USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 116/02, rješavajući apelaciju R. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija R. R., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.R. R. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je 20. juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 14. septembra 2004. godine, Okružni sud 13. septembra 2004. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od JODP "Komunalno" u Trebinju (sada Akcionarsko društvo "Komunalno" Trebinje), tužioca u parničnom postupku protiv apelanta (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju
- 5.Tužilac je, 13. septembra 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju
- 6.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Okružnog suda i tužioca su, 14. septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 8.Osnovni sud je presudom broj Ps-18/00 od 21. juna 2000. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj GŽ-173/00 od 10. oktobra 2000. godine, obavezao apelanta da tužiocu plati iznos od 144 KM na ime duga za izvršene komunalne usluge odvoza smeća. Osnovni sud je utvrdio da je tužilac javno preduzeće koje, u skladu sa članom 2. stav 1. tačka 5. Zakona o komunalnim djelatnostima, vrši poslove odvoženja i deponovanja otpadaka iz stambenih i poslovnih prostora. Taj sud je, dalje, utvrdio da apelant kao korisnik komunalne usluge, u skladu sa članom 11. Zakona o komunalnim djelatnostima, ima obavezu plaćanja utvrđene cijene za pruženu komunalnu uslugu. Osnovni sud je, uvidom u izvod iz poslovnih knjiga-računa broj 18-I/, utvrdio postojanje apelantovog duga za 1998. i 1999. godinu kada je tužilac vršio svoje usluge odvoza smeća. Osnovni sud nije prihvatio argumente tuženog da on nema obavezu plaćanja komunalne usluge jer u blizini zgrade suda gdje se nalazi njegova kancelarija nema kontejnera, zbog čega on svoje smeće odvozi kući i sam spaljuje.
- 9.Vrhovni sud je presudom, broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine, odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda od 10. oktobra 2000. godine. Vrhovni sud je ocijenio pravilnim odluke nižih sudova kojima je apelant obavezan da uplati dug tužiocu.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/95)
"Član 11.
Korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu.
U slučaju spora između korisnika komunalne usluge i davaoca usluge nadležan je redovni sud.
Član 16.
Komunalna naknada određuje se prema jedinici izgrađene korisne površine za stambeni, poslovni i pomoćni prostor i objekte društvenog standarda.
Član 17.
Obveznici naknade iz prethodnog člana su vlasnici ili nosioci prava raspolaganja na stambenom, poslovnom ili drugom prostoru ako su korisnici tog prostora, nosioci stanarskog prava, zakupci stambenog, poslovnog ili drugog prostora, odnosno fizička i pravna lica koja su korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje."
- 11.Odluka o održavanju čistoće ("Službeni glasnik Općine Trebinje", broj 3/01)
"Član 17. stav 3.
(3) Investitor poslovnih i stambenih zgrada, kao i vlasnici i zakupci poslovnih prostora dužni su da prije dobijanja upotrebne dozvole odnosno odobrenja za rad, obezbijede potreban broj posuda za smeće i iste predaju bez naknade, Komunalnom preduzeću na održavanje i upravljanje."
- 12.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94) koji se, u skladu sa članom IX/5. stav 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, primjenjuje kao federalni zakon.
"Član 15. stav 1.
(1) U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
Član 210. st. 1. i 2., u relevantnom dijelu glase:
(1) Ako je društveno sredstvo kojim upravljaju radnici,Š...Ć, na bilo koji način prešlo u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u drugom društvenom pravnom licu, ili u imovinu nekog lica, a taj prijelaz nema osnova u Š...Ć ili u nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, ako je to moguće, a inače je dužan da nadoknadi vrijednost postignute koristi.
(2) Odredba prethodnog stava shodno se primjenjuje kada je neki dio imovine jednog lica na bilo koji način prešao u društvena sredstva kojim upravljaju radnici, odnosno drugi radni ljudi u društvenom pravnom licu ili u imovinu nekog drugog lica, a taj prijelaz nema osnova u Š...Ć nekom drugom pravnom poslu ili u zakonu."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant je naveo da je u postupku pred redovnim sudovima povrijeđen član 17. Zakona o komunalnim uslugama, jer je apelantu utvrđena obaveza plaćanja cijene za pruženu komunalnu uslugu iako tužilac uopće ne pruža usluge apelantu. Apelant je, također, naveo da su povrijeđeni i čl. 15. i 210. Zakona o obligacionim odnosima, jer u konkretnom slučaju nije bilo razmjere davanja između apelanta i tužioca, odnosno tužilac je bez osnova stekao novčana sredstva koja je apelant platio u postupku izvršenja presude Osnovnog suda od 21. juna 2000. godine. Apelant je naveo da je postupanjem tužioca i sudova došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer je prema njegovom mišljenju obaveza za apelanta utvrđena suprotno zakonu. Apelant je naveo i da je povrijeđen član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog oduzimanja novčanog iznosa suprotno uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da ostaje kod svih razloga datih u obrazloženju osporene presude koja je donesena uz primjenu materijalno-pravnih odredbi Zakona o komunalnim djelatnostima, iz kojih proizlaze prava i obaveze komunalnih organizacija, kao i fizičkih i pravnih lica u vezi sa vršenjem usluga odvoza smeća.
