svojstva hrane zbog fizikalnih, hemijskih, mikrobioloških ili drugih procesa izmijenjena toliko da hrana nije prikladna za prehranu ljudi,
    • b)
      sadrži materije ili sirovine koje nisu toksikološki evaluirane, provjerene i sigurne za ljudsku upotrebu,
    • c)
      sadrži mehanička onečišćenja i primjese koje mogu biti štetne za zdravlje ljudi,
    • d)
      je ambalaža neprikladna ili oštećena tako da su moguće mikrobiološke i hemijske promjene hrane u granicama većim od dopuštenih.

Član 15.

  • 1.
    Agencija, u saradnji s nadležnim organima, donosi mjere ograničenja stavljanja hrane na tržište i zahtjev za povlačenje hrane s tržišta, ako postoje razlozi za sumnju da je hrana zdravstveno neispravna.
  • 2.
    O poduzetim mjerama iz stava 1. Agencija je dužna odmah obavijestiti Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (u daljem tekstu: Ministarstvo) i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vijeće ministara).

Član 16.

Vijeće ministara, na prijedlog Agencije u saradnji s nadležnim organima, donosi provedbene propise o primjeni bilo kojeg postupka u proizvodnji, preradi, obradi i distribuciji, a koji može uticati na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje.

IV - KVALITET HRANE

Član 17.

  • 1.
    Subjektima u poslovanju s hranom dopušteno je da proizvode, stavljaju na tržište hranu propisanog kvaliteta, kao i hranu za koju nisu propisani zahtjevi kvaliteta, ako hrana odgovara odredbama o zdravstvenoj ispravnosti i navodima na deklaraciji.
  • 2.
    Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta, donosi provedbene propise kojima se uređuje kvalitet hrane, radi:
    • a)
      zaštite interesa potrošača,
    • b)
      omogućavanja potrošačima da izvrše izbor u vezi s hranom koju konzumiraju,
    • c)
      zaštite interesa proizvođača.
  • 3.
    Provedbenim propisima iz stava 2. ovog člana utvrđuju se zahtjevi koji se odnose na:
    • a)
      obaveze subjekata u poslovanju s hranom vezano za kvalitet,
    • b)
      klasifikaciju, kategorizaciju i naziv hrane,
    • c)
      senzorska svojstva i sastav hrane,
    • d)
      vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih materija koje se upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane,
    • e)
      tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi hrane,
    • f)
      metode uzimanja uzoraka i analitičke metode radi kontrole kvaliteta hrane,
    • g)
      dodatne ili specifične podatke koji bi treblo da budu navedeni na deklaraciji hrane, a od interesa su za potrošača.

Član 18.

Hranom neodgovarajuće kvalitete smatra se:

  • a)
    hrana koja ne zadovoljava propisane standarde kvalitete,
  • b)
    nepotpuno, neodgovarajuće ili nepropisno deklarirana hrana,
  • c)
    neovlaštena upotreba tuđeg robnog žiga, imena firme i oznake.

Član 19.

Agencija, u saradnji s nadležnim organima donosi mjere ograničenja stavljanja hrane na tržište i zahtjev za povlačenje hrane s tržišta, ako postoje razlozi za sumnju da je hrana neodgovarajućeg kvaliteta.

V - UVOZ I IZVOZ HRANE

Član 20.

Hrana koja se uvozi u Bosnu i Hercegovinu mora biti u skladu s relevantnim odredbama propisa o hrani ili uslovima koje Bosna i Hercegovina priznaje barem kao ekvivalentne istima ili, ako postoji poseban sporazum između Bosne i Hercegovine i zemlje izvoza, s odredbama tog sporazuma.

Član 21.

  • 1.
    Hrana izvezena iz Bosne i Hercegovine, radi stavljanja na tržište u drugoj zemlji, mora udovoljavati odredbama propisa o hrani.
  • 2.
    Hrana izvezena iz Bosne i Hercegovine, radi stavljanja na tržište u drugoj zemlji, mora udovoljavati uslovima utvrđenim zakonima koji su na snazi u zemlji uvoznici.

Član 22.

  • 1.
    Uvoznik hrane mora graničnom inspektoru podnijeti zahtjev za pregled pošiljke hrane koju uvozi radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta.
  • 2.
    Nadležnosti graničnih inspektora u pogledu nadležnosti prema pojedinim vrstama hrane i hrane za životinje, utvrđuje Vijeće ministara, na prijedlog Agencije u saradnji s nadležnim organima.
  • 3.
    Pregled pošiljke radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane obavlja se na graničnim prijelazima ili u mjestu carinjenja robe.
  • 4.
    Nadležni granični inspektor, radi provjere zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane koja se uvozi, ima pravo uzimati uzorke i dati ih na ispitivanje u ovlaštene laboratorije.

