USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. novembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broju AP 557/04, rješavajući apelaciju G. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija G. K., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-147/02 od 21. aprila 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.G. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupaju advokati M. P. i V. D. iz Banje Luke, podnio je 29. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-147/02 od 21. aprila 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, 26. jula 2004. godine, na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda i Osnovnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavili su Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci 9. augusta 2004. godine, a Okružni sud 17. augusta 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci su, 27. augusta 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-629/01 od 27. decembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Kž-147/02 od 21. aprila 2004. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 181. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS). Apelantu je izrečena uvjetna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.
IV - Relevantni propisi
- 7.U Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97, i 61/01) koji se primjenjivao u konkretnom slučaju, relevantne odredbe glase:
"Član 370.
(1) Kad spisi o žalbi stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje sudiju izvjestioca. Ako je riječ o krivičnom djelu za koje se goni po zahtjevu javnog tužioca, sudija izvjestilac će spise dostaviti nadležnom javnom tužiocu koji je dužan da ih razmotri i bez odgađanja vrati sudu.
(2) Javni tužilac može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednicu vijeća.
Član 371. stav 1.
(1.) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom (čl. 373. do 375). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja nije to zahtijevala, ako bi njihovo prisustvo bilo korisno za razrješenje stvari."
- 8.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/93) relevantna odredba glasi:
"Član 5.
Neće se primjenjivati rečenica prva u stavu 1., člana 371."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant apelacijom pobija presudu Okružnog suda, tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 3. tač. c. i d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da u prvostepenom postupku nije imao branioca, da mu nije omogućeno saslušanje svjedoka koji je bio očevidac događaja, te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Okružni sud, kako ističe apelant, iako je u svojoj žalbi ukazivao na navedene propuste, nije u potpunosti razmotrio njegovu žalbu, niti ga je pozvao na sjednicu vijeća kada je odlučivano o žalbi, niti mu je dostavljeno izjašnjenje Okružnog javnog tužioca Banje Luke, povodom njegove žalbe. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo Banja Luka navodi da tokom procedure vođene u nadležnosti osnovnog javnog tužioca nisu uočene nikakve nepravilnosti, jer je i tadašnji okružni javni tužilac predložio da se žalba optuženog odbije kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdi.
- 11.Okružni sud u odgovoru na apelaciju ističe da u toku postupka pred prvostepenim i drugostepenim sudom nije bilo kršenja apelantovih ustavnih prava navedenih u apelaciji. Okružni sud navodi da su raspravljene sve odlučne činjenice koje su mogle imati utjecaja na ishod spora, te da ne stoji tvrdnja da su povrijeđeni čl. 6. i 13. Evropske konvencije.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj Kž-147/02 od 21. aprila 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 1. juna 2004. godine, a apelaciju je podnio 29. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija presudu Okružnog suda tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. st. 1. i 3. tač. c) i d) i članom 13. Evropske konvencije. Prema apelantovim navodima, povreda se odnosi na njegova procesna prava koja se odnose na činjenicu da apelant u prvostepenom postupku nije imao branioca, nije saslušan svjedok koji je bio očevidac događaja, apelantu nije dostavljeno pismeno izjašnjenje Okružnog javnog tužioca o njegovoj žalbi, te što apelant niti njegov branilac nisu obaviješteni niti su prisustvovali sjednici vijeća Okružnog suda.
- 18.Pitanja koja proizlaze iz apelacije odnose se na prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Stoga je Ustavni sud nadležan da preispita da li su zaštićena prava, na koje se apelant poziva, povrijeđena.
Pravo na pravično suđenje
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. st. 1. i 3. tač. c. i d. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom...
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima slijedeća minimalna prava:
c. da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe; (...)".
- 20.Ustavni sud zapaža, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, odnosno zapisnika o glavnom pretresu, održanom 27. decembra 2001. godine u Osnovnom sudu kada je i donesena prvostepena presuda, da su na saslušanju bili prisutni apelant i svjedoci. Sud je apelanta upoznao sa pravima i obavezama propisanim Zakonom o krivičnom postupku, odnosno sa minimalnim pravima na odbranu. Apelant se izjasnio da će svoju odbranu iznijeti bez angažiranja branioca, predloživši da se sasluša svjedok na okolnost nastanka saobraćajne nezgode. Međutim, Osnovni sud je smatrao da je stanje u konkretnom krivičnom predmetu u dovoljnoj mjeri rasvijetljeno na osnovu objektivnih dokaza (fotodokumentacija, skica mjesta događaja, nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke), zaključivši da saslušanje svjedoka nije neophodno. Ustavni sud uočava da se u konkretnom slučaju nije radilo o obaveznoj odbrani predviđenoj Zakonom o krivičnom postupku.
- 21.Ustavni sud ukazuje da je ranije zauzeo stav da član 6. stav 1. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom. Ustvari, na sudu je da ocijeni jesu li izjave predloženog svjedoka relevantne za predmet i mogu li one ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima, ali isto tako slijedi iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu u pogledu mogućnosti da iznese dokaze (vidi Odluka Ustavnog suda broj U 6/02, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02).
- 22.Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u tom smislu. Prema praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu", te Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da vrši provjere utvrđivanja činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova, osim ako odluka redovnog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efikasan pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 23.Ustavni sud podsjeća da apelant mora imati mogućnost da lično prisustvuje sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostepenim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje također podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju o žalbama, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada lično prisustvo optuženog nije od značaja.
- 24.Postupak mora biti u skladu sa principom kontradiktornosti, tako što optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužilac, kao i da ima mogućnosti da odgovori na iznesene navode i dostavi druge dokaze u korist svoje odbrane. Načelo kontradiktornosti, u svojoj biti, znači priliku za stranke u krivičnom ili građanskom postupku da budu upoznate sa svim predočenim dokazima ili mišljenjima, pa čak i onim koje je iznio nezavisni član državne službe pravne pomoći, u smislu utjecaja na sudsku odluku (vidi, između ostalih izvora, i mutatis mutandis sljedeće presude Me Michael protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. februara 1995. godine, serija A br. 307-B, str. 53-54, str. 80. i Kerajärni protiv Finske od 19. jula 1995. godine, serija A br. 322, str. 16. st. 42).
- 25.Osnovni javni tužilac u Banjoj Luci, koji je učestvovao u postupku, nije podnio odgovor na apelantovu žalbu, a zamjenik okružnog javnog tužioca u Banjoj Luci je, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, dostavio pismeno izjašnjenje sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Na sjednici vijeća Okružnog suda, kada je donesena osporena presuda, nisu prisustvovali niti apelant niti okružni javni tužilac.
- 26.Ustavni sud uočava da je nadležan javni tužilac, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, dao pismeni prijedlog bez dostavljanja novih dokaza koji bi mogli imati utjecaja na odluku, dok na sjednici vijeća Okružnog suda nisu bile prisutne ni jedna od strana u postupku, čime nije povrijeđen princip prava na odbranu, odnosno princip jednakosti i kontradiktornosti.
- 27.Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da pobijana presuda nije povrijedila član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. st. 1. i 3. tač. c. i d. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 28.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. c. i d. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno razmatrati apelantove navode koji se odnose na navodne povrede njegovih prava iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.