Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 30. novembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 453/04, rješavajući apelaciju M. J. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Valerija Galić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija M. J., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1838/03 od 23. februara 2004. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj P-311/02 od 19. juna 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    M. J. (u daljem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 14. maja 2004. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1838/03 od 23. februara 2004. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljem tekstu: Općinski sud) broj P-311/02 od 19. juna 2003. godine. Apelant je, također, tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Općinskog suda broj P-311/02 od 19. juna 2003. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i od Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranilaštvo) zatraženo je 16. septembra 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je Ustavnom sudu dostavio 29. septembra 2004. godine, a Kantonalno pravobranilaštvo 4. oktobra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Kantonalnog pravobranilaštva su 20. oktobra 2004. godine dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelant je sa Javnim preduzećem "Tera" iz Zenice (u daljnjem tekstu: tužilac) 22. decembra 1997. godine zaključio ugovor o proizvodno-kooperativnoj saradnji u peradarskoj proizvodnji po kojem se, na osnovu ugovorenih obaveza, obavezao da za isporučenu količinu koka nosilja i koncentrata plati tužiocu 12 mjesečnih iznosa po 1,20 KM i jedno jaje za svaku preuzetu koku nosilju.
  • 7.
    Tužilac je, zbog neizmirenih ugovorenih obaveza, tužio apelanta i Općinski sud je presudom broj P-311/02 od 19. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1838/03 od 23. februara 2004. godine, obavezao apelanta da tužiocu na ime duga isplati iznos od 8.333,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 25. augusta 2000. godine pa do isplate, kao i da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 483,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list Republike BiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase:

"Član 454.

(1) Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu plati cijenu.

Š...Ć

Član 523.

Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, druga strana ima pravo na naknadu štete, koju zbog toga trpi, prema općim pravilima o naknadi štete nastale povredom ugovora.

Član 542.

Ugovorom o prodaji pokretne stvari sa obročnim otplatama cijene obavezuje se prodavac da preda kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obavezuje da isplati njenu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima.

Odredbe ovog odsjeka o prodaji sa obročnim otplatama cijene primjenjuje se samo ako je kupac pojedinac.

Član 543.

Ugovor o prodaji sa obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pismenoj formi.

Član 550.

Pravila o prodaji sa obročnim otplatama cijene važe i u slučaju drugih pogodaba koje imaju istu suštinu. Š...Ć

Ona će se primjenjivati i u slučaju zajma datog kupcu i namijenjenog za kupovinu određenih stvari ako su se zajmodavac i prodavac sporazumjeli da kupac za stvar koju mu je prodavac prodao otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru zaključenom između kupca i prodavca."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 10.
    Apelant posebno naglašava da je on bio voljan ispuniti sve preuzete obaveze po ugovoru, ali da su ga nepovoljne ekonomske prilike omele da svoje obaveze u cijelosti ispuni. Sud nije uzeo u obzir činjenicu da je on, zbog promijenjenih okolnosti nastalih zbog ukupne ekonomske situacije, predlagao da se ugovor raskine, na što je, smatra on, imao potpuno pravo, sve do ispunjenja obaveza. Zbog svega rečenog, nije se ni mogla ostvariti svrha ugovora. U toku sudskog postupka smatra da mu je omogućen formalan, ali ne i suštinski pristup sudu. Zato predlaže da se osporene presude ukinu i predmetna apelacija usvoji.
    • b)
      Odgovori na apelaciju
  • 11.
    U odgovoru na apelaciju, koji je Kantonalni sud uputio Ustavnom sudu, ističe se da su apelantovi navodi neosnovani. Kantonalni sud posebno naglašava da je teret dokaza da je apelant preduzeo sve neophodne radnje za raskid ugovora bio, zapravo, na njemu samom. Iz stanja spisa i provedenih sudskih postupaka nedvosmisleno je utvrđeno da nisu nastupile izmijenjene okolnosti (rebus sic stantibus) koje bi, u konačnom ishodu, mogle dovesti do raskida ugovora. Prema tome, ističe dalje sud, sasvim je jasno utvrđena apelantova obaveza da plati navedeni dug, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelanta na to obavezao. Na osnovu iznesenog Kantonalni sud predlaže da se apelacija, kao neosnovana, odbije.
  • 12.
    U odgovoru, koje je Kantonalno pravobranilaštvo dostavilo Ustavnom sudu, posebno se ističe da apelant nije izvršio svoju ugovornu obavezu, pa je podnesena tužba radi namirenja spornog duga. Što se tiče apelantovih navoda da nije bio u mogućnosti da izvrši svoje obaveze iz navedenog ugovora, zbog pada cijene jaja u spornom periodu, Kantonalno pravobranilaštvo naglašava da je iz istih razloga, zajedno sa još 12 kooperanata, apelant oslobođen plaćanja jedne rate iz ugovora u iznosu od 1.315,20 KM. Apelant nije, prije podnošenja tužbe, tražio izmjenu ugovora o proizvodno-kooperativnoj saradnji, pa slijedi da su navodi apelacije neosnovani.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-1838/03 od 23. februara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 16. marta 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
    • a)
      Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efikasan pravni lijek i drugi slučajevi (vidi Odluku Ustavnog suda U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 19.
    Pravičnost postupka ocjenjuje se na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 20.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile tokom postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju biti svi izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 21.
    Apelant, u toku sudskog postupka, nije osporio da je sa tužiocem zaključio ugovor o proizvodno-kooperativnoj saradnji u peradarskoj proizvodnji. Njegov osnovni argument tokom cijelog sudskog postupka bio je da je, zbog izmijenjenih okolnosti, nemoguće izvršenje ugovora i da ga je neophodno raskinuti. Međutim, sudovima nisu pruženi validni dokazi da je apelant zapao u takvu situaciju koja mu onemogućava izvršenje ugovora. Pozivanje na nepovoljne ekonomske uvjete sud očigledno nije smatrao dokaznom činjenicom jer je ona, prema ocjeni suda, bila takva i u vrijeme zaključenja ugovora i odnosila se i na druge ugovarače, ne samo na apelanta. Dakle, sud je utvrdio da postoji obaveza ispunjenja ugovornih obaveza, bez postojanja izmijenjenih okolnosti koje bi dale mogućnost strankama da raskinu ugovor ili drukčije ugovore ispunjenje preuzetih obaveza.
  • 22.
    Ustavni sud primjećuje da je apelant imao pravo pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog postupka, i to u dvije sudske instance. Ni u jednoj fazi postupka apelantu nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju argumenata, dokaza i činjenica. Nadalje, apelantu je pružena mogućnost javne rasprave pred svim sudovima kao "suštinski element" prava na pravično suđenje. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke navode sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan preispitivati taj aspekt, sve dok se radi o tumačenju navedenih odredaba. Sudski postupci nisu trajali predugo da bi se moglo smatrati da je narušen princip "razumnosti roka" kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 23.
    Slijedi da navedenim sudskim odlukama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 24.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII - Zaključak

  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
  • 27.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.