Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 22/05, rješavajući apelaciju Lj. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Lj. K., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-55/04 od 22. septembra 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Lj. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Caparada, općina Osmaci, koju zastupa O. J., advokatica iz Zvornika, podnijela je, 12. januara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-55/04 od 22. septembra 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda i Osnovnog javnog tužilaštva u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je, 26. januara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je dostavio svoj odgovor na apelaciju 4. februara 2005. godine, a Tužilaštvo 14. februara 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Osnovni sud u Zvorniku je Presudom broj K-57/2003 od 16. januara 2004. godine proglasio apelanticu krivom zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 344. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Apelantica je proglašena krivom zato što 3. decembra 2001. godine, postupajući u svojstvu inspektora finansijske policije - Područni centar Zvornik, prilikom izvršene kontrole poreskog obveznika DOO "Bidžo-promet" o pravilnosti obračuna i uplate javnih prihoda, nije utvrdila stvarno stanje i nepravilno je obračunala porez na promet, te nije evidentirala ukupnu obavezu poreskog obveznika po osnovu posebne republičke takse, zbog čega je umanjena poreska obaveza ovog poreskog obveznika prema javnim prihodima, čime je nastupila imovinska šteta budžetu Republike Srpske u ukupnom iznosu od 294.486,06 KM. Navedenom presudom apelantici je izrečena uvjetna osuda, tako što je apelantici utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, s tim da se kazna neće izvršiti ukoliko ona za vrijeme od dvije godine ne izvrši novo krivično djelo. U toku krivičnog postupka koji je vođen protiv nje apelantica je iskoristila svoje zakonsko pravo i nije iznosila svoju odbranu.
  • 7.
    Protiv navedene presude apelantica i njen branilac izjavili su žalbe zbog svih zakonskih razloga, a Tužilaštvo je izjavilo žalbu zbog odluke o kazni. Presudom Okružnog suda broj Kž-55/04 od 22. septembra 2004. godine odbijene su žalbe apelantice i njenog branioca, a usvojena žalba Tužilaštva, pa je prvostepena presuda Osnovnog suda u Zvorniku preinačena u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je apelantici izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00 i 37/01) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

"Član 126.

(3) Pod pojmom službeno lice podrazumijevaju se:

Š...Ć

  • 2)
    lica koja u bilo kojem drugom organu državne vlasti ili državnom organu stalno ili povremeno obavljaju službene dužnosti ili imaju službenu funkciju;

Član 344.

(1) Službeno lice koje svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa, propuštanjem dužnosti nadzora ili na drugi način očigledno nesavjesno postupa u vršenju službe, iako je bilo svjesno ili je bilo dužno i moglo biti svjesno da uslijed toga može nastupiti teža povreda prava drugog ili veća imovinska šteta, pa takva povreda ili šteta i nastupi, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

(2) Ako je uslijed djela iz stava 1. ovog člana došlo do teške povrede prava drugog ili nastupila imovinska šteta u iznosu koji prelazi 50.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina."

  • 9.
    Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)

"Član 16.

Pravo suda i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 316.

Š...Ć

(5) Optuženi nije dužan da se izjasni o optužbi niti da iznosi svoju odbranu."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica se žali da je presudom Okružnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da sudovi nisu savjesno i brižljivo procijenili dokaze provedene u toku postupka, jer se u konkretnim radnjama nisu stekla sva obilježja krivičnog djela koje joj je stavljeno na teret. Ona smatra da u vrijeme vršenja kontrole nije imala svojstvo službenog lica, jer je 24. oktobra 2001 godine, stupanjem na snagu Zakona o poreskoj upravi Republike Srpske, prestala da postoji Finansijska policija Republike Srpske kao državni organ, te su samim tim prestala i svojstva i ovlaštenja lica koja su bila zaposlena u tom organu, a da je posebnom uredbom predviđeno da Poreska uprava preuzme zaposlene radnike ranije Finansijske policije Republike Srpske 24. decembra 2001. godine, dok je kao vrijeme izvršenja krivičnog djela u presudi označen 3. decembar 2001. godine. Također, ističe da u toku postupka nisu izvedeni dokazi koji bi upućivali na zaključak da je predmetno djelo učinila s umišljajem, odnosno da je u konkretnom slučaju postojalo "svjesno kršenje propisa", odnosno "očigledno nesavjesno postupanje u vršenju službe". Na kraju, ona ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do nastupanja imovinske štete za budžet Republike Srpske, kao bitnog obilježja konkretnog krivičnog djela, a sama mogućnost nastupanja imovinske štete "nije sankcionirana".

