Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 811/04, rješavajući apelaciju R. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 17., člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija R. H., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-359/02 od 19. augusta 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-166/01 od 26. juna 2001. godine,

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. H., podnesena protiv presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj P-139/96 od 10. decembra 1996. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    R. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa N. H., advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 23. septembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud) broj Rev-359/02 od 19. augusta 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine, presude Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-166/01 od 26. juna 2001. godine, presude Općinskog suda broj P-139/96 od 10. decembra 1996. godine i Rješenja Općinskog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 9. oktobra 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda, te od učesnika u postupku A. B. i F. M. rođ. B., zatraženo je 11. oktobra 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. oktobra 2004. godine, Općinski sud 19. oktobra 2004. godine, A. B. 22. oktobra 2004. godine, a F. M. rođ. B. 27. oktobra 2004. godine. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 2. novembra 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda broj P-166/01 od 26. juna 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-761/01 od 23. maja 2002. godine, odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica objekta izgrađenog na zemljištu, na kojem su A. B. i F. M. rođ. B. (u daljnjem tekstu: tuženi) i drugi, imali pravo korištenja. Istovremeno, apelantica je tražila da se obaveže Općina Sanski Most da izvrši upis prava vlasništva na spornom objektu i upis prava korištenja na spornom zemljištu u njenu korist.
  • 7.
    U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je sud utvrdio da se sporno zemljište, označeno kao k.č. broj 518, vodi kao društvena svojina u Pl. broj 2188 k.o. Sanski Most, te da su korisnici tog zemljišta I. B., D. B., H. B., te tuženi. Privremenim rješenjem Općinskog sekretarijata za opću upravu, prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski sekretarijat), broj 02/9-361/90 od 25. aprila 1991. godine, odobrena je predniku tuženih I. B., kao investitoru, i drugim korisnicima sporne parcele, izgradnja poslovnog objekta - optičarske radnje. U ovom rješenju je izričito navedeno da se radi o privremenom objektu kojeg su korisnici dužni po isteku roka od pet godina ukloniti.
  • 8.
    Dalje se navodi da je sud utvrdio da je apelantica, prema usmenom dogovoru sa I. B., izgradila privremeni montažni objekt, nakon čega joj je Rješenjem Općinskog sekretarijata za privredne i društvene djelatnosti Sanski Most broj 03/7-351-558 od 4. aprila 1991. godine odobreno vršenje optičarske djelatnosti u tom objektu. O ustupanju prava izgradnje privremenog objekta na navedenom zemljištu nije zaključen nikakav pismeni ugovor.
  • 9.
    Općinski sud je utvrdio i da je ranijom pravomoćnom presudom tog suda broj P-139/86 od 30. decembra 1996. godine naloženo uklanjanje privremenog objekta zbog proteka roka od pet godina. U izvršnom postupku koji je slijedio ovaj objekt je srušen, odnosno uklonjen, na osnovu Izvršnog rješenja istog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine. Sud je zaključio da je objekt srušen u skladu sa ranije donesenom sudskom odlukom, pa je stoga odbio i apelanticin alternativni tužbeni zahtjev koji se odnosio na naknadu štete zbog rušenja objekta.
  • 10.
    Vrhovni sud je presudom broj Rev-359/02 od 19. augusta 2004. godine apelanticinu reviziju izjavljenu protiv navedene presude Kantonalnog suda odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud nije posebno obrazlagao ovu odluku, već je naznačio da se poziva na razloge prvostepene presude.

IV - Relevantni propisi

  • 11.
    Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRBiH" br. 34/86 i 1/90 i "Službeni list RBiH br. 3/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 4.

Na gradskom građevinskom zemljištu ne može postojati pravo svojine.Š...Ć

Član 10.

Pravni poslovi o otuđenju, prijenosu, opterećenju i zakupu gradskog građevinskog zemljišta zaključeni protivno ograničenjima koja su propisana ovim zakonom, ništavi su.

Član 18.

Pravo korištenja zemljišta radi građenja ovlašćuje njegovog nosioca da na gradskom građevinskom zemljištu izgradi građevinu prema uvjetima određenim u odobrenju za građenje Š...Ć

Pravo korištenja zemljišta radi građenja ne može se prenijeti, otuđiti i opteretiti, Š...Ć

Član 22.

Š...Ć Nosilac privremenog prava korištenja zemljišta može uz odobrenje nadležnog općinskog organa uprave da na tom zemljištu podigne privremenu građevinu za svoje potrebe.

Nosilac privremenog prava korištenja zemljišta može i drugome ustupiti na privremeno korištenje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište, ali samo za poljoprivrednu obradu.

Član 23.