Član 23.

  • 1.
    Pri uvozu hrane za koju je, u skladu sa propisima o hrani, obavezna međunarodna svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu, pošiljke mora pratiti propisana međunarodna svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu.
  • 2.
    Međunarodna svjedodžba (certifikat) i drugi dokumenti moraju biti i na jednom od službenih jezika i pisama koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini.

VI - REGISTAR I ODOBRAVANJE OBJEKATA

Član 24.

  • 1.
    Objekti koji se koriste u primarnoj proizvodnji, proizvodnji, preradi, obradi i skladištenju hrane moraju biti upisani u Registru Agencije.
  • 2.
    Agencija, u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta donosi propis o sadržaju, formi i načinu vođenja upisa.
  • 3.
    Agencija, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta, donijet će provedbene propise kojim će se utvrditi vrsta objekata za koje je potrebno provesti postupak odobravanja te rok u kojem će subjekti koji već posluju s hranom u objektima koji podliježu postupku odobravanja udovoljiti uslovima propisanim posebnim propisima.

VII - OBAVEZE SUBJEKATA U POSLOVANJU S HRANOM

Član 25.

  • 1.
    Subjekti koji obavljaju djelatnosti vezane uz hranu u svim fazama proizvodnje, prerade, obrade i distribucije dužni su osigurati da hrana zadovoljava odredbe propisa o hrani relevantnih za njihove djelatnosti i nadzirati poštivanje propisa.
  • 2.
    Za svaku štetu oštećenja zdravlja ljudi zbog konzumacije zdravstveno neispravne hrane odgovaraju subjekti u poslovanju s hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, obrade, distribucije i prodaje.

Član 26.

  • 1.
    Subjekti u poslovanju s hranom na nivou primarne proizvodnje moraju osigurati sistemsko provođenje općih ili specifičnih uslova higijene hrane koje utvrđuje Agencija, u saradnji s nadležnim organima.
  • 2.
    Subjekti za proizvodnju, preradu, obradu skladištenje i prijevoz hrane moraju osigurati sistemsko provođenje općih ili specifičnih uslova higijene koje utvrđuje provedbenim propisima Agencija u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
  • 3.
    Subjekti koji posluju s hranom u maloprodaji moraju udovoljavati općim minimalno-tehničkim uvjetima koje propisuje Agencija u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
  • 4.
    Subjekti koji hranu na maloprodajnom mjestu pripremaju, obrađuju ili prerađuju te rashlađuju i/ili skladište tu hranu, moraju osigurati sistemsko provođenje specifičnih uslova higijene koje utvrđuje provedbenim propisima Agencija, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
  • 5.
    Subjekti koji posluju s hranom u ugostiteljskoj djelatnosti moraju osigurati sistemsko provođenje općih i/ili specifičnih uslova higijene koje utvrđuje provedbenim propisom Agencije, u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.

Član 27.

  • 1.
    Ako subjekat u poslovanju s hranom zna ili opravdano sumnja da hrana koju je uvezao, proizveo, preradio, stavio na tržište ili distribuirao, ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti, dužan je odmah spriječiti stavljanje hrane na tržište, odnosno u slučajevima kada proizvod nije više pod njegovom neposrednom kontrolom o tome odmah obavijestiti nadležne organe.
  • 2.
    Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekat u poslovanju s hranom mora efikasno i tačno obavijestiti potrošače o razlozima za njeno povlačenje, i ako je potrebno, od potrošača tražiti povrat hrane kojom su već snabdjeveni, kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visokog nivoa zaštite zdravlja.
  • 3.
    Subjekat u poslovanju s hranom u maloprodaji ili distribucijskoj djelatnosti, koja nema direktnog uticaja na ambalažu, deklariranje, zdravstvenu ispravnost i kvaliteta hrane, unutar granica svoje djelatnosti mora započeti postupak povlačenja s tržišta hrane koja ne udovoljava zahtjevima o zdravstvenoj ispravnosti kad o tome dobije obavještenje, odnosno rješenje kojim se nalaže poduzimanje mjera.
  • 4.
    Subjekat u poslovanju s hranom mora sarađivati i ne smije sprečavati drugu osobu da sarađuje s nadležnim organima u mjerama poduzetim radi smanjivanja rizika koji potiče od hrane kojom oni snabdijevaju ili su snabdijevali tržište.
  • 5.
    Subjekat u poslovanju s hranom mora nadležnim organima dati informacije prijeko potrebne za sljedivost hrane.

