Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 17. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 545/03, rješavajući apelaciju I. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija I. H., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-342/03 od 29. augusta 2003. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji broj P-447/02 od 26. decembra 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    I. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa F. A., advokat iz Gradačca, podnio je 27. novembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-342/03 od 29. augusta 2003. godine i presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-447/02 od 26. decembra 2002. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je, 20. maja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je, 8. juna 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Š. H., kao druge stranke u postupku, zatraženo je, 22. juna 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Druga stranka u postupku nije dostavila odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda je, 1. septembra 2004. godine, dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 8.
    Apelant je, 8. aprila 2002. godine, poklonio sinu Š. H. nekretnine u mjestu Bulatovac kod Gradačca, o čemu je u Općinskom sudu sačinjen pismeni ugovor o poklonu, broj Ov-663/02. Međutim, prema apelantovom mišljenju, njegov sin je ispoljio neblagodarnost, pa je apelant podnio tužbu Općinskom sudu, tražeći raskid ugovora o poklonu. Općinski sud je tužbeni zahtjev za raskid ugovora o poklonu odbio u cijelosti kao neosnovan presudom broj P-447/02 od 26. decembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-342/03 od 29. augusta 2003. godine. Sud je, u obrazloženju presude, istakao da samo jedan ili dva verbalna ispada ne mogu predstavljati razlog za opoziv poklona.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Zakonu o preuzimanju zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 2/92) relevantne odredbe glase:

"Član 27.

Pravila Općeg građanskog zakona u pogledu poklona, ortakluka i o posudbi primjenjivat će se kao pravna pravila ukoliko su u saglasnosti sa Ustavom i zakonima Republike Bosne i Hercegovine".

