USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 211/02, rješavajući apelaciju P. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija P. J. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-105/02 od 7. oktobra 2002. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj K-22/02 od 26. juna 2002 godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.P. J. (u daljnjem tekstu: apelant), sa Pala, kojeg zastupa V. Ć., advokat iz Sokoca, podnio je 26. novembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-105/02 od 7. oktobra 2002. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-22/02 od 26. juna 2002. godine
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je, 19. maja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor 26. jula 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda od javnog tužioca Republike Srpske je, također, 25. juna 2004. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 5.Javni tužilac Republike Srpske nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 6.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Vrhovnog suda je, 27. augusta 2004. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
- 8.Okružni sud je presudom broj K-22/02 od 26. juna 2002. godine apelanta proglasio krivim zbog krivičnog djela teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 2., u vezi sa članom 150. Krivičnog zakona Republike Srpske-Posebni dio, a sve u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
- 9.Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, presudom broj Kž-105/02 od 7. oktobra 2002. godine preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni i apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. U obrazloženju ove presude se navodi kako je Vrhovni sud, cijeneći sve olakšavajuće okolnosti, našao da se i izricanjem blaže kazne može postići svrha kažnjavanja.
IV - Relevantni propisi
- 10.U Krivičnom zakonu Republike Srpske-Posebni dio ("Službeni list SFRJ", br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89 i 3/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96, u daljnjem tekstu: Krivični zakon), relevantne odredbe glase:
"Član 150.
Ko zloupotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist, kaznit će se zatvorom od jedne do dvanaest godina.
Član 151.
(1) Ako je pri izvršenju razbojničke krađe ili razbojništva nanesena nekom licu sa umišljajem teška tjelesna povreda ili vrijednost ukradenih stvari prelazi iznos od deset hiljada dinara ili ako je razbojništvo učinjeno u sastavu grupe ili bande, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje pet godina
(2) Ako je pri izvršenju razbojničke krađe ili razbojništva neko lice sa umišljajem lišeno života, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili smrtnom kaznom."
- 11.U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), relevantne odredbe glase:
"Član 32.
(3) Za saizvršioce je po pravilu nadležan sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.
(4) Sud koji je nadležan za izvršioca krivičnog djela nadležan je po pravilu i za saučesnike, prikrivače, lica koja su pomagala učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela, kao i za lica koja nisu prijavila pripremanje krivičnog dijela, izvršenje krivičnog dijela ili učinioca.
(5) U svim slučajevima iz prethodnih stavova provest će se po pravilu jedinstven postupak i donijeti jedna presuda.
Član 218.
(9) Okrivljeni može biti ispitan u odsustvu branioca ako se izričito odrekao toga prava, a odbrana nije obavezna, ako je braniocu uskraćeno da prisustvuje izvođenju ove istražne radnje, ali branilac nije prisutan iako je obaviješten o ispitivanju ili ako za prvo ispitivanje okrivljeni nije obezbijedio prisustvo branioca ni u roku od 24 sata od časa kada je poučen o ovom pravu, osim u slučaju obavezne odbrane.
Član 347.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 364.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji:
(11) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno protivrječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Član 365.
Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen:
Š...Ć
(5) da li je odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o mjeri bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelant se žali da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
- 13.Apelant smatra da se navedene povrede njegovih prava ogledaju u tome što su obrazloženja presuda nerazumljiva, nepotpuna i kontradiktorna, a činjenični opis učinjenog krivičnog djela nedovoljno jasan, jer ukazuje samo na objektivne činjenice, dok je u cijelosti izostao opis psihološkog odnosa počinioca prema krivičnom djelu. Time je, smatra apelant, učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 364. stav 2. Zakona o krivičnom postupku. Apelant smatra da je odluka o njegovoj krivici zasnovana isključivo na iskazima osuđenog saučesnika N. S., datim pred istražnim sudijom. Navodi da je osuđeni saučesnik N. S., u skladu sa članom 70. stav 1. Zakona o krivičnom postupku, morao imati branioca već pri prvom ispitivanju, ali je ipak ispitan bez prisustva branioca. Nadalje, tvrdi apelant, uvidjevši svoju grešku, istražni sudija je N. S. postavio branioca po službenoj dužnosti, ali je time počinio i drugu grešku, ne upozorivši ga da može angažirati branioca prema vlastitom izboru.