Član 28.

  • 1.
    Mogućnost sljedivosti mora biti uspostavljena u svim fazama proizvodnje, prerade, obradbe i distribucije hrane, sirovina biljnog i životinjskog porijekla, životinja koje proizvode hranu ili služe za proizvodnju hrane, kao i sljedivosti bilo koje druge materije koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će biti ugrađena u hranu.
  • 2.
    Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti sistem evidencija, odnosno baze podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati svaku pravnu i fizičku osobu koja ih je snabdijevala hranom, životinjama koje proizvode hranu ili služe za proizvodnju hrane ili bilo kojim drugim materijama koje su namijenjene proizvodnji ili se može očekivati da će biti upotrijebljene u proizvodnji hrane.
  • 3.
    Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti baze podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati druge subjekte u poslovanju s hranom kojima su isporučivali hranu.
  • 4.
    Subjekti u poslovanju s hranom dužni su podatke iz st. 2. i 3. ovog člana čuvati tri godine te ih na zahtjev u svakom trenutku učiniti dostupnim nadležnim tijelima.
  • 5.
    Hrana koja je stavljena na tržište ili je vjerovatno da će biti stavljena na tržište mora biti deklarirana ili na drugi način identificirana putem odgovarajuće propisane dokumentacije ili drugih informacija, da bi se osigurala mogućnost sljedivosti.
  • 6.
    Detaljne uuslove koji se odnose na zahtjeve sljedivosti iz ovog člana propisuje Vijeće ministara na prijedlog Agencije, u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.

Član 29.

  • 1.
    Subjekat u poslovanju s hranom, osim na nivou primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i provoditi redovne kontrole higijenskih i zdravstveno-tehničkih uslova proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom, provođenjem preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s principima sistema analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka.
  • 2.
    Subjekat u poslovanju s hranom na nivou primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i provoditi redovne kontrole higijenskih i zdravstveno-tehničkih uslova proizvodnje u svakom objektu pod njegovom kontrolom provođenjem preventivnog postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom.
  • 3.
    Hrana koja se stavlja na tržište mora posjedovati odgovarajući dokumenat o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu.
  • 4.
    Uslove za provođenje sistema samokontrole u objektima iz st. 1. 2. i 3. ovog člana utvrđuju provedbenim propisima Vijeće ministara na prijedlog Agencije, u saradnji s nadležnim organima u skladu sa nadležnostima utvrđenim u članu 26. st. 2. i 4. ovoga zakona.
  • 5.
    Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s nadležnim organima, može u provedbenim propisima iz stava 4. utvrditi izuzeća od odredbi iz stava 1. ovog člana za određene subjekte koji posluju s hranom, a posbno za male subjekte, određene kategorije subjekata u maloprodaji te u proizvodnji tradicionalnih proizvoda, uz uslov da je osiguran primjeran nivo higijene provođenjem postupka samokontrole, razvijenog u skladu s dobrom proizvođačkom praksom.

VIII - NOVA HRANA

Član 30.

  • 1.
    U novu hranu ubrajaju se sljedeće vrste hrane:
    • a)
      hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih (u daljem tekstu: GMO),
    • b)
      hrana i sastojci hrane, osim prehrambenih aditiva (aroma i enzima), koji su proizvedeni od GMO, ali ne sadrže GMO,
    • c)
      hrana ili sastojci hrane s novom ili namjerno modificiranom molekularnom strukturom,
    • d)
      hrana i sastojci hrane koji se sastoje od mikroorganizama, gljivica ili algi ili su izolirani iz njih,
    • e)
      hrana ili sastojci hrane koji se sastoje od biljaka ili životinja, mineralnih ili sintetskih materija ili su izlučeni iz njih, osim hrane i sastojaka hrane koji su dobiveni tradicionalnim načinima razmnožavanja ili za koje je odavno poznato da se sigurno mogu konzumirati,
    • f)
      hrana i sastojci hrane na kojoj je bio primijenjen proizvodni postupak koji se sada ne koristi, a u slučajevima kada on uzrokuje znatne promjene u sastavu ili strukturi hrane ili sastojaka hrane, koje utiču na njihovu prehrambenu vrijednost, metabolizam ili nivo nepoželjnih materija.
  • 2.
    Kategorije nove hrane navedene u stavu 1. ovog člana ne smiju:
    • a)
      biti opasne za zdravlje krajnjeg potrošača,
    • b)
      stvarati zabludu kod krajnjeg potrošača,
    • c)
      razlikovati se toliko od hrane ili sastojaka hrane koju bi po svojoj namjeni trebalo da zamijene da bi njihova potrošnja bila za krajnjeg potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna.
  • 3.
    Na kategorije nove hrane iz st. 1., a) i b) primjenjuju se odredbe ovog zakona i posebnih propisa.