  • 10.
    Za konkretni predmet odgovarajuća pravna pravila Općeg građanskog zakona (u daljnjem tekstu: OGZ) su slijedeća: "darivanje se može poreći ako je obdarenik krivac kakve grube neblagodarnosti prema svom dobročinitelju, a pod grubom neblagodarnošću smatra se takva povreda tijela ili uvreda da se protiv uredioca može postupati službeno ili na zahtjev uvređenika po krivičnom zakonu (paragraf 948)."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant navodi da mu je, ubrzo nakon učinjenog poklona, najprije telefonom, a zatim neposredno, sin rekao da više ne dolazi na svoju očevinu, te da njegova noga više ne smije kročiti na zemlju i u kuću koju je poklonio sinu. Apelant smatra da se ovakvo ponašanje njegovog sina može smatrati teškom neblagodarnošću odnosno nezahvalnošću, pa su prema tome ispunjeni uvjeti da se ugovor o poklonu raskine odnosno učinjeni poklon opozove. Apelant se pita koja je to količina nezahvalnosti neophodna da bi sudovi shvatili da je ponašanje poklonoprimca dovoljan razlog za opoziv poklona. Apelant ističe da su, ovakvim ponašanjem, ispunjene kako zakonske tako i moralne pretpostavke za opoziv poklona. On smatra da su mu sudovi učinjenim propustima u primjeni zakona povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, stoga, predlaže da se apelacija usvoji i nižestepene presude ukinu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Kantonalni sud, ističe se da sud ostaje kod stavova iznesenih u osporenoj presudi i ne prihvata da su tom presudom povrijeđena apelantova prava na pravičan postupak.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-342/03 od 29. augusta 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 24. septembra 2003. godine, a apelaciju je podnio 24. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Golder protiv Velike Britanije od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). Međutim, da bi u potpunosti bilo respektirano pravo na pravično suđenje, neophodno je da se ispune svi zahtjevi koji su sadržani u članu 6. Evropske konvencije.
  • 19.
    Iz teksta presuda i dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu proizlazi da apelantovo pravo na pravično suđenje - sa mogućnošću da dokaže i zaštiti opravdanost tužbenog zahtjeva za raskid zaključenog ugovora o poklonu - nije bilo osporeno. Evidentno je da je sud ocijenio da izgovorene riječi tuženog nisu imale tu težinu, niti su bile praćene takvim djelovanjem tuženog da bi se moglo zaključiti da je raskid ugovora o poklonu nužna odluka. Sud nije stekao uvjerenje da se radi o takvom ponašanju tuženog koje ukazuje da je on zaista nedostojan da primi poklon od apelanta. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 948. OGZ, opoziv poklona može se tražiti zbog velike neblagodarnosti poklonoprimca, kao što je povreda tijela, časti, slobode i imovine poklonodavca, a koja predstavlja krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili po privatnoj tužbi. Prema shvatanju savremene sudske prakse, a takvo gledište je u nedostatku pozitivnih pravnih propisa suštinski bitno, pod neblagodarnošću se podrazumijeva takvo ponašanje poklonoprimca prema poklonodavcu koje se prema okolnostima konkretnog slučaja može podvesti pod ovaj pojam, a ne samo ponašanje kakvo je predviđeno navedenim pravnim pravilom, jer je pojam neblagodarnosti u sudskoj praksi proširen etičkim kriterijem.
  • 20.
    Apelant smatra da je ovakvim pravnim stanovištem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Međutim, Ustavnom sudu nije predočen nijedan dokaz da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Apelant je imao pravo pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog postupka. Ni u jednoj fazi postupka apelantu nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju argumenata, dokaza i činjenica. Nadalje, apelantu je pružena mogućnost javne rasprave pred svim sudovima pune jurisdikcije kao "suštinski element" prava na pravično suđenje. I konačno, sudski postupci nisu trajali predugo, da bi se moglo smatrati da je narušen princip "razumnosti roka" kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Zadatak Ustavnog suda nije da određuje jesu li činjenice i dokazi pred nižestepenim sudovima pravilno utvrđeni odnosno izvedeni. Njegov zadatak je ograničen na ispitivanje jesu li sudovi povrijedili apelantovo pravo na pravično suđenje kada su procjenjivali uvjete za raskid ugovora o poklonu. Pojam pravičnog suđenja u određivanju građanskih prava ne uključuje samo proceduralne garancije za vrijeme suđenja. Drugim riječima, pojedinac u određivanju svojih građanskih prava ima pravo tražiti presudu suda kojom se razmatra meritum njegovog zahtjeva. U suštini, pojam "pravičnog suđenja" zahtijeva djelotvornu i transparentnu proceduru u skladu sa kojom se može podnijeti zahtjev sudu u cilju donošenja odluke. Uskraćivanje sudskog preispitivanja u takvim slučajevima dovodi do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 22.
    Iako zadatak Ustavnog suda nije da utvrđuje jesu li činjenice pred nižestepenim sudovima pravilno utvrđene, neophodno je istaći da je Ustavni sud u svom odlučenju našao uporište u sličnim odlukama nižestepenih sudova, kada je predmet odlučivanja bilo pitanje neblagodarnosti poklonoprimca povodom ugovora o poklonu. Tako u presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Rev.468/89 od 27. decembra 1985. godine, stoji da se "pod grubom neblagodarnošću u smislu pravila imovinskog prava podrazumijeva takvo ponašanje obdarenog kojim se ovaj, svjesnom povredom ličnosti darovaoca, grubo ogriješio o njegove interese, pa stoga običan nemar u pogledu staranja o životnim potrebama i zdravlju darovaoca nije dovoljan razlog za opozivanje darivanja." U presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj 352/89 od 17. augusta 1989. godine, se naglašava da "pri ocjeni postoji li gruba nezahvalnost kao osnova opozivanja poklona uzima se u obzir ponašanje poklonoprimca ... i nakon podnošenja tužbe, sve do zaključenja glavne rasprave." Ustavni sud podsjeća na pravno pravilo iz paragrafa 948 OGZ da se pod grubom neblagodarnošću smatra takva povreda tijela ili uvreda da se protiv uvredioca može postupati službeno ili na zahtjev uvređenika po krivičnom zakonu. Međutim, pravna stanovišta iznijeta u citiranim presudama ukazuju da, i kad se neblagodarnost strože interpretira i protumači nego to zahtijevaju pravna pravila, ovaj slučaj se opet ne bi mogao kvalificirati kao teška neblagodarnost i na temelju nje opozvati ugovor o poklonu.
  • 23.
    Pošto su tokom sudskog postupka bili ispunjeni svi zahtjevi člana 6. Evropske konvencije (odlučivanje o "građanskim pravima i obavezama", načelo ravnopravnosti stranaka, rasprava pred nezavisnim i nepristranim tribunalom) u predmetnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 24.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 25.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.

Sudska praksa po ovom aktu

1 odluka iz 0 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (1)