Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 17. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 42/03, rješavajući zahtjev zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prof. dr. Nikole Špirića, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Utvrđuje se da su čl. 6., 7., 9., 43., 71. i 72. Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 29/02) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prof. dr. Nikola Špirić (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je, 11. jula 2003. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi čl. 6., 7., 9., 43., 71. i 72. Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 29/02).

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je, 12. augusta 2003. godine, da dostavi odgovor na zahtjev.
  • 3.
    Ustavno-pravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je, 26. septembra 2003. godine, obavijestila da je planirano da Ustavno-pravna komisija na sjednici, zakazanoj za 1. oktobar 2003. godine, utvrdi odgovor povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavnom sudu nije dostavljen traženi odgovor.
  • 4.
    S obzirom da se zahtjev odnosi na ocjenu saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine zakona koji je svojom odlukom proglasio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, a kasnije ga je, u istovjetnom tekstu, usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će ocijeniti saglasnost sa Ustavom Bosne i Hercegovine osporenog zakona kojeg je usvojilo nadležno tijelo zakonodavne vlasti.

III - Činjenice

  • 5.
    Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio je Odluku broj 157/02 od 23. maja 2002. godine kojom se proglašava Zakon o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine, koji stupa na snagu na privremenoj osnovi, u skladu sa članom 76. ovog zakona (stupanje na snagu i objavljivanje), dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta. Odluka i proglašeni Zakon o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine objavljeni su u "Službenom glasniku BiH", broj 13/02 i u službenim glasilima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
  • 6.
    U identičnom tekstu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma i Doma naroda, je donijela Zakon o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine, koji je objavljen u "Službenom glasniku BiH", broj 29/02. Ovim zakonom uređuju se osnove javnog radio-televizijskog sistema u Bosni i Hercegovini, odnosi tri javna emitera u okviru tog sistema, kao i registracija, djelatnost i organizacija Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine (član 1). Tako, prema članu 3. ovog zakona, sistem javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini sačinjavaju slijedeći javni emiteri (u daljnjem tekstu: javni emiteri): Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: JS BiH) kao javna radio-televizija Bosne i Hercegovine, Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: RTV FBiH) kao javna radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine, Radio-televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RT RS) kao javna radio-televizija Republike Srpske, a organizacija i djelatnost RTV FBiH i RT RS, kao i druga pitanja u vezi sa njima, koja nisu utvrđena ovim zakonom, uređuju se zakonima o RTV FBiH i RT RS; prema članu 4. ovog zakona, javni emiteri su samostalni u obavljanju djelatnosti, imaju uređivačku nezavisnost i institucionalnu autonomiju, naročito u oblastima kao što su: planiranje i proizvodnja programa; utvrđivanje programske sheme; uređivanje i preuzimanje vijesti i informativnog programa; upravljanje i raspolaganje imovinom; zapošljavanje i prava i obaveze zaposlenika; uređivanje djelatnosti i unutrašnje organizacije: prema članu 5. ovog zakona, osnovni zadatak javnih emitera jeste da, plasmanom raznovrsnih i vjerodostojnih informacija, istinito informiraju javnost, da podstiču demokratske procese, da osiguraju odgovarajuću zastupljenost informativnog, kulturno-umjetničkog, obrazovnog, dječjeg, sportskog i zabavnog programa, kao i da programi najvišeg kvaliteta budu dostupni javnosti u Bosni i Hercegovini.
  • 7.
    Odredbe Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: osporeni zakon), koje se u zahtjevu osporavaju, glase:

"Odnosi između javnih emitera

Član 6.

(1) Odnosi između javnih emitera reguliraju se ovim zakonom i zasnivaju se na saradnji i dogovaranju.

(2) Javni emiteri, kroz saradnju svojih upravnih tijela i rukovodstava, obavezni su:

  • -
    usklađivati programske sheme, proizvodnju i emitiranje programa;
  • -
    koproducirati programe;
  • -
    zajednički koristiti stručni kadar i opremu za proizvodnju vijesti;
  • -
    osigurati međusobno korištenje arhivske građe, u skladu sa vlastitim programskim potrebama;
  • -
    sarađivati u nabavci programa inozemne produkcije;
  • -
    vršiti provjeru slušanosti i gledanosti;
  • -
    donijeti programski kodeks za cijeli sistem;
  • -
    sarađivati oko tehničkog razvoja i uvođenja novih tehnologija;
  • -
    usklađivati poslovne planove;
  • -
    zajednički koristiti tehničke, materijalne i kadrovske resurse;
  • -
    sudjelovati u provođenju zajedničke godišnje finansijske revizije.