Član 31.

  • 1.
    Za stavljanje nove hrane prvi put na tržište Bosne i Hercergovine podnosilac zahtjeva mora pribaviti dopuštenje u skladu s odredbama ovog zakona i posebnog propisa.
  • 2.
    Dopuštenje iz stava 1. ovog člana, izdaje Agencija, na osnovu prethodne saglasnosti nadležnih organa.
  • 3.
    Dopuštenje za stavljanje na tržište hrane i sastojaka hrane koja sadrži ili se sastoji od GMO, te hrane i sastojaka hrane koja je proizvedena od GMO, ali ih ne sadrži,izdaje Agencija na osnovu prethodne saglasnosti nadležnih organa.
  • 4.
    Uslove i postupak za izdavanje dopuštanja iz stava 1. ovog člana propisuje Vijeće ministara na prijedlog Agencije, uz prethodnu saglasnost nadležnih organa.

Član 32.

  • 1.
    Agencije vodi registar o izdatim dozvolama za stavljanje na tržište nove hrane.
  • 2.
    Sadržaj, oblik i način vođenja registra iz stava 1. propisuje Agencija, u saradnji s nadležnim organima.

Član 33.

  • 1.
    Ako postoje naučne nedoumice u vezi sa štetnim djelovanjem nove hrane na zdravlje ljudi, posebno hrane i sastojaka hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih, Agencija, u saradnji s nadležnim organima, može privremeno zabraniti njeno stavljanje na tržište radi sprečavanja ili umanjivanja mogućih negativnih uticaja na zdravlje ljudi.
  • 2.
    Agencija, uz prethodnu saglasnost nadležnih organa, trajno će zabraniti stavljanje na tržište nove hrane, posebno hrane i sastojaka hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih, ako se na osnovu naučne procjene rizika utvrdi njena štetnost za zdravlje ljudi.
  • 3.
    Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s nadležnim organima, može zabraniti privremeno ili trajno uvoz nove hrane koja sadrži genetski modificirane organizme u slučaju nedostatka naučnih informacija i znanja o mogućim razmjerima negativnih posljedica na život i zdravlje ljudi.

Član 34.

Nova hrana, posebno hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih, a za koju se utvrdi da ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti propisane ovim zakonom, mora se neškodljivo ukloniti u skladu s posebnim propisom.

IX - SLUŽBENA KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI, HIGIJENSKE ISPRAVNOSTI I KVALITETA HRANE

Član 35.

  • 1.
    Službena kontrola zdravstvene ispravnosti, higijenske ispravnosti i kvaliteta hrane uključuje jednu ili više od sljedećih aktivnosti:
    • a)
      inspekcijski nadzor,
    • b)
      pregled deklaracija, dokumetnacije i službenih evidencija,
    • c)
      uzorkovanje i analizu,
    • d)
      pregled evidencija iz člana 28. ovog zakona,
    • e)
      pregled provođenja i efikasnosti sistema samokontrole objekta na osnovu provjere evidencija i dokumentacije navedenih u članu 29. ovog zakona.
  • 2.
    Način provođenja službene kontrole, opće principe i sadržaj iz stava 1. propisuje Vijeće ministara na prijedlog nadležnih organa.

Član 36.

  • 1.
    Inspekcijski nadzor u svrhu službene kontrole zdravstvene ispravnosti, higijena i kvalitete hrane provode nadležni inspekcijski organi.
  • 2.
    Inspekcijski nadzor provodi se i na osnovu posebnih propisa ako nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona.

Član 37.

  • 1.
    Radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane mogu se za potrebe laboratorijskih analiza uzeti uzorci sirovina, sastojaka, tehnoloških pomagala i drugih materija koje se upotrebljavaju za pripremu i proizvodnju hrane, poluproizvoda, gotove hrane, predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom, kao i sredstava za čišćenje i održavanje koja se upotrebljavaju u poslovanju s hranom.
  • 2.
    Subjekti u poslovanju s hranom dužni su za potrebe uzimanja uzoraka staviti besplatno na raspolaganje potrebne količine hrane, predmeta i sredstava iz stava 1.