- 15.Okružni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da u postupku koji je vođen u predmetnom slučaju kod tog suda nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
- 16.Tužilac je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je apelacija u cijelosti neosnovana. Tužilac je naveo da svoju obavezu prijevoza smeća do deponije uredno obavlja saglasno članu 2. Zakona o komunalnoj djelatnosti, po osnovu ovlaštenja datih zakonom odnosno odlukom Skupštine Općine Trebinje. Tužilac je, također, naveo da su, na osnovu Odluke o održavanju čistoće, vlasnici i zakupci poslovnih prostora, prije dobijanja upotrebne dozvole odnosno odobrenja za rad, dužni obezbijediti potreban broj posuda za smeće i predati ih bez naknade Komunalnom preduzeću za održavanje i upravljanje. Apelant nije obezbijedio posudu za smeće, niti je obavijestio tužioca gdje je postavio tu posudu koja bi se praznila, ali koristi posudu Osnovnog suda na čiji bi račun da izbjegne plaćanje svoje obaveze. Tužilac je, na kraju, naveo da ne postoji nikakva nerazmjera davanja, odnosno tužiočevog stjecanja bez osnova, te da nisu povrijeđeni član 6. stav 1. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tužilac je obavijestio Ustavni sud da je pravni slijednik tužioca Akcionarsko društvo "Komunalno" Trebinje.
VI - Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Rev-199/01 od 22. marta 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 18. aprila 2002. godine, a apelacija je podnesena 17. juna 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 21.Apelant pobija navedenu presudu Vrhovnog suda tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa njegovom dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 23.U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li predmetni parnični postupak ima karakter "spora" u kojem su se utvrđivala apelantova "građanska prava i obaveze". U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ringeisen against Austria, od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
- 24.U smislu prethodnog stava, u konkretnom slučaju osporena presuda protiv apelanta nesumnjivo je bila presudna za njegovo pravo na imovinu, jer je on tom presudom obavezan na uplatu određenog novčanog iznosa tužiocu. Nije od značaja, za određivanje karaktera tog spora, to što se radilo o plaćanju duga za usluge koje tužilac vrši u okviru javnih ovlaštenja predviđenih zakonom. Proizlazi da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.
- 25.Apelant se, u suštini, žali na pogrešnu primjenu člana 17. Zakona o komunalnim uslugama kojim je utvrđena obaveza korisnika usluga, u konkretnom slučaju apelanta, da plati naknadu za komunalne usluge odvoza smeća koje vrši tužilac. Apelant smatra da je u postupku pred redovnim sudovima pogrešno utvrđeno da on ima obavezu plaćanja te naknade, jer mu tužilac uopće ne pruža usluge odvoza smeća, s obzirom da blizu svoje advokatske kancelarije nema posudu za smeće. U vezi sa prethodnim, apelant je naveo da je došlo do tužiočevog stjecanja bez osnova, s obzirom da je u izvršnom postupku apelant platio dug koji nije trebao platiti. Tužilac je osporio apelantove navode, navodeći da vrši uredno usluge odvoza smeća za sve korisnike jednako. Tužilac je, također, naveo da je apelant u skladu sa članom 17. stav 3. Odluke o održavanju čistoće bio u obavezi da obezbijedi tužiocu potreban broj posuda za smeće, a da to apelant nije učinio nego koristi posudu Osnovnog suda kako bi izbjegao plaćanje naknade.
- 26.Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o primjeni člana 11. Zakona o komunalnim djelatnostima u vezi sa članom 17. tog zakona. Osnovni sud je u parničnom postupku protiv apelanta, primjenom člana 11. Zakona o komunalnim uslugama, utvrdio postojanje apelantovog duga za 1998. i 1999. godine za usluge odvoza smeća koje je tužilac vršio u tim vremenskim periodima. Okružni sud je potvrdio presudu Osnovnog suda, zaključivši da je zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava i bez bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te da je za svoju presudu prvostepeni sud dao jasne i valjane razloge. Vrhovni sud je odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, i zaključio da pobijana presuda nema nedostataka na koje ukazuje revizija, niti nedostataka na koje pazi sud po službenoj dužnosti. Ustavni sud, u skladu sa principom izraženim u ovoj odluci, neće ući u ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, a ne proizlazi da su, u konkretnom slučaju, Zakon o komunalnim djelatnostima, odnosno Odluka o održavanju čistoće pogrešno, odnosno proizvoljno primijenjeni. Također, nije povrijeđeno neko apelantovo ustavno pravo. Naprotiv, apelant nije ispunio svoju obavezu predviđenu članom 17. stav 3. Odluke o održavanju čistoće i, kao zakupac poslovnog prostora, stavio na raspolaganje tužiocu na održavanje i upravljanje posudu za smeće. Osim toga, apelant je postupio protivno članu 15. stav 2. te odluke, jer je svoje smeće spaljivao kod kuće i na taj način je doveo u pitanje zdravlje ljudi, te kako je naveo Osnovni sud u svojoj presudi stvorio je u svojoj kući deponiju kao eventualni izvor zaraznih bolesti.
- 27.Ustavni sud se neće upustiti u ispitivanje apelantovih navoda da je došlo do tužiočevog stjecanja bez osnova, jer to nije ni bilo predmet postupka koji se osporava apelacijom. Ukoliko apelant smatra da ima osnova da traži povrat plaćenog duga, odnosno da je došlo do tužiočevog stjecanja bez osnova, u smislu člana 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, može, u vezi sa tim, pred nadležnim sudom pokrenuti parnični postupak protiv tužioca.
- 28.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
- 29.Apelant navodi da su redovni sudovi, suprotno uvjetima predviđenim zakonom, povrijedili njegovo ustavno pravo na imovinu.
- 30.Ustavni sud je već zaključio da sudovi u parničnom postupku protiv apelanta nisu proizvoljno primijenili zakon, čime nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa u svjetlu zaključka u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud zaključuje da nije neophodno razmatrati ove navode iz apelacije koji se odnose na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.