USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 83/03, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. M., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-893/02 od 27. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-1976/97 od 3. septembra 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. M. (u daljem tekstu: apelant), iz Velike Kladuše, kojeg zastupa A. A., advokat iz Velike Kladuše, podnio je 12. marta 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-893/02 od 27. novembra 2002. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljem tekstu: Općinski sud) broj P-1976/97 od 3. septembra 2002. godine
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je, 16. aprila 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je 27. aprila 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od učesnika u postupku S.M. zatraženo je, 25. juna 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju nije dostavljen.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
- 7.Općinski sud je presudom, broj P-1976/97 od 3. septembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-893/02 od 27. novembra 2002. godine, razveo brak između apelanta i S. M., zaključen 19. jula 1987. godine. Istom presudom je određeno da se oboje maloljetne djece bivših supružnika povjeravaju na čuvanje, odgoj i vaspitanje tužiteljici, majci djece.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Porodičnom zakonu ("Službeni list SRBiH", br. 21/79 i 44/89 i "Službene novine Federacije BiH", broj 42/98), relevantne odredbe glase:
"Član 8.
Roditelji su dužni da se staraju o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovim podizanju, vaspitanju i obrazovanju.
Član 55.
Bračni drug može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život postao nepodnošljiv.
Član 75.
Presudom kojom se utvrđuje Š...Ć .da se brak razvodi, sud će odlučiti i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke djeceŠ...Ć
Član 76.
(1) Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, organ starateljstva učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djece.
(2) U postupku iz prethodnog stava organ starateljstva stavit će prijedlog o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, a ovlašten je da u granicama tog prijedloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i preduzima druge parnične radnje.
(3) Sud koji rješava bračni spor obavijestit će organ starateljstva o postupku zaštite, vaspitanja i izdržavanja djece i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku.
Član 93.
Sud odnosno organ starateljstva koji donosi odluku o povjeravanju djece na zaštitu i vaspitanje odlučit će nakon što ispita sve odlučne činjenice, da li će sva djeca biti kod jednog roditelja, ili će neka biti kod majke, a neka kod oca."
- 9.U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), relevantne odredbe glase:
"Član 281.
"Izvođenje dokaza određuje vijeće rješenjem u kojem će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo.
Član 336.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji:
- 1)ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u donošenju presude sudjelovao sudija koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi,
- 2)ako je u donošenju presude sudjelovao sudija ili sudija porotnik koji se po zakonu mora izuzeti (član 63. stav 1. tač. 1. do 4) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet,
- 3)ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom.
Član 413.
Presudom kojom se utvrđuje Š...Ć .da se brak razvodi, sud će odlučiti i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke djeceŠ...Ć
Član 414.
Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece, organ starateljstva sudjeluje u tom postupku radi zaštite interesa djece.
U postupku iz stava 1. ovog člana organ starateljstva stavit će prijedlog o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece, a ovlašten je da u granicama tog prijedloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i poduzima druge parnične radnje.
Sud koji rješava bračni spor obavijestit će organ starateljstva o postupku radi zaštite, odgoju i izdržavanju djece i pozivati ga na sva ročišta, kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 10.Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
- 11.Apelant naglašava da su sudovi, odlučujući o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenice i dodijelili djecu na daljnju brigu isključivo majci. Apelant smatra da ispunjava sve uvjete da djeca budu povjerena njemu na daljnju zaštitu, vaspitanje i izdržavanje. Apelant ističe da bi i odlukom, kojom bi se djeca njemu povjerila na daljnje vaspitanje, u potpunosti bili zaštićeni interesi djece.
- 12.Povrede odredbi Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine apelant vidi u tome što je prvostepeni sud, protivno članu 280. stav 1. ovog zakona, dokaze izveo samo na osnovu rješenja predsjednika vijeća, umjesto da vijeće rješenjem odredi izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice i djece.
- 13.Dakle, navodi da mu u sudskom postupku nije omogućeno da raspravlja pred sudom o bitnim činjenicama koje se odnose na smještaj i daljnju brigu oko zajedničke djece, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
- 10.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je u donošenju svoje presude vodio računa o svim žalbenim razlozima koje je iznio apelant, kao i o razlozima o kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti. Dalje, da je analizirao i ocijenio sve razloge iz apelantove žalbe vodeći računa, prije svega, o interesima maloljetne djece, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-893/02 od 27. novembra 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 21. januara 2003. godine, a apelacija je podnesena 12. marta 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant pobija osporene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Apelant smatra da je njegovo pravo na pravično suđenje, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, povrijeđeno time što su sudovi u postupku razvoda braka odlučili da oboje djece treba dodijeliti na daljnje staranje i brigu majci.