X - OVLAŠTENI ISPITNI LABORATORIJI I REFERENTNI LABORATORIJI

Član 38.

  • 1.
    Laboratorijske analize uzoraka iz čl. 22. i 37. ovog zakona, uzetih radi službene kontrole hrane, provode laboratoriji ovlašteni od Vijeća ministara.
  • 2.
    Uzorke uzima i dostavlja ovlaštenom ispitnom laboratoriju nadležni inspektor.
  • 3.
    Troškove obavljenih analiza hrane proizvedene u Bosni i Hercegovini snosi nadležno tijelo, a ako hrana ne udovoljava zahtjevima propisanim na osnovu ovog zakona i/ili na deklaraciji navedenim podacima, troškove snosi subjekat u poslovanju s hranom koji hranu proizvodi i/ili stavlja na tržište.
  • 4.
    Popis ispitnih laboratorija u kojem se navodi vrsta laboratorija i analize za koje su ovlašteni objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta.

Član 39.

  • 1.
    Ovlašteni ispitni laboratoriji iz člana 38. stav 1. ovog zakona mogu biti ovlašteni za obavljanje:
    • a)
      osnovnih analiza,
    • b)
      specijaliziranih analiza,
    • c)
      specijaliziranih analiza s mogućnošću izdavanja međunarodnih certifikata.
  • 2.
    Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje analiza iz stava 1. moraju ispunjavati uslove utvrđene provedbenim propisima koje na osnovu ovog zakona donosi Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s nadležnim organima.
  • 3.
    Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje analiza moraju ispunjavati uslove utvrđene dobrom laboratorijskom praksom i dokazati kompetentnost.
  • 4.
    Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje specijaliziranih analiza i izdavanje međunarodnih certifikata moraju ispunjavati uslove utvrđene odgovarajućim normama i biti akreditirani od nezavisne institucije.
  • 5.
    Vijeće ministara može utvrđivati i posebne uslove koje moraju zadovoljavati ispitni laboratoriji iz st. 1. b) i c).
  • 6.
    Postupak ocjenjivanja i ovlašćivanja ispitnih laboratorija iz stava 1. uređuje Vijeće ministara na prijedlog Agencije, uz prethodno mišljenje Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine.
  • 7.
    Akreditacija, ocjenjivanje i ovlašćivanje ispitnih laboratorija može se odnositi na pojedine analize ili grupe analiza te za pojedine vrste hrane.
  • 8.
    Ovlašteni ispitni laboratoriji dužni su učestvovati u odgovarajućim programima provjere stručnosti.

Član 40.

  • 1.
    Za svaku analizu koja se provodi radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti ili kvaliteta hrane Vijeće ministara na prijedlog Agencije ovlašćuje referentni laboratorij za pojedine vrste analiza. Jedan laboratorij može biti referentan za više analiza.
  • 2.
    Referentni laboratoriji moraju ispunjavati uslove utvrđene odgovarajućim normama i biti akreditirani od nezavisne institucije.
  • 3.
    Referentni laboratoriji iz stava 1.:
    • a)
      savjetuju Agenciju i nadležne organe, zavisno od nadležnosti pri ovlašćivanju laboratorija koji su osposobljeni za obavljanje analiza radi službene kontrole,
    • b)
      koordiniraju i pružaju podršku, uključujući obučavanje i druge usluge, aktivnostima laboratorija u vezi s tehničkim standardima i metodologijama analiza koje obavljaju,
    • c)
      organiziraju usporedne testove standardiziranih uzoraka i učestvuju u njima, na nacionalnom i međunarodnom nivou, radi praćenja stručnosti ispitnih laboratorija,
    • d)
      osiguravaju da laboratoriji primjenjuju unutrašnji sistem osiguranja kvaliteta rada (što uključuje vrednovanje metode, vođenje evidencija, skladištenje reagensa, sigurnost i rutinsko kalibriranje opreme).
  • 4.
    Troškove finansiranja referentnih laboratorija za obavljanje poslova navedenih u stavu 3. snose nadležni organi.
  • 5.
    Popis referentnih laboratorija u kojem se navode analize za koje su ovlašteni kao referentni laboratoriji objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta.

XI - UPRAVLJANJE KRIZOM I HITNIM SLUČAJEVIMA

Član 41.

