Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 760/04, rješavajući apelaciju I. H. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija I. H., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-159/04 od 14. juna 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    I. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa O. M., advokat iz Brčkog, podnio je 25. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-159/04 od 14. juna 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i učesnika u postupku Republike Srpske - Vojske Republike Srpske, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 2. septembra 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. septembra 2004. godine, a tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda je 28. septembra 2004. godine dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu broj P 177/03. od 19. februara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Gž-159/04 od 14. juna 2004. godine, kojom su alternativno postavljeni apelantovi tužbeni zahtjevi odbijeni u cijelosti kao neosnovani. Apelant je tužbenim zahtjevom zatražio da sud obaveže tuženu da mu vrati u posjed 1800 kg slane teleće kože i 1800 kg slane juneće kože I klase ili da mu na ime materijalne štete isplati iznos od 11.592,00 KM, sa zakonskom kamatom, počevši od 23. oktobra 1992. godine kao dana dospijeća duga, pa do isplate. Prema ocjeni suda, apelant nije dokazao da su stvari, čiju predaju u posjed traži, upravo one stvari koje su oduzete od njega kao vlasnika i da se upravo one nalaze u faktičkoj vlasti tuženog, a u vezi s alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na naknadu materijalne štete. Prema ocjeni suda zahtjev je neblagovremen, s obzirom da je apelant još od 1993. godine znao za štetnika i štetu, te kao takav nije mogao biti usvojen. Istovremeno, apelantov navod da zbog nepremostivih prepreka nije mogao tražiti zaštitu svojih prava blagovremeno, sud nije prihvatio.

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 11/01)

"Član 41.

  • 1)
    Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari.
  • 2)
    Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se ta stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.
  • 3)
    Vlasnik mora stvar čiji povraćaj traži opisati po njenim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari. Nije individualno određena stvar gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosni papiri na donosioca pomiješani sa istim takvim papirima, ako ne postoje okolnosti na osnovu kojih tužilac može dokazati svoje pravo vlasništva.
  • 4)
    Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva."
    • 8.
      Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 3/96 i 39/03)

"Član 376.

Potraživanje naknade štete

(1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.

(2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala."

  • 9.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 5/00)

"Član 309. stav 2.

(2) Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi preko 30.000 KM"

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant u apelaciji navodi da je pobijanom presudom Apelacioni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, te da je donošenjem pobijane presude došlo do povrede prava na fer i pravično suđenje, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava zaštićenih u članu 8. Evropske konvencije, ali ne precizira posebno u kojem vidu i na koji način je došlo do navodnih povreda. Apelant traži da Ustavni sud ukine presudu Apelacionog suda koja se pobija apelacijom.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je apelant učestvovao u postupku saglasno odredbama procesnog zakona koji važi na području Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te nije došlo do povrede prava apelanta na pravičan postupak, niti na imovinu, jer nije dokazao postojanje zakonskih uvjeta za predaju u posjed imovine koja je predmet zahtjeva.

VI - Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda broj Gž-159/04 od 14. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 29. juna 2004. godine, a apelacija je podnijeta 25. augusta 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 16.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana 8. Evropske konvencije.

a) pravo na pravično suđenje

  • 17.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:

"1 Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    Ustavni sud utvrđuje da u predmetnom slučaju nije sporno pitanje da li je apelant imao pravo na pristup sudu radi ostvarenja svojih građanskih prava ili ne. Apelant je, nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, ostvario pravo da se odlučuje o njegovim građanskim pravima pred sudom, odnosno ostvario je pravo na pristup sudu, kao jedan od principa iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Sama činjenica da je apelant izdejstvovao da sudovi pune jurisdikcije donesu osporene odluke, nepobitno potvrđuje da je pravo apelanta na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno. I prvostepeni i drugostepeni sud su o tužbenom zahtjevu apelanta raspravljali i odlučivali u meritumu ovog predmeta, što, samo po sebi, isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U slučajevima u kojima je povrijeđeno pravo na pristup sudu, potrebno je, kao uvjet postojanja te povrede, da je sud odbacio iz nekog od procesnih razloga da odlučuje o meritumu spora, što u ovom predmetu nije slučaj.
  • 19.
    Kao sporno pitanje u ovom predmetu pojavljuje se pitanje osnovanosti stava prvostepenog i drugostepenog suda u pogledu nemogućnosti apelanta da u roku zastare traži ostvarenje prava pred sudom. Rješavajući to pitanje, nižestepeni sudovi su na osnovu rezultata provedenih postupaka utvrdili da je apelant, bez obzira na postojanje raznih ograničenja, bio u mogućnosti pristupiti sudu u cilju preduzimanja aktivnosti radi ostvarenja prava.
  • 20.
    Ustavni sud ističe da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02). Zbog toga Ustavni sud neće, preispitivanjem činjenica predmeta, ulaziti u pitanje opravdanosti stavova nižestepenih sudova.
  • 21.
    Ustavni sud konstatira da se apelant, također, žali da je na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo. I u vezi sa ovim pitanjem, Ustavni sud se poziva na svoj prethodno navedeni stav. Naime, iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava. Također se ne može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 22.
    Ustavni sud zaključuje da su nadležni sudovi na pravilan način primijenili relevantne odredbe materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, u skladu sa uobičajenim jezičnim i logičkim tumačenjem tih odredbi, bez proizvoljnosti ili bilo kakve diskriminacije.
  • 23.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

  • 24.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije, posebno u pogledu povrede prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 8. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.