(3) Javni emiteri ostvaruju koordinaciju u okviru Izvršne komisije Upravnog odbora JS BiH (u daljnjem tekstu: Izvršna komisija) iz člana 63. ovog zakona.

Frekvencije

Član 7.

Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CRA) će dodijeliti potrebna koordinirana područja pokrivanja za javne emitere i dodijeliti ih na korištenje bez naknade, za neophodno pokrivanje zemaljskim putem kanala televizije i FM radija za Javni radio- televizijski sistem u Bosni i Hercegovini. Radiju JS BiH će se dodatno dodijeliti koordinirane glavne AM frekvencije. Dodijeljene frekvencije moraju biti dovoljne da bi se osigurala što veća pokrivenost bez intervencije stanovništva Bosne i Hercegovine programom JS BiH, stanovništva Federacije Bosne i Hercegovine programom RTV FBiH i stanovništva Republike Srpske programom RT RS, koliko je praktično moguće.

Korporacija za prijenos podataka

Član 9.

Javni emiteri će osnovati zajedničku korporaciju kao poseban pravni subjekt za upravljanje emisionim sistemom za prijenos programa. Zajednička korporacija može te poslove prenijeti na treću osobu.

Međunarodna razmjena i ekskluzivna prava

Član 43.

(1) U cilju ostvarivanja interesa cjelokupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, JS BiH dužan je osigurati pokrivanje najvažnijih kulturnih, zabavnih i drugih događaja koji se održavaju u zemlji i svijetu.

(2) Televizijske stanice čiji programi nisu dostupni cjelokupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine neće imati pravo na pribavljanje ekskluzivnih prava na slijedeće sportske događaje:

  • -
    olimpijske igre;
  • -
    svjetska i evropska prvenstva u nogometu, košarci, rukometu i drugim sportovima u kojima Bosna i Hercegovina ima tradiciju;
  • -
    međunarodna takmičenja koja se održavaju u Bosni i Hercegovini;
  • -
    utakmice u okviru zvaničnih međunarodnih takmičenja u kojima nastupa reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Zajedničko korištenje prijenosne mreže i frekvencija

Član 71.

Do uspostave posebne prijenosne mreže, televizija JS BiH emitirat će program ograničenog obima i strukture, dijeleći prijenosnu mrežu i frekvencije RTV FBiH i RT RS.

JS u prijelaznom periodu

Član 72.

U prijelaznom periodu televizija JS BiH će emitirati:

  • -
    centralnu emisiju vijesti i druge informativne programe;
  • -
    najznačajnije međunarodne sportske, kulturne i druge događaje;
  • -
    strani program vrhunske produkcije, u kvoti određenoj u dogovoru sa RT RS i RTV FBiH;
  • -
    marketing oglase;
  • -
    druge programe, u dogovoru sa RTV FBIH i RT RS, u okviru zajedničke programske sheme.

(2) Programi JS se, u pravilu, emitiraju u udarnim terminima i imaju prioritet u korištenju mreže."