  • 1.
    Kad nadležni organ iz člana 15. ovog zakona utvrdi da je hrana ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili okolinu, te da taj rizik ne može na zadovoljavajući način biti uklonjen, može zavisno od težine situacije, narediti jednu ili više mjera iz st. 3. i 4. ovog člana.
  • 2.
    Agencija može narediti mjere iz st. 3. i 4. ovog člana bez saglasnosti nadležnih organa, ako hitnost slučaja ne dopušta drukčije.
  • 3.
    Ako je hrana domaćeg porijekla, mjere iz stava 1. ovog člana mogu biti:
    • a)
      privremena zabrana stavljanja na tržište ili upotrebe hrane,
    • b)
      određivanje posebnih uslova za navedenu hranu,
    • c)
      određivanje mjera neškodljivog uklanjanja navedene hrane,
    • d)
      druge odgovarajuće privremene mjere.
  • 4.
    Ako je hrana porijeklom iz uvoza, mjere iz stava 1. mogu biti:
    • a)
      privremena zabrana uvoza hrane iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
    • b)
      određivanje posebnih mjera za navedenu hranu iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
    • c)
      određivanje mjera neškodljivog uklanjanja navedene hrane,
    • d)
      druge odgovarajuće privremene mjere.

Član 42.

  • 1.
    Agencija, u saradnji s nadležnim organima, mora izraditi opći plan za upravljanje krizom na području zdravstvene ispravnosti hrane.
  • 2.
    Plan iz stava 1. koji donosi Vijeće ministara utvrđuje vrste rizika koji potiču od hrane i mogu neposredno ili posredno biti opasnost za ljudsko zdravlje, a koji vjerovatno neće biti uklonjeni ili smanjeni na prihvatljiv nivo primjenom postojećih odredbi ovog zakona, ili kojima se neće moći upravljati na odgovarajući način primjenom odredbi iz VIII. poglavlja ovog zakona.
  • 3.
    Planom iz stava 1. utvrđuju se i praktični postupci prijeko potrebni za upravljanje krizom, uključujući organizaciju krizne jedinice u nadležnim organima, njeno popunjavanje osobljem uz primjenu principa transparentnosti i utvrđivanje strategije komuniciranja između Agencije, nadležnih organa, drugih nadležnih tijela državne uprave i ustanova, potrošača, te subjekata u poslovanju s hranom.

XII - HRANA ZA ŽIVOTINJE

Član 43.

  • 1.
    Na tržište nije dopušteno stavljati zdravstveno neispravnu hranu za životinje.
  • 2.
    Hrana za životinje smatra se zdravstveno neispravnom za upotrebu ako štetno djeluje na zdravlje životinja koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane, te hranu dobivenu od tih životinja čini zdravstveno neispravnom za ljudsku konzumaciju.
  • 3.
    Kada je hrana za životinje, koja ne zadovoljava zahtjeve zdravstvene ispravnosti i kvaliteta dio jedne proizvodne serije ili pošiljke istovrsne hrane za životinje, pretpostavlja se da je sva hrana za životinje u toj proizvodnoj seriji ili pošiljci također neispravna, osim ako se nakon obavljene laboratorijske analize i superanalize utvrdi suprotno.

Član 44.

  • 1.
    Kada postoje razlozi za sumnju da je hrana za životinje zdravstveno neispravna i ne zadovoljava uslove kvaliteta, Agencija, će u saradnji s nadležnim organima, poduzeti mjere ograničenja stavljanja hrane za životinje na tržište, odnosno njeno povlačenje s tržišta.
  • 2.
    Agencija, u u saradnji s nadležnim organima, donosi provedbene propise kojim će utvrditi:
    • a)
      zahtjeve koji se odnose na zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane za životinje,
    • b)
      higijenske uuslove i postupanja u poslovanju s hranom za životinje,
    • c)
      uvođenje sistema samokontrole te njihovu primjenu od subjekata u poslovanju s hranom za životinje radi osiguranja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane za životinje koju stavljaju na tržište,
    • d)
      propisati uslove u pogledu stručnih zaposlenika, prostorija i opreme koje moraju ispunjavati laboratoriji za obavljanje analiza i superanaliza hrane za životinje,
    • e)
      propisati zabranu ili ograničenje upotrebe određenih sirovina u proizvodnji hrane za životinje koje potiču iz specifičnih izvora, bilo po vrsti životinje, mjestu porijekla, svojoj prirodi, naknadnoj obradi ili drugim karakteristikama,
    • f)
      propisati i druge uslove u vezi s hranom za životinje, za koje se utvrdi da su prijeko potrebni da bi se osiguralo da hrana za životinje udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti i kvaliteta.

Član 45.

Na uvoz i izvoz hrane za životinje u Bosnu i Hercegovinu primjenjuju se odredbe čl. 20. do 23. ovog zakona.

