USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. novembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 502/04, rješavajući apelaciju S. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. K., podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Kž-63/02 od 31. marta 2004. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu broj K-3/99 od 25. oktobra 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. K. (u daljnjem tekstu: apelant) sa Pala, kojeg zastupa V. Ć., advokat iz Sokoca, podnio je 1. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (ranije: Okružni sud u Srpskom Sarajevu - u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-63/02 od 31. marta 2004. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-3/99 od 25. oktobra 2000. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu zatraženo je, 9. septembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Okružni sud dostavio je 16. septembra 2004. godine, a Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu 20. septembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu su, 13. oktobra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Apelant je presudom Osnovnog suda broj K-3/99 od 25. oktobra 2000. godine proglašen krivim zbog krivičnog djela falsificiranja isprave iz člana 217. stav 3. i krivičnog djela prikrivanja iz člana 165. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske - posebni dio (u daljnjem tekstu KZ RS, "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96), te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Sud je utvrdio da je apelant u martu 1998. godine, na Palama, od druga dva lica kupio motorno vozilo marke "Golf", iako je znao da je vozilo predmet izvršenja krivičnog djela, jer ga je kupio bez dokumentacije o vlasništvu. Nakon toga je, u namjeri da izvrši registraciju predmetnog vozila, nabavio lažnu vlasničku knjižicu na svoje ime te je, na osnovu ovjerene fotokopije lažne vlasničke knjižice, u nadležnoj carinskoj ispostavi izvršio carinjenje vozila i, nakon toga, njegovu registraciju.
- 7.Okružni sud je presudom broj Kž-63/02 od 31. marta 2004. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u osuđujućem djelu u pogledu pravne kvalifikacije djela i odluke o kazni. Navedenom presudom Okružni sud je krivično djelo prikrivanja pravno kvalificirao kao krivično djelo prikrivanja iz člana 236. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 22/00, 33/00 i 37/01), te izrekao apelantu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Među razlozima za navedenu presudu Okružni sud navodi da je novi Krivični zakonik Republike Srpske, koji je stupio na snagu nakon donošenja prvostepene presude, blaži za apelanta pa je apelantove radnje pravno kvalificirao prema članu 236. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. U pogledu odluke o kazni Okružni sud je našao da su apelantu i pojedinačne i jedinstvena kazna prestrogo odmjerene, s obzirom na olakšavajuće okolnosti koje je utvrdio prvostepeni sud, ali im nije dao dovoljan značaj. Stoga, taj sud smatra da će se kaznom zatvora u ukupnom trajanju od tri mjeseca ostvariti svrha kažnjavanja.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90, "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/93, 14/94 i 6/97)
Član 70., u relevantnom dijelu, glasi:
"(1) Ako je okrivljeni nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći smrtna kazna, okrivljeni mora imati branioca već pri prvom ispitivanju.
(2) Nakon podignute optužnice zbog krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći deset godina zatvora ili teža kazna, okrivljeni mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice.
(3) Okrivljeni kome se sudi u odsustvu mora imati branioca čim se donese rješenje o suđenju u odsustvu.
Š...Ć."
Član 364. stav 1., u relevantnom dijelu, glasi:
"Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- 3)ako je glavni pretres održan bez lica čije je prisustvo na glavnom pretresu po zakonu obavezno.
Š...Ć"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant u apelaciji navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što je glavni pretres pred prvostepenim sudom održan bez prisustva njegovog branioca i protiv njegove volje, iako je branilac opravdao svoj izostanak predsjedniku vijeća prije održavanja glavnog pretresa. U takvoj procesnoj situaciji, navodi apelant, bilo je nužno odložiti glavni pretres, jer sve dok se ne otkaže punomoć ili ne angažira novi branilac smatra se da je prisustvo izabranog branioca na glavnom pretresu obavezno. Neshvatljivo je i nedopustivo, navodi apelant, da ga prvostepeni sud prisili da mu se sudi bez prisustva i pomoći branioca, a da to drugostepeni sud u žalbenom postupku odobri.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je, rješavajući apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepene presude, odbio žalbenu osnovu koja se odnosi na održavanje glavnog pretresa pred prvostepenim sudom bez prisustva opravdano odsutnog branioca. Ovakav stav i ocjenu Okružni sud je dao zbog toga što je apelant predložio da se glavni pretres odgodi, ali da je odmah zatim izjavio da neće angažirati drugog branioca jer mu branilac nije potreban i da će se braniti sam. Kako se nije radilo o krivičnom djelu, smatra Okružni sud, za koja je odbrana obavezna, iz navedenih je razloga održan glavni pretres pred prvostepenim sudom, što je Okružni sud smatrao kao ispravno postupanje. Proizvoljne su konstatacije, prema mišljenju tog suda, da je glavni pretres u konkretnom slučaju održan protiv apelantove volje i da ga je prvostepeni sud prisilio da mu se sudi bez prisustva i pomoći branioca. S obzirom na navedeno, Okružni sud smatra da u predmetnom slučaju nije došlo do narušavanja apelantovog prava na pravično suđenje.