IV - Zahtjev

  • 8.
    Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni zakon nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer da su, posebno odredbe koje navodi u zahtjevu, "antiustavne i nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava".
  • 9.
    Podnosilac zahtjeva navodi da član 9. osporenog zakona, kojim je predviđeno da će javni emiteri osnovati zajedničku korporaciju kao poseban pravni subjekt za upravljanje emisionim sistemom za prijem programa nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Aneksom 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 9), jer se, pozivom na član III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, da zaključiti da će Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnost za one poslove o kojima se entiteti saglase, koji su predviđeni Aneksom 5 do 8 ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, subjektiviteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine; da Aneks 9 nije spomenut među aneksima za koje će Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnost. Slijedi, smatra podnosilac zahtjeva, da javne korporacije koje se navode u Aneksu 9 ne spadaju u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, a radio-difuzija se i ne spominje u tom aneksu. Dalje navodi da se članom 7. osporenog zakona, koji propisuje: "Dodijeljene frekvencije moraju biti dovoljne da bi se obezbijedila što veća pokrivenost bez intervencije stanovništva Bosne i Hercegovine programom JS BiH, stanovništva Federacije Bosne i Hercegovine programom RTV FBiH i stanovništva Republike Srpske programom RT RS, koliko je praktično moguće", inauguriše monopol u informiranju građana, te da citirana odredba negira pravo i mogućnost da javni servisi Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, utvrđeni zakonom, svojim programom pokrivaju teritoriju i stanovništvo Bosne i Hercegovine, te to pravo ekskluzivno daje Javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine. Građani Bosne i Hercegovine su tako lišeni prava da na tržištu ideja biraju programe koje će slušati i gledati, što je u suprotnosti sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine kojim je utvrđeno da će se prava i slobode koje određuje Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njeni protokoli primjenjivati direktno u Bosni i Hercegovini i da će ti akti imati prioritet nad svim drugim zakonima, a sloboda izražavanja, utvrđena članom 10. Evropske konvencije, konkretno obuhvata "slobodu mišljenja i slobodu širenja informacija i ideja bez mišljenja javne vlasti i bez obzira na granice". Uz to, pozivajući se i na Direktivu 89/552 EEZ, nazvanu "Televizija bez granica", podnosilac zahtjeva smatra da stvaranje sistema od tri pravna subjekta i time njihovo dovođenje u neravnopravan status, sa različitom i tehničkom osnovom, čime se ugrožava uređivačka i institucionalna samostalnost javnih servisa, nema poređenja s evropskim standardima i praksom. Istovremeno se negiraju uređivačka i institucionalna samostalnost javnih servisa (vidjeti član 6. koji je u koliziji sa članom 4) i utvrđuju ekskluzivna prava, odnosno monopolistički položaj jednog medija (vidjeti čl. 43., 71. i 72. posebno stav 2). Podnosilac zahtjeva posebno ističe da se osporenim zakonom ne utvrđuje period do kada će jedan javni servis koristiti prijenosnu mrežu i frekvencije druga dva javna servisa, a posebno koliko će se "programi JS BiH, u pravilu, emitirati u udarnim terminima i imati prioritet u korištenju mreže" (član 72. stav 2). Konačno, podnosilac zahtjeva ukazuje da su u toku aktivnosti, koje vode tri javna radio-televizijska servisa, na formiranju korporacije kao pravnog subjekta za upravljanje emisionim sistemom za prijem programa, čijim formiranjem se, nesumnjivo, otvaraju brojna pitanja u Bosni i Hercegovini, a isključivanje entiteta iz odlučivanja o sudbini vlasništva nad javnim kapacitetima koja im pripadaju, suprotno je Ustavu Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta. Dalje, da je Agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine pokrenula javne konsultacije o budućem pravilu o medijskoj koncentraciji i istovremenom vlasništvu nad elektronskim i štampanim medijima u Bosni i Hercegovini. Dakle, smatra podnosilac zahtjeva, opet se radi o zadiranju u pitanja vlasništva, odnosno u negaciju ustavnih prava entiteta.

V - Relevantne odredbe

  • 10.
    Ustav Bosne i Hercegovine

"Član I

(...)

  • 2.
    Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

(...)

Član II

(...)

  • 2.
    Međunarodni standardi

Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Š...Ć

Član III

  • 1.
    Nadležnost institucija Bosne i Hercegovine

Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:

  • a)
    Vanjska politika.
  • b)
    Vanjskotrgovinska politika.
  • c)
    Carinska politika
  • d)
    Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII.
  • e)
    Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
  • f)
    Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
  • g)
    Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
  • h)
    Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
  • i)
    Regulisanje međuentitetskog transporta.
  • j)
    Kontrola vazdušnog saobraćaja.

(...)

  • 5.
    Dodatne nadležnosti
    • a)
      Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.

(...)

Član IV

(...)

  • 4.
    Ovlaštenja

Parlamentarna skupština je nadležna za:

  • a)
    Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu."

(...).".

VI - Dopustivost

  • 11.
    Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine. Ove sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
  • 12.
    Zahtjev zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti osporenog zakona spada pod član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je, prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, ovlašten za pokretanje spora pred Ustavnim sudom. Konačno, zahtjev sadrži potrebne navode i činjenice na kojima se zasniva.
  • 13.
    Polazeći od navedene odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i odredbe člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, proizlazi da je predmetni zahtjev dopustiv.

