USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 84/03, rješavajući apelaciju J. O. iz Sarajeva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija J. O. iz Sarajeva, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine i presude Općinskog suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.J. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je, 11. marta 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine i presude Općinskog suda II Sarajevo, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine.
- 2.Ustavni sud je, 11. marta 2004. godine, od apelanta zatražio dopunu apelacije jer nije bila dostavljena osporena presuda, niti su navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene. Apelant je, 22. marta 2004. godine, dostavio Ustavnom sudu odluku koju pobija apelacijom, međutim ponovo nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je, 20. maja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Kantonalnog javno-komunalnog preduzeća "Toplane-Sarajevo" (u daljnjem tekstu: "Toplane-Sarajevo") zatraženo je, 21. maja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 4.Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 26. maja 2004. godine, a "Toplane- Sarajevo" su odgovor dostavile 2. juna 2004. godine.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i "Toplana-Sarajevo" dostavljeni su apelantu 22. jula 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7."Toplane-Sarajevo" podnijele su tužbu, 28. oktobra 1998. godine, Općinskom sudu II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv apelanta. Tužbom je traženo da Općinski sud donese presudu kojom će obavezati apelanta da "Toplanama-Sarajevo" isplati iznos od 733,80 KM za usluge centralnog grijanja, u periodu od januara 1997. godine do maja 1998. godine. Prigovorom, od 14. aprila 2000. godine, apelant je u cijelosti osporio potraživanja "Toplana- Sarajevo", te istakao prigovor zastare. Na ročištu, održanom 17. januara 2001. godine, "Toplane- Sarajevo" su precizirale tužbeni zahtjev, u vezi sa prigovorom zastare, na iznos od 308,70 KM, koji su konačno potraživali od apelanta na ime usluga centralnog grijanja. Apelant je u cijelosti osporio i precizirani tužbeni zahtjev, zato što nema adekvatno grijanje u stanu.
- 8.Nakon provedenog postupka, Općinski sud je donio presudu, broj Mal-637/00 od 5. decembra 2001. godine, kojom je obavezao apelanta da za usluge centralnog grijanja "Toplanama- Sarajevo" isplati iznos od 308,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 18% godišnje, počevši od 28. oktobra 1998. godine pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka od 30,80 KM.
- 9.Nezadovoljan prvostepenom presudom, apelant je protiv nje izjavio žalbu Kantonalnom sudu 22. decembra 2001. godine.
- 10.Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine, kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, te potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju navedene presude Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 458. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), kojim je propisano da se odluke u sporovima male vrijednosti mogu pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne primjene odredbi procesnog prava. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi iznosi nove dokaze, koji se ne mogu razmatrati u smislu citirane zakonske odredbe, dok istovremeno Kantonalni sud nije našao bilo kakve povrede materijalnog i procesnog prava u prvostepenom postupku.
- 11.Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv navedene presude Kantonalnog suda
IV - Relevantni propisi
- 12.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 37/99)
"Član 449. stav 1.
Sporovi male vrijednosti, prema odredbama ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.000 KM.
Član 458. st. 1. i 2.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stava 2. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe člana 352. ovog zakona".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Iako to apelant eksplicitno ne navodi, iz navoda apelacije, kao i navoda iz dopune apelacije, proizlazi da se apelant žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
- 14.Suština apelacije sastoji se u tome da apelant tvrdi da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, da su presude donesene bez odgovarajućih dokaza, te da ga Kantonalni sud u drugostepenoj odluci nije poučio o pravu na žalbu. Naime, apelant tvrdi da mu je uskraćeno pravo da slobodno bira usluge koje mu kvalitetom i cijenom odgovaraju, te da su usluge centralnog grijanja "Toplana-Sarajevo" nametnute, da su nekvalitetne i da im je cijena previsoka. Stoga, apelant takve usluge "Toplana-Sarajevo" ne želi. Osim toga, apelant tvrdi da Općinski sud nije mogao donijeti presudu na temelju računa i analitičke kartice, koju su priložile "Toplane-Sarajevo", jer između apelanta i "Toplana-Sarajevo" nema zaključenog ugovora, zbog čega apelant smatra da se sa "Toplanama-Sarajevo" ne nalazi u pravnom odnosu. Također, apelant ističe da se u njegovom stanu ne nalazi mjerni uređaj kojim se mjeri količina isporučene energije, te da se računi za usluge centralnog grijanja mogu računati samo na osnovu isporučene energije, a ne na osnovu kvadrature stana koji se zagrijava. Na kraju, apelant je predložio da se ponište odluke Kantonalnog suda i Općinskog suda.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da smatra da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te se poziva na razloge koje je iznio u obrazloženju svoje presude broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine.
- 16.U odgovoru na apelaciju "Toplane-Sarajevo" ističu da ne vide u čemu se ogleda kršenje apelantovih ustavnih prava, jer se radi o korisniku čije ukupno zaduženje za usluge centralnog grijanja iznosi 6.229 KM, od čega je do sada platio samo 100 KM. Protiv apelanta postoje četiri presude za neplaćeno grijanje, dvije su parnice u toku, te su u toku i četiri izvršna postupka.
VI - Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-228/02 od 23. januara 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelant je podnio apelaciju 11. marta 2003. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 21.Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravičan postupak
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 23.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 24.Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju odnosio na isplatu duga, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 26.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 27.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 28.Također, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran mora konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu priložiti validne dokaze (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 29.Ustavni sud primjećuje da su nižestepeni sudovi, prilikom donošenja presuda, primijenili važeće procesno-pravne i materijalno-pravne propise. Njihovu primjenu Ustavni sud ni u kojem slučaju ne može smatrati proizvoljnom, jer su oni primijenjeni korektno i u skladu sa njihovim jezičkim značenjem. Osim toga, za propise na kojim se temelje pobijane sudske odluke ne može se reći da su neustavni, niti da se njihovom primjenom krše ustavna prava. Također, ne može se reći da je tokom postupka došlo do povrede apelantovih osnovnih procesnih prava, jer se iz osporene presude vidi da je apelant tokom cijelog postupka tretiran kao ravnopravna stranka, da je učestvovao u postupku, te da je imao priliku da se izjasni na navode suprotne strane.
- 30.S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, apelant je mogao predlagati utvrđivanje novih činjenica, te predlagati izvođenje novih dokaza, samo tokom prvostepenog postupka, jer je tako utvrđeno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Zbog te činjenice Kantonalni sud nije ni raspravljao o novim dokazima koje je apelant naveo u žalbi na prvostepenu odluku. Ograničenje predlaganja novih činjenica i novih dokaza na prvostepeni postupak, kad se radi o sporovima male vrijednosti, ima za cilj povećanje efikasnosti parničnog postupka u navedenim sporovima. Ustavni sud naglašava da je, u konkretnom slučaju, odluka Kantonalnog suda bila konačna odluka, kojom je predmetni postupak pravosnažno završen, te apelant više nije imao na raspolaganju bilo kakav efektivan pravni