Član 46.

Na upis u registar (registraciju i/ili odobravanje) objekata u kojima se proizvodi i skladišti hrana za životinje primjenjuju se odredbe propisa o veterinarstvu.

Član 47.

Obaveze i odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom za životinje u vezi s:

  • a)
    higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kvalitetom hrane za životinje,
  • b)
    postupanjem ako hrana za životinje ne udovoljava propisanim zahtjevima,
  • c)
    uvođenjem sistema samokontrole u objektima koji se upotrebljavaju u poslovanju s hranom za životinje,
  • d)
    uvođenjem sistema koji će omogućiti sljedljivost hrane za životinje,

usklađene su obavezama i odgovornostima subjekata u poslovanju s hranom propisanim u Poglavlju VI. ovog zakona.

Član 48.

Odredbe Poglavlja VII. ovog zakona u potpunosti se primjenjuju na stavljanje na tržište hrane za životinje koja se sastoji ili sadrži GMO.

Član 49.

Na službenu kontrolu hrane za životinje primjenjuju se odredbe sadržane u Poglavlju VIII. ovog zakona.

Član 50.

Odredbe Poglavlja IX. ovog zakona primjenjuju se u potpunosti na ovlaštene ispitne i referentne laboratorije za hranu za životinje.

Član 51.

Na hitne mjere za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane za životinje i izradu općeg plana za upravljanja krizom na području zdravstvene ispravnosti hrane za životinje primjenuju se odredbe čl. 41. i 42. ovog zakona.

XIII - AGENCIJA ZA SIGURNOST HRANE

Član 52.

  • 1.
    U cilju osiguranja sigurnosti hrane i hrane za životinje, vršenja naučnih i stručno-tehničkih poslova iz ovog zakona i primjene međunarodnih konvencija i međunarodnih sporazuma iz oblasti sigurnosti hrane i hrane za životinje obavezujućih za Bosnu i Hercegovinu, osniva se Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Vijeće ministara posebnim aktom osniva Agenciju, u skladu s ovim zakonom, na prijedlog Ministarstva.
  • 3.
    Agencija ima svojstvo pravne osobe s pravima i obavezama propisanim ovim zakonom i statutom Agencije.
  • 4.
    Statut Agencije donosi Upravno vijeće uz saglasnost Vijeća ministara.
  • 5.
    Sredstva za rad Agencije osiguravaju se u državnom budžetu Bosne i Hercegovine.
  • 6.
    Agencija ostvaruje i prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi unutar vlastite djelatnosti.

Član 53.

  • 1.
    Agencija je obavezna pružati naučne savjete, te naučnu i tehničku pomoć zakonodavstvu i politici Bosne i Hercegovine u svim područjima koja imaju direktan ili indirektan uticaj na sigurnost hrane i hrane za životinje. Ona daje neovisne podatke o svim pitanjima u okviru tih područja i prenosi podatke o rizicima.
  • 2.
    Agencija predstavlja kontaktnu tačku za aktivnosti u komisiji Codex Alimentarius.
  • 3.
    Agencija je dužna doprinositi visokom nivou zaštite života i zdravlja ljudi te, u tom smislu, voditi računa o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i okoline, na teritoriji Bosne i Hercegovine.
  • 4.
    Agencija je dužna prikupljati i analizirati podatke kako bi se omogućilo karakteriziranje i praćenje rizika koji imaju direktan ili indirektan uticaj na sigurnost hrane i hrane za životinje.
  • 5.
    Zadaci Agencije obuhvataju i pružanje:
    • a)
      naučnih savjeta, te naučne i tehničke pomoći vezano uz ljudsku prehranu u vezi sa zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kao i pomoći u komunikaciji vezano uz pitanja prehrane u okviru programa zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini,
    • b)
      naučnih mišljenja o drugim pitanjima vezanim uz zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja,
    • c)
      naučnih mišljenja o proizvodima, uključujući hranu i hranu za životinje vezano uz genetski modificirane organizme.
  • 6.
    Agencija je dužna pružati naučna mišljenja koja će služiti kao naučna osnova za izradu i usvajanje mjera Vijeća ministara, a koja su u okviru djelatnosti Agencije.
  • 7.
    Agencija je dužna obavljati svoje zadatke u uslovima koji će joj omogućiti da bude referentna tačka zahvaljujući svojoj nezavisnosti, naučnim i tehničkim kvalitetu mišljenja koje daje i informacija koje prosljeđuje, transparentnosti svojih procedura i metoda rada i pažnji koju posvećuje provođenju povjerenih joj zadataka.
  • 8.
    Agencija je dužna djelovati u uskoj saradnji s nadležnim organima, koji su obavezni unutar svojih nadležnosti, osigurati ispunjenje zadataka Agencije.
  • 9.
    Agencija i nadležni organi sarađuju u unapređenju efektivne povezanosti između funkcija procjene rizika, upravljanja rizikom i objavljivanja rizika.