VII - Meritum

  • 14.
    Podnosilac zahtjeva navodi da u osporenom zakonu član 9. nije u skladu sa članom III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksom 9, a čl. 6., 7., 43., 71. i 72. nisu u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije. Dalje, da u prijelaznim odredbama osporenog zakona (čl. 71. i 72) nije utvrđen rok do kada će jedan javni emiter koristiti mrežu druga dva javna emitera. Konačno, da aktivnosti u implementaciji osporenog zakona, koje su u toku, isključuju entitete iz odlučivanja o sudbini vlasništva nad kapacitetima koji im pripadaju, što je suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i ustavima entiteta. Prema članu 31. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu.
    • a)
      Saglasnost osporenog zakona sa članom II/2. i članom III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine
  • 15.
    Ovo pitanje potrebno je razmotriti, prije svega, u kontekstu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi: "Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora". Prema ovom temeljnom principu demokracije, ali i njenoj unutrašnjoj strukturi uspostavljenoj prema tački 3. tog člana, Ustav dodjeljuje Bosni i Hercegovini odgovornosti i nadležnosti kojima se osigurava očuvanje njenog suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta (vidi, inter alia, čl. I/1., II/7., III/1.a), III/5.a), V/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine), najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, između ostalog, član II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, anekse 5-8 Općeg okvirnog sporazuma), te slobodne i demokratske izbore (vidi čl. IV/2. i V/1. Ustava Bosne i Hercegovine).
  • 16.
    U članu III/1. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđeno je da su nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine: vanjska politika, vanjskotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII, finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila, provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i saradnju s Interpolom, uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava, regulisanje međuentitetskog transporta, kontrola zračnog saobraćaja.
  • 17.
    Nadležnosti Bosne i Hercegovine su, inter alia, pitanja državljanstva Bosne i Hercegovine, koja prema članu I/7. Ustava Bosne i Hercegovine regulira Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine; odgovornost za osiguranje najvišeg nivoa međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, kako je to predviđeno članom II Ustava Bosne i Hercegovine; donošenje izbornog zakona, kako je to predviđeno čl. IV/2. i V/1. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 18.
    U odnosu na član III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine (Dodatne nadležnosti) Ustavni sud je ranije, kao npr. u odlukama br. U 9/00 i U 26/01 (objavljene u "Službenom glasniku BiH", br. 1/01 i 4/02) zauzeo stav da navedeni član razlikuje tri međusobno nezavisne hipoteze: Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti (1) u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; (2) stvarima koje su predviđene u aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma; ili (3) koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu s podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine prema čl. III/3. i III/5. Ustava Bosne i Hercegovine, te da u ovom kontekstu treba razmotriti samo član IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji predviđa da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donosi zakone koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Parlamentarne skupštine po ovom Ustavu, te da ovaj član ne zahtijeva saglasnost entiteta.
  • 19.
    Dalje, u II djelimičnoj odluci broj U 5/98 (objavljena u "Službenom glasniku BiH, broj 17/00) i u prethodno navedenoj Odluci broj U 26/01, Ustavni sud je izrazio stav: "Ustav BiH stvara ovlasti ne samo u okviru općeg sistema podjele nadležnosti člana III utemeljenjem institucija države BiH, Ustav im, također, dodjeljuje manje-više specifične ovlasti, što se može vidjeti iz člana IV/4. za Parlamentarnu skupštinu, ili V/3. za Predsjedništvo BiH, a koje nisu nužno ponovljene u nabrajanju člana III/1. Tako je npr. Predsjedništvu dodijeljena nadležnost civilne komande nad oružanim snagama u članu V/5.a), iako član III/1. ne navodi izričito vojna pitanja u okviru nadležnosti institucija BiH. Stoga se mora zaključiti da pitanja koja nisu izričito nabrojana u članu III/1. nisu nužno u isključivoj nadležnosti entiteta na isti način na koji entiteti mogu imati rezidualne nadležnosti u odnosu na odgovornosti institucija Bosne i Hercegovine."
  • 20.
    Ustavni sud posebno ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju Ustavni sud treba da razmotri pravo na slobodu izražavanja i informiranja, koje je zaštićeno članom 10. Evropske konvencije.
  • 21.
    Član 10. Evropske konvencije glasi:

"1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanje javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