- 14.Osnovni prigovor koji je istaknut u apelaciji odnosi se na pravnu kvalifikaciju da je apelant, zajedno sa ostalom dvojicom saučesnika, neposredno učestvovao u radnji izvršenja krivičnog djela. Ne može se, naglašava se u apelaciji, prihvatiti da je saizvršilac neko ko pri izvršenju krivičnog djela nije učestvovao, pa ma što da je prije toga radio, da omogući ili olakša izvršenje krivičnog djela i ma kakva pri tome bila njegova namjera.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 15.U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda navodi se kako je taj sud dao sve potrebne odgovore na relevantna pitanja i sumnje istaknute u žalbi na prvostepenu presudu. Pri tome je ovaj sud zaključio da je prvostepena presuda zasnovana na potpuno i ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te da njome nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka. Dalje se navodi da je ovaj sud, našavši da je apelantu izrečena prestroga kazna, djelimičnim uvažavanjem njegove žalbe, preinačio prvostepenu presudu u pogledu kazne.
- 16.U odgovoru se zaključuje da navodi iz apelacije kako je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na djelotvoran pravni lijek, nisu osnovani.
- 15.
VI - Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda broj Kž-105/02 od 7. oktobra 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelant je podnio apelaciju 26. novembra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 21.Apelant pobija presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
Pravo na pravičan postupak je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. Evropske konvencije glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
a. da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega;
b. da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane;
c. da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe;
e. da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu".
- 22.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 23.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 24.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
Prije svega, Ustavni sud primjećuje da je apelant odmah detaljno i podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega i osigurano mu je adekvatno vrijeme i uvjeti potrebni za pripremanje odbrane. U toku cjelokupnog postupka ga je zastupao branilac. Prilikom prvog ispitivanja kod istražnog sudije N. S. - jedan od saizvršilaca, čiji je iskaz sud cijenio kao jedan od dokaza, rekao je "da mu branilac za sada nije potreban", pa sama ova njegova izjava znači da je već prilikom prvog ispitivanja bio poučen o pravu na odbranu. S obzirom da se radilo o obaveznoj odbrani, N. S. je ponovo ispitan, sada u prisustvu branioca postavljenog po službenoj dužnosti. Ponovno upozorenje na mogućnost da koristi pravo na branioca više nije bilo neophodno. Dakle, nije bio narušen princip da okrivljeni u toku postupka sam ispituje ili zahtjeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. I konačno, pošto se radi o domicilnom licu, apelantu nije bilo potrebno obezbjeđivati tumača pošto se krivični postupak vodio na jeziku koji apelant razumije. Dakle, nijedan aspekt zahtjeva iz člana 6. Evropske konvencije konkretnim krivičnim postupkom nije narušen.
- 25.Isto tako navodi apelacije da su učinjene bitne povrede krivičnog postupka ne mogu se prihvatiti, jer nisu učinjene u postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude niti takve povrede sadrži pobijana presuda. Činjenice u krivičnom postupku mogu se dokazivati svim dokaznim sredstvima koja izričito nisu isključena. Prvostepeni sud je ispravno ocijenio da je iskaz osuđenog saučesnika N. S. dat u istrazi pravno valjan i da je to samo jedan od prihvaćenih dokaza na kojima se zasniva sudska odluka. Činjenica da je taj iskaz dat u drugom krivičnom postupku, a povodom istog događaja, ne umanjuje njegovu procesnu vrijednost.
- 26.Apelant ističe da su presude nejasne, nepotpune i protivrječne, ne navodeći u čemu se ispoljavaju navedeni nedostaci. Prema obrazloženju presuda jasno je opisan cjelokupni plan i način izvođenja krivičnog djela, tako da ne ostaje apsolutno nikakvih nedoumica u pogledu načina izvršenja konkretnog krivičnog djela. Sam oblik vinosti koji je kod apelanta utvrđen, a riječ je o eventualnom umišljaju, dovoljno ukazuje i svjedoči o stepenu apelantove krivice. Ocjenjivanje kojim stepenom vinosti se može okvalificirati učešće svakog izvršioca može eventualno da utiče na vrstu i visinu kazne, a ne nikako da se izvršioci ekskulpiraju za počinjeno krivično djelo. Upravo tako je Vrhovni sud Republike Srpske i postupio smanjujući prvostepenom presudom izrečenu kaznu. U svjetlu iznijetih ocjena i zaključaka, jasno je da je apelant mogao od prvog trenutka predvidjeti koje posljedice mogu nastati izvršenjem krivičnog djela. Ono što je apelant u cijelosti učinio, presudno je omogućilo radnju krivičnog djela, "toliko presudnom da bez toga djelo ne bi bilo moguće izvršiti". Dakle, sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana.
- 27.Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju osporenim presudama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 28.Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII - Zaključak
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.