USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 216/03, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. M., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-435/01 od 26. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj P-834/00 od 4. januara 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. M. (u daljem tekstu: apelant), iz Bihaća, kojeg zastupa Š. A., advokat iz Bihaća, podnio je 24. jula 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-435/01 od 26. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda u Bihaću, broj P-834/00 od 4. januara 2001. godine. Apelant je, također, 24. oktobra 2003. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Općinskog suda u Bihaću broj I-1457/02. Odlukom broj AP 216/03 od 25. marta 2004. godine, Ustavni sud je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i J. N., učesnika u postupku, zatraženo je, 23. aprila i 18. juna 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju J. N. je dostavila 6. jula 2004. godine, dok Vrhovni sud nije dostavio svoj odgovor.
- 3.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor učesnika u postupku J. N. je, 16. augusta 2004. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Apelant je u blizini svoje stare kuće, na svojem zemljištu, u toku 1986. godine započeo gradnju nove kuće, a zatim odustao od gradnje i ponudio svojoj kćerki J. N. da gradnju nastavi. Apelant joj je predao zemljište u posjed i dao pismenu izjavu o poklonu predmetnih nekretnina. Njegova kćerka je prihvatila poklon, te svojim i muževim sredstvima i radom nastavila gradnju, tako da je na već izgrađenim temeljima sagradila prizemlje i sprat kuće. Nakon toga je apelant odustao od poklona zbog poremećenih odnosa i zahtijevao obustavu gradnje, nakon čega je njegova kćerka napustila objekt, ostavivši uz njega neugrađeni građevinski materijal nabavljen njezinim sredstvima.
- 6.Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću, broj P-834/00 od 4. januara 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-435/01 od 26. novembra 2001. godine, naloženo je apelantu, kao tuženom, da tužiteljici, njegovoj kćerki J. N., isplati iznos od 52.825,50 KM na ime naknade štete, kao i da joj preda u posjed određenu količinu građevinskog materijala, kako je specificirano u dispozitivu navedene presude. Rješenjem istog suda o ispravci ove presude, od 2. aprila 2001. godine, ispravljena je prvostepena presuda tako da umjesto iznosa od 52.825,50 KM treba da stoji 48.821,50 KM.
- 7.Protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-435/01 od 26. novembra 2001. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je svojom presudom broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine reviziju odbio. Obrazlažući svoju odluku, Vrhovni sud navodi da je nižestepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te da nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka. U pogledu navoda da je počinjena bitna povreda parničnog postupka, jer je u prvom stepenu sudio sudija pojedinac, iako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 20.000,00 KM, Vrhovni sud ističe da se, "ukoliko je takav žalbeni navod tačan", radi o povredi počinjenoj pred prvostepenim sudom, zbog koje se ne može izjaviti revizija.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: ZPP)
Član 36. st. 1. i 2. glasi:
"Sudija pojedinac sudi sporove o imovinsko-pravnim zahtjevima, ako vrijednost predmeta spora ne premašuje 20.000 KM.
U postupku stranke se mogu sporazumjeti da imovinsko-pravne i radne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora."
Član 336. stav 2., u relevantnom dijelu, glasi:
"Bitna povreda parničnog postupka uvijek postoji:
- 1)ako je sud bio nepropisno sastavljen Š...Ć;
Š...Ć."
Član 347. stav 2. glasi:
"Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava."
- 9.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03)
Član 217. stav 2., u relevantnom dijelu, glasi:
"Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je Š...Ć zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom."