  • 2.
    Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje (su) neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristranosti suda.".
  • 22.
    Polazeći od toga da je pravo izražavanja i informiranja kamen temeljac demokratskog društva, te preduvjet za ostvarivanje mnogih drugih prava i osnovnih sloboda, zajamčenih Evropskom konvencijom, Ustavni sud smatra da će uspostavljanje sistema javnog radio-televizijskog emitiranja u Bosni i Hercegovini, kojeg čine Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine i entitetski radio-televizijski emiteri, doprinijeti napretku Bosne i Hercegovine kao demokratske države koja funkcionira na principima vladavine prava.
  • 23.
    U tim okolnostima Bosna i Hercegovina, funkcionirajući kao demokratska država, ovlaštena je da u oblastima iz njene nadležnosti, u koje spada i uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava (član III/1. Ustava), osim Ustavom Bosne i Hercegovine izričito predviđenih, uspostavi i druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj neophodne za vršenje njenih nadležnosti, uključujući i Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine koji, sa entitetskim radio-televizijskim emiterima, sačinjava sistem javnog radio-televizijskog emitiranja u Bosni i Hercegovini; kao i zajednička korporacija, koju će osnovati ovi javni emiteri, kao poseban pravni subjekt za upravljanje emisionim sistemom za prijenos programa. U vezi s tim, Ustavni sud posebno ukazuje na slijedeće odredbe Ustava Bosne i Hercegovine: člana III/1. koji predviđa da je nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, između ostalog, i uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava; član III/5.a) (Dodatne nadležnosti) prema kojem će Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnosti, između ostalog, koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine, kao i da dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti; člana IV/4.a) koji predviđa da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donosi zakone koji su joj potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.
  • 24.
    U vezi sa navodima podnosioca zahtjeva o kršenju člana 10. Evropske konvencije zbog uspostave navodno monopolskog položaja Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine u odnosu na entitetske radio-televizijske emitere, Ustavni sud podsjeća da je ranije, u Odluci broj U 5/02 (objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 6/04), razmatrajući primjenjivost člana 6. Evropske konvencije na konkretni slučaj, zauzeo stav da Evropska konvencija štiti, u principu, pojedince, nevladine organizacije i udruženja građana, te da član 6. Evropske konvencije, prema tome, ne štiti državne organe i ustanove s javnim ovlastima. Štoviše, Evropskom konvencijom predviđeno je da su, u vršenju svojih dužnosti, svi nivoi državnih vlasti obavezni da poštuju prava i obaveze navedene u njoj. U navedenom kontekstu Ustavni sud smatra da i entitetski javni radio-televizijski emiteri ne uživaju zaštitu člana 10. Evropske konvencije. Nadalje, konkretni slučaj ne sadrži elemente zbog kojih bi se Evropska konvencija morala tumačiti na drukčiji način.
  • 25.
    Prethodni stav se, međutim, ne odnosi i na pravo zaposlenih u javnim radio-televizijskim emiterima na slobodu izražavanja i informiranja iz člana 10. Evropske konvencije. U tom pogledu Ustavni sud se poziva i na stav Evropskog suda za ljudska prava, kao npr. u presudi od 26. septembra 1995. godine u predmetu Vogt protiv Njemačke i dr., prema kojem su principi iz člana 10. Evropske konvencije primjenljivi i na državne službenike, jer, iako je opravdano da država nametne državnim službenicima, s obzirom na njihov status, dužnost diskrecije, državni službenici su pojedinci i kao takvi potpadaju pod zaštitu člana 10. Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

  • 26.
    Podnosilac zahtjeva navodi i da član 9. osporenog zakona nije u skladu sa Aneksom 9 koji se odnosi na osnivanje saobraćajne korporacije Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (član II), čije uspostavljanje ove strane mogu koristiti kao model i za osnivanje drugih zajedničkih javnih korporacija, kao što je upravljanje strujom, vodom i energentima, PTT i komunikacijskim uslugama (član III). Ovi navodi tiču se istih činjenica koje je Ustavni sud već razmotrio po čl. II/2. i III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi tač. 15. do 25. ove odluke) i stoga nije neophodno da razmatra Aneks 9. Osim toga, i sam podnosilac zahtjeva navodi da u Aneksu 9 "radio difuzija se i ne spominje".
  • 27.
    U vezi sa navodima podnosioca zahtjeva da određena aktivnost na implementaciji osporenog zakona nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer zadire u ustavna prava entiteta, Ustavni sud ističe da nije zadatak Ustavnog suda kontrola implementacije osporenog zakona.
  • 28.
    Podnosilac zahtjeva ne navodi razloge i argumente za osporavanje ustavnosti ostalih odredbi osporenog zakona. Stoga, Ustavni sud ne može razmatrati da li su te odredbe u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, prema članu 31. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 29.
    Prema svemu navedenom, Ustavni sud je zaključio da su osporene odredbe čl. 6., 7., 9., 43., 71. i 72. osporenog zakona saglasne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

VIII - Zaključak

  • 30.
    U skladu sa navedenim, na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.