Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 801/04, rješavajući apelaciju A. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 17., člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija,

Odbija se kao neosnovana apelacija A. S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1173/03 od 26. juna 2004. godine i presude Općinskog suda u Gračanici broj P-19/03 od 10. aprila 2003. godine.

Odbacuje se, kao nedopuštena, apelacija A. S. podnesena protiv presude Općinskog suda u Gračanici broj K-85/02 od 14. juna 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    A. S. (u daljem tekstu: apelantica) iz Stjepan Polja - Deolići, podnijela je 11. septembra 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1173/03 od 25. juna 2004. godine, presude Općinskog suda u Gračanici (u daljem tekstu: Općinski sud) broj P-19/03 od 10. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda broj K-85/02 od 14. novembra 2002. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda broj P-19/03 od 10. aprila 2003. godine do donošenja odluke o apelaciji.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku M. S. (u daljem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 14. septembra 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. oktobra 2004. godine, a tužiteljica 24. septembra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor tužiteljice je 4. oktobra 2004. godine dostavljen apelantici, a odgovor Kantonalnog suda je dostavljen 20. oktobra 2004. godine.
  • 5.
    Ustavni sud je donio Odluku broj AP-801/04 od 16. septembra 2004. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.

III - Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 7.
    Presudom Općinskog suda broj K-85/02 od 14. novembra 2002. godine apelantica je, kao suokrivljena, proglašena krivom zbog krivičnog djela nanošenja teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i izrečena joj je uvjetna osuda. Protiv ove presude apelantica se nije žalila.
  • 8.
    Nakon toga, presudom Općinskog suda broj P-19/03 od 10. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1173/03 od 25. juna 2004. godine, apelantica je obavezana da tužiteljici isplati na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, nastale nanošenjem teške tjelesne povrede, odnosno izvršenjem navedenog krivičnog djela, ukupan iznos od 5.614,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98) relevantne odredbe glase:

"Član 12.

Š...Ć U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženik proglašava krivim."

U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list Republike BiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase:

"Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnostiŠ...Ć, kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu,Š...Ć

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica se žali da joj je u navedenom krivičnom i parničnom sudskom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje. U prilog tome navodi da je sud "iskonstruirao najprije okrivljujuću presudu, a potom i presudu o naknadi štete". Dalje, navodi da je ona bolesna i da nije ni bila prisutna događaju kada su tužiteljici nanesene teške tjelesne povrede.
  • 11.
    Apelantica također ističe da se zbog bolesti nije mogla žaliti protiv presude Općinskog suda broj K-85/02 od 14. novembra 2002. godine, a nije imala ni novca za plaćanje pravne pomoći.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pobija navode iz apelacije ostajući u cijelosti kod obrazloženja datih u pobijanim presudama. Dalje, navodi da se apelantica nije žalila protiv krivične presude koja je postala pravosnažna, pa je parnični sud po zakonu bio vezan u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti. Također, sud navodi da se apelantica u žalbi protiv parnične presude nije žalila na osnovicu naknade štete, već da je samo pobijala dosuđenu visinu štete, smatrajući da postoji podijeljena odgovornost. Konačno, Kantonalni sud smatra da nije bilo povreda apelantičinih prava iz člana 6. Evropske konvencije, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 13.
    Tužiteljica u odgovoru na apelaciju pobija apelaciju i ističe da su i krivični i parnični postupak provedeni u skladu sa zakonom i da prava apelantice nisu ni na koji način povrijeđena.

VI - Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
  • 17.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na presudu Općinskog suda broj K-85/02 od 14. juna 2004. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...) 17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;".

  • 19.
    U konkretnom slučaju, apelantica nije izjavila žalbu protiv presude Općinskog suda broj K-85/02 od 14. juna 2004. godine, iako je za to imala zakonsku mogućnost, pa je ta presuda postala pravosnažna. Prema tome, za razmatranje apelacije u odnosu na ovu presudu nije ispunjen uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 21.
    Predmet osporavanja apelacijom je i Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1173/03 od 25. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Ovu presudu apelantica je primila 2. augusta 2004. godine, a apelaciju je podnijela 11. septembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Osim toga, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Iako apelantica to eksplicitno ne navodi, proizlazi da se apelacijom žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
  • 24.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: "Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: "1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
    • 26.
      Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na naknadu štete, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • 27.
      Mada apelantica to eksplicitno ne navodi u svojoj apelaciji, proističe da se žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom sudskom postupku.
    • 28.
      Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
    • 29.
      Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
    • 30.
      Ustavni sud konstatira da je nakon krivičnog postupka tužiteljica podnijela tužbu za naknadu štete protiv apelantice, temeljeći tužbeni zahtjev na pravosnažnoj krivičnoj presudi. Stoga, prvostepeni sud u parničnom postupku nije uzeo u obzir prigovor podijeljene odgovornosti, koji je apelantica istakla, budući da je sud u parničnom postupku, u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti, vezan pravosnažnom presudom donesenom u krivičnom postupku.
    • 31.
      Ispitujući dalje ovaj postupak, Ustavni sud zaključuje da su u obje pobijane presude navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, Ustavni sud smatra da je apelantica, bez obzira što je hronična bolesnica, imala mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije, a imala je i advokata. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelantica nije osporila nijednu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka. Čak se i njena žalba protiv prvostepene presude odnosila samo na zahtjev za utvrđivanje podijeljene odgovornosti sa tužiteljicom, a ne na procesne povrede.
    • 32.
      Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da se, u konkretnom slučaju, način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim, te stoga ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelantice. Osim toga, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
    • 33.
      Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se apelant žali samo na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, ukoliko ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 35.
    Na osnovu člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine

Mato Tadić