Član 54.

  • 1.
    Zadaci Agencije su sljedeći:
    • a)
      pruža nadležnim organima najbolja naučna mišljenja u svim predmetima utvrđenim zakonodavstvom i o svim pitanjima u okviru svojih djelatnosti;
    • b)
      unapređuje i koordinira razvoj jedinstvenih metodologija ocjenjivanja rizika u područjima u okviru svoje djelatnosti,
    • c)
      inicira, priprema i organizira izradu provedbenih propisa iz ovog zakona,
    • d)
      pruža naučnu i tehničku pomoć nadležnim organima u područjima u okviru svoje dijelatnosti i, kad se to od nje zatraži, u tumačenju i razmatranju mišljenja ocjene rizika,
    • e)
      stavlja na raspolaganje naučne studije u okviru svojih djelatnosti,
    • f)
      traži, prikuplja, uspoređuje, analizira i sumira naučne i tehničke podatke u područjima u okviru svoje dijelatnosti,
    • g)
      poduzima mjere kojima se utvrđuju i karakteriziraju rizike koji se pojavljuju u područjima u okviru svoje djelatnosti,
    • h)
      uspostavlja sistem mreža organizacija koje djeluju u područjima u okviru njene djelatnosti i odgovora za njihovo djelovanje,
    • i)
      pruža naučnu i tehničku pomoć u postupcima upravljanja kriznim stanjima koje provode nadležni organi vezano uz sigurnost hrane i hrane za životinje,
    • j)
      osigurava da javna tijela i zainteresirane strane hitno dobiju pouzdane, objektivne i opsežne podatke u područjima u okviru djelatnosti Agencije,
    • k)
      izražava samostalno vlastite zaključke i usmjerenja u pitanjima u okviru svoje nadležnosti.
  • 2.
    Agencija obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom i drugim propisima.

Član 55.

Tijela Agencije su:

  • a)
    Upravni odbor,
  • b)
    direktor,
  • c)
    Savjetodavno vijeće,
  • d)
    Naučno vijeće i naučni odbori.

Član 56.

  • 1.
    Agencijom upravlja direktor u saradnji sa zamjenikom direktora, sekretarom u skladu sa zakonom, Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Agencije i drugim općim aktima u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Direktor Agencije učestvuje u radu Upravnog odbora Agencije bez prava glasa.
  • 3.
    Direktor Agencije donosi opća akta Agencije u skladu sa zakonom.

Član 57.

  • 1.
    Direktora i zamjenika direktora Agencije imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog predsjedavajućeg Vijeća ministara u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Direktora i zamjenika direktora imenuje Vijeće ministara na period od četiri godine, s tim da na istu funkciju mogu biti imenovani još jedan mandat.
  • 3.
    Sekretar Agencije bira se u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Član 58.

  • 1.
    Direktor, zamjenik direktora i sekretar ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Direktor i zamjenik direktora Agencije za svoj rad odgovaraju Vijeću ministara.

Član 59.

  • 1.
    Upravni odbor Agencije ima 15 članova koje imenuje Vijeće ministara na zajednički rijedlog nadležnih organa.
  • 2.
    Upravni odbor Agencije čine predstavnici:
    • a)
      Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine,
    • b)
      Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine,
    • c)
      Uprave za zaštitu bilja Bosne i Hercegovine,
    • d)
      Federalnog ministarstva zdravstva,
    • e)
      Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske,
    • f)
      Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
    • g)
      Ministarstva poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske,
    • h)
      Federalnog ministarstva trgovine,
    • i)
      Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske,
    • j)
      Vlade Brčko Distrikta,
    • k)
      entitetskkih ministarstava nadležnih za prehrambenu industriju,
    • l)
      a ostala tri člana Upravnog odbora imenuje Vijeće ministara na osnovu posebnih propisa.
  • 3.
    Mandat članova Upravnog odbora je četiri godine.
  • 4.
    Predsjednika Upravnog odbora biraju članovi vijeća iz svojih redova na period od tri godine.

Član 60.

  • 1.
    Upravni odbor Agencije:

Sudska praksa po ovom aktu

3 odluka iz 2 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (1)