Član 456. stav 2., u relevantnom dijelu, glasi:
"Š...Ć, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredaba čl. 344. do 346, čl. 351. do 355. i čl. 377. do 379. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) primjenjivat će se odredbe čl. 217. do 220, čl. 227. do 229. i čl. 249. do 251. ovoga zakona."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.U svojoj apelaciji Ustavnom sudu apelant navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da se navedena povreda, između ostalog, ogleda u nepropisnom sastavu prvostepenog suda, jer je u konkretnom slučaju sudio sudija pojedinac, umjesto tročlanog sudskog vijeća. Nadalje, navodi da nižestepeni sudovi nisu udovoljili apelantovim prigovorima u pogledu sastava prvostepenog suda, u čemu vidi proizvoljnu i diskriminacijsku primjenu zakona, čime je došlo do povrede prava na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju učesnika u postupku J. N. navodi se da su se apelant i ona pred prvostepenim sudom sporazumjeli da predmetni spor sudi sudija pojedinac, te je, primjenom odredbe stava 2. člana 36. ZPP-a, sudija pojedinac rješavao spor. Dalje se navodi da apelant nije prigovorio sastavu suda, niti u toku prvostepenog postupka, niti u žalbi na presudu Općinskog suda u Bihaću. Tek u postupku po reviziji, apelant iznosi da je prvostepeni sud bio nepropisno sastavljen, ali se zbog ove bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija ne može izjaviti, što je osporenom odlukom utvrdio i Vrhovni sud. S obzirom na ove navode, predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Rev-221/02 od 19. maja 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 24. juna 2003. godine, a apelacija je podnesena 24. jula 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Razmatrajući konkretan slučaj Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost, u apelacionim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
- 20.Prema mišljenju Ustavnog suda, eventualan propust prvostepenog i drugostepenog suda u pogledu sastava suda koji je raspravljao i odlučivao o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu, otvara pitanje da li se može predmetni sud smatrati "zakonom ustanovljenim sudom". Zakonom ustanovljen sud, u smislu člana 6. Evropske konvencije, ne podrazumijeva samo da sud mora na temelju zakona osnovati legislativna vlast i da su mu njime obezbijeđeni atributi nezavisnosti i nepristranosti. Princip zakonitosti suda u sebi uključuje i zakonitost u pogledu njegove organizacije i funkcionalne nadležnosti, odnosno da li je sud, u konkretnom slučaju, postupao na osnovu pravila koja određuju sastav suda (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Jean-Michel Rossi protiv Francuske, odluka broj 11879/85 od 6. decembra 1989).
- 21.U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnoj parnici u prvostepenom postupku prema tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučivao sudija pojedinac. Nadalje, da je vrijednost predmeta ovoga spora, kako je naznačila tužiteljica podnoseći tužbeni zahtjev, 64.300,00 KM. Članom 36. stav 1. tadašnjeg ZPP-a propisano je da će o imovinsko-pravnim zahtjevima koji ne premašuju vrijednost 20.000,00 KM suditi sudija pojedinac, dok je stavom 2. istog člana propisano da se stranke mogu sporazumjeti da imovinsko-pravne i radne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora.
- 22.Uvidom u spis prvostepenog suda, Ustavni sud je utvrdio da su zastupnici parničnih stranaka na glavnoj raspravi, 28. decembra 1998. godine, bili saglasni da, s obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju sudi sudija pojedinac, a ne sudsko vijeće. Time su stranke u postupku, koristeći zakonsku dispoziciju iz člana 36. stav 2. ZPP-a, odustale od primjene odredbe iz prethodnog stava, prema kojoj u parnici, u kojoj je vrijednost spora preko 20.000,00 KM, sudi isključivo sudsko vijeće. Stoga, slijedi da je sastav prvostepenog suda u ovoj parnici bio u skladu sa pravilima koja određuju sastav suda. Pored toga, apelant u svojoj žalbi na prvostepenu presudu nije navodio kao povredu prava na pravično suđenje i povredu odredaba parničnog postupka odnosno nepropisan sastav prvostepenog suda, s obzirom na vrijednost predmeta spora.
- 23.S obzirom da je apelant u apelaciji nepropisan sastav prvostepenog suda naveo kao jedinu povredu prava na pravičan postupak, te da ne postoje druge indicije da je postupak vođen na nepravičan način, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 24.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 25.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.