- 11.Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu u odgovoru na apelaciju navodi da ne stoje apelantovi navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje. Dalje, navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o obaveznoj odbrani, već o odbrani u prisustvu branioca kojeg je angažiralo optuženo lice. Otkazivanje punomoći braniocu na zakazanom pretresu jeste isključivo pravo optuženog, kojim se ne vrijeđa njegovo pravo na odbranu, pa time nisu povrijeđene odredbe člana 6. Evropske konvencije. Proizvoljne su tvrdnje branioca okrivljenog, navodi se dalje u odgovoru na apelaciju, da je sud "prisilio" optuženog da se brani sam. Na kraju, ovo tužilaštvo smatra da je apelacija neosnovana i da je kao takvu treba odbiti.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda, broj Kž-63/02 od 31. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 28. maja 2004. godine, a apelacija je podnesena 1. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 18.Član 6. stav 3. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
Š...Ć;
(c) da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;
Š...Ć."
- 19.Ustavni sud, prije svega, zapaža da se u konkretnom predmetu apelant žali da mu je povrijeđeno pravo na odbranu iz člana 6. stav 3. tačka (c) Evropske konvencije, kao jednog od principa prava na pravično suđenje. Povredu ovog prava apelant vidi u činjenici da je glavni pretres pred prvostepenim sudom održan u odsutnosti njegovog opravdano odsutnog branioca. Ustavni sud primjećuje da je apelant tokom cijelog krivičnog postupka imao pomoć izabranog branioca, osim na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, kada je njegov branilac bio spriječen da prisustvuje. S obzirom na postojanje navedene procesne situacije, postavlja se pitanje da li je u takvim okolnostima došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje.
- 20.Radi razjašnjenja navedenog pitanja Ustavni sud je izvršio uvid u spis prvostepenog suda. Ustavni sud zapaža da je u zapisniku sa glavnog pretresa konstatirano da je predsjednik vijeća blagovremeno obaviješten o izostanku apelantovog branioca i njegovom zahtjevu za odlaganje pretresa. Nadalje, iz istog zapisnika je evidentno da se apelant, u prvi mah, saglasio sa zahtjevom svoga branioca u pogledu odlaganja glavnog pretresa, ali da je nakon toga izjavio da će se braniti sam i da mu branilac na tom pretresu nije potreban.
- 21.S obzirom na navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da se apelant u ovoj procesnoj situaciji dobrovoljno odrekao prava na odbranu na glavnom pretresu. Ujedno, Ustavni sud konstatira da apelant ničim nije učinio, bar vjerovatnim, da ga je prvostepeni sud prisilio na to da mu se sudi bez prisustva i pomoći branioca. Pored toga, Ustavni sud ne može prihvatiti kao osnovane navode iz apelacije da je prisustvo izabranog branioca na glavnom pretresu obavezno, sve dok se ne otkaže punomoć ili ne angažira novi branilac. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani članom 70. Zakona o krivičnom postupku da bi se ova odbrana imala smatrati obaveznom. Naime, samo u slučaju obavezne odbrane prisustvo branioca je obavezno u izvođenju procesne radnje, pa tako i vođenja glavnog pretresa. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o fakultativnoj odbrani, nisu postojala zakonska ograničenja koja bi onemogućila apelanta da disponira svojim pravom na stručnu odbranu. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da je apelant dobrovoljno, ni od koga prisiljen, odustao od pomoći branioca na glavnom pretresu, prvostepeni sud u takvoj situaciji nije bio obavezan da odloži glavni pretres.
- 22.Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju osporenim presudama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 23.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 24.S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
- 25.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.