Pravne odnose u pogledu korištenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta, u slučaju spora između više nosilaca privremenog prava korištenja zemljišta, uređuje redovni sud bez promjene oblika i veličine katastarske parcele."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelantica prije svega navodi da postupak koji je vođen radi uklanjanja privremenog objekta. a nakon kojeg je uslijedilo izvršenje, tj. rušenje i uklanjanje spornog objekta, nije bio postupak iz nadležnosti redovnog suda, već upravnih organa. Tvrdi da su time zloupotrijebljena njena prava na zaštitu u upravnom postupku i da je onemogućena da legalizira izgradnju objekta ili da dobije produženje važenja trajanja objekta. Također navodi da ona nije bila tužena u tom postupku, već njen otac, a on nije bio pasivno legitimiran.
  • 13.
    Dalje, apelantica smatra da je u postupku koji je neposredno prethodio apelaciji pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, apelantica tvrdi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, a ne Zakona o građevinskom zemljištu. Stoga smatra da je stavljena u diskriminirajući položaj u odnosu na tužene.
  • 14.
    Apelantica također smatra da joj je rušenjem ovog objekta onemogućeno da uživa pravo vlasništva nad tim objektom, čime je povrijeđeno njeno pravo na imovinu. Naime, apelantica navodi da je ona bila vlasnica objekta i korisnica nekretnina, te da je mogla steći pravo korištenja sve dok objekt postoji. Stoga apelantica smatra da joj je rušenjem objekta onemogućeno ostvarivanje imovinskih prava, te da joj je stoga trebalo dosuditi naknadu štete kao dio prava na imovinu.
  • 15.
    Apelantica navodi i da su Vrhovni sud i Kantonalni sud pogrešno primijenili procesno pravo i da nisu primijetili da joj je prvostepeni sud povrijedio materijalno pravo, zbog čega joj je povrijeđeno pravo na imovinu. Na osnovu svega izloženog, apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine sve pobijane odluke, te predmet vrati na ponovno suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz apelacija, te ističe da je prilikom odlučivanja o apelanticinoj žalbi razmotrio sve žalbene razloge koje je apelantica navela u žalbi, kao i one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Na osnovu toga je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučujuće činjenice i na njih pravilno primijenio pozitivno-pravne propise. Stoga predlaže da se apelacija odbije.
  • 17.
    Općinski sud u odgovoru na apelaciju osporava navode iz apelacije, ističući da je prvostepena odluka donesena u skladu sa zakonskim propisima, a nakon utvrđenih činjenica. Budući da nije prekršeno niti jedno apelanticino ustavno pravo, predlaže da se apelacije odbije.
  • 18.
    A. B. je u odgovoru istakao da on i ostali pravni slijednici I. B., imaju pravo korištenja na gradskom građevinskom zemljištu koje je u pitanju, na kojem se nalazi i njihova kuća. Također, navodi da apelantici nikada niko nije prodao zemljište, jer se radi o gradskom građevinskom zemljištu s kojim se prema zakonu ne može raspolagati. U odnosu na apelanticine navode u vezi sa kršenjem prava na pravičan postupak, tuženi ističe da se u suštini radi o pobijanju utvrđenog činjeničnog stanja i o primjedbama u odnosu na primjenu materijalnog prava, o čemu su redovni sudovi pravosnažno odlučili. Kako smatra da nema nikakvih kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 19.
    F. M. rođ. B. je također u cijelosti osporila navode iz apelacije, prihvatajući obrazloženja koja je dao A. B. u svom odgovoru.

VI - Dopustivost

  • 20.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 22.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
  • 23.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na presudu Općinskog suda broj P-139/96 od 10. decembra 1996. godine i Rješenje istog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 24.
    Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".

  • 25.
    Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

  • 17.
    apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;".
  • 26.
    U konkretnom slučaju, apelantica protiv presude Općinskog suda broj P-139/96 od 10. decembra 1996. godine i Rješenja Općinskog suda broj I-34/98 od 25. juna 1998. godine, nije izjavljivala žalbe, iako je to bilo moguće po zakonu. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ne ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
  • 27.
    Predmet osporavanja apelacijom je i presuda Vrhovnog suda broj Rev-359/02 od 19. augusta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Apelantica je podnijela apelaciju 23. septembra 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je to propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 28.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da u ovom dijelu apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 29.
    Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena prava na pravično suđenje i na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje se odnosi na zabranu diskriminacije.

Pravo na pravično suđenje

  • 30.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
    • 31.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u svom relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 32.
    Ustavni sud zapaža da se spor u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje prava vlasništva, dakle na pitanje građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 33.
    Ustavni sud smatra da je apelantici u konkretnom slučaju bila pružena mogućnost da ravnopravno raspravlja tokom cjelokupnog postupka i to na tri sudske instance. Sudovi su prikupili dovoljno dokaza s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelantica nije osporila ni jednu procesnu radnju u postupku donošenja odluke. Nadalje, prvostepeni sud je uzeo u obzir sve navode i tvrdnje apelantice i dovoljno jasno obrazložio svoju odluku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tako da Vrhovni sud nije smatrao za potrebno posebno obrazložiti revizijsku presudu, već se pozvao na razloge prvostepene presude.
  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da se, u konkretnom slučaju, način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim, te stoga ne predstavlja kršenje apelanticinih ustavnih prava. Osim toga, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu da nije došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja, te stoga nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 35.
    U skladu sa zaključkom u vezi sa navodnim povredama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne povrede iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Naime, iako smatra da je bila diskriminirana, apelantica nije Ustavnom sudu ponudila nikakve druge dokaze i obrazloženja u vezi sa navodnom diskriminacijom, već samo daje paušalne navode.

VIII - Zaključak

  • 36.
    Na osnovu člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.