- 21.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 22.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudskog odlučenja u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 23.Ustavni sud primjećuje da se, na osnovu cijelog toka prvostepenog i drugostepenog postupka, vidi da su sudovi brižljivo i savjesno procijenili sve činjenice i dokaze koji su ih, na kraju, i opredijelili da djecu dodijele majci. Vidljivo je iz činjenica prezentiranih sudu i proizašlih iz sudskih postupaka da je apelant de facto napustio porodicu. Sud je stekao uvjerenje da ta činjenica ne pruža dovoljno garancija da bi on svoje roditeljske dužnosti obavljao savjesno i brižljivo. Činjenica je da se koncept brige o djeci, nakon razvoda braka, a prema Porodičnom zakonu, bazira na interesu djece. Sudovi su sagledali ukupnu porodičnu situaciju, pružili mogućnost apelantu da na sudu iznese sve činjenice koje bi išle u prilog tome da se djeca njemu dodijele, ali sve druge okolnosti, kao i izjave same djece date na sudu, išle su u prilog činjenice da se ona dodijele majci, a da se otac obaveže na zakonsko izdržavanje. U odluci o povjeravanju djece sud je ocijenio da se maloljetni M. nalazio kod majke oduvijek, da živi i ide u školu u Austriji, te da je na sudu izjavio da može živjeti samo kod majke kao i do sada. I drugo dijete, maloljetni D., od prekida bračne zajednice je živio kod apelantovih roditelja, a ne sa njim, te apelant nije pokazao nikakvu želju da to dijete bude sa njim i da se on o njemu brine. Naprotiv, tužiteljica je kao majka tražila da oboje djece bude njoj povjereno kako bi zajedno odrastali, navodeći da u Austriji ima bolje uvjete za život i školovanje djece. Sud je zaključio da je u interesu djece da rastu zajedno. Tužiteljica je pružila dovoljno dokaza da ekonomski faktor ne bi bio prevelik teret za nju, računajući naravno i apelantovu obavezu izdržavanja prema zakonu. Zbog svega iznijetog, prvostepeni sud je odlučio, a drugostepeni potvrdio, odluku da se oboje djece povjeri na vaspitanje i čuvanje majci. Prilikom donošenja osporene odluke sudovi su poštovali član 93. Porodičnog zakona, ispitujući sve činjenice o povjeravanju djece jednom od roditelja.
- 24.Ustavni sud podsjeća da i jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava, pitanje brige o djeci i njihovog povjeravanja jednom od roditelja ili u, izuzetnim slučajevima, nekoj ustanovi, smatra pitanjem široke slobode nadležnih organa u procjeni svih relevantnih činjenica u okvirima pozitivnog nacionalnog zakonodavstva. Primarna je uvijek procjena što je konkretan interes djece. Evropski sud za ljudska prava priznaje nadležnim vlastima pravo slobodne procjene kakva je odluka u interesu djece i ne smatra neophodnim da mijenja odluke nacionalnih sudova vodeći računa o prevladavajućim društvenim i kulturnim okolnostima. Sud je izrazito svjestan činjenice da su odluke o povjeravanju djece jednoj ili drugoj strani ne samo jako osjetljive prirode nego, vremenom, dovode i do uspostavljanja novih društvenih veza, koje se ne mogu prekinuti ni obnovljenim kontaktima sa roditeljima. Zato sud u ovakvim slučajevima svoju ulogu vidi prvenstveno u nadgledanju zakonitosti u procesu odlučivanja i donošenja kvalitetnih odluka o povjeravanju djece na daljnju brigu i čuvanje (vidi, inter alia, presudu Evropskog suda Olsson v Sweden, od 27. novembra 1992. godine, serija A, broj 250, stav 90. i presudu Evropskog suda, Johansen v Norway od 7. augusta 1996., 23 EHRR 33, stav 64).
- 25.Polazeći od svega iznijetog, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije našao povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 26.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 27.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.