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U svom odgovoru na apelaciju Okružni sud ističe da su navodi iznijeti u apelaciji da apelantica nije imala svojstvo službenog lica i da njenim radnjama nije nanesena šteta budžetu Republike Srpske već bili predmet ocjene tog suda u postupku o apelanticinoj žalbi protiv prvostepene presude, te da su u tom pogledu dati jasni i određeni razlozi u drugostepenoj presudi. Ističe se i da u toku postupka nisu počinjene nikakve povrede Zakona o krivičnom postupku, niti prava garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, pa se predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 12.
    U svom odgovoru Tužilaštvo navodi da su navodi iz apelacije neosnovani, te predlaže da se apelacije odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-55/04 od 22. septembra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je primila 23. novembra 2004. godine, a apelaciju je podnijela 10. januara 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    Apelantica se žali da su navedene presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešnoj procjeni dokaza provedenih u toku prvostepenog postupka, koje je prihvatio i drugostepeni sud, čime je, kako apelantica smatra, povrijeđeno njeno pravo na pravičan sudski postupak. Ona ističe da su sudovi donijeli pogrešan zaključak da u konkretnom slučaju postoje sva zakonska obilježja krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 344. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
  • 19.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da nije u njegovoj nadležnosti da preispituje način na koji su sudovi utvrdili činjenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, ukoliko takav postupak nije sadržavao povredu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 17/00 od 4. maja 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 17/01). Također, Ustavni sud napominje da nije nadležan da preispituje tumačenje ili način na koji su primijenili važeće zakone redovni sudovi, osim u slučaju ako to tumačenje, odnosno primjena, krši ustavna prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. juna 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 2/02).
  • 20.
    Ustavni sud smatra da se navedeni stavovi mogu primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su navedenim presudama povrijeđena apelanticina ustavna prava. Sudovi su prilikom donošenja presuda primijenili važeće procesne i materijalne propise, tačnije, u skladu sa važećim odredbama primijenjen je Krivični zakonik koji je važio u vrijeme izvršenja djela, kao i Zakon o krivičnom postupku koji je bio na snazi u vrijeme kada je optužnica stupila na pravnu snagu. Ne može se zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminacijska jer su oni primijenjeni korektno i u skladu sa njihovim jezičkim značenjem. Osim toga za propise na kojim se zasnivaju pobijane sudske odluke ne može se reći da su neustavni, niti da se njihovom primjenom krše ustavna prava.
  • 21.
    Također, ne može se ni zaključiti da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, niti da je tokom postupka došlo do povrede apelanticinih osnovnih procesnih prava, jer se iz osporenih presuda vidi da je apelantica tokom cijelog postupka tretirana kao ravnopravna stranka, te da je imala priliku da se izjasni na navode tužioca i predloži dokaze. Apelantici je omogućeno da u potpunosti učestvuje u krivičnom postupku koji je vođen protiv nje, ali ona svojom voljom nije iznijela svoju odbranu, koristeći svoje zakonsko pravo na to. Osim toga, ona je tokom cijelog postupka imala branioca. Dakle, apelanticino odricanje od prava na ravnopravno učešće u postupku ne može se smatrati kršenjem njenih ustavnih prava na pravično suđenje od nadležnih sudova.
  • 22.
    U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da su sudovi utvrdili da je apelantica konkretnom prilikom postupala kao službeno lice, s obzirom da je ona u tom svojstvu izvršila kontrolu kod poreskog obveznika, uzimajući u obzir da navedenu kontrolu ni u jednom drugom svojstvu nije mogla legalno izvršiti. S obzirom na to, Ustavni sud ne može naći povredu apelanticinog prava na pravično suđenje u činjenici da je Okružni sud u svojoj presudi zaključio da je ona u vrijeme izvršenja djela imala svojstvo službenog lica jer su, bez obzira na činjenicu da je Zakonom o poreskoj upravi ukinut Zakon o finansijskoj policiji, svi inspektori finansijske policije, pa i apelantica, ostali u radnom odnosu i nastavili da vrše svoje poslove dok se ne utvrdi nova organizacija i sistematizacija radih mjesta. Tako je i apelantica kritičnom prilikom faktički obavljala poslove inspektora finansijske policije, što je dovoljno za postojanje tog zakonskog obilježja predmetnog krivičnog djela. Također, Ustavni sud ne može naći povredu apelanticinih ustavnih prava ni u zaključku redovnih sudova da je konkretnom prilikom apelantica očigledno nesavjesno postupala u vršenju službe, kao i da je konkretnom prilikom nastala šteta za budžet Republike Srpske.
  • 23.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 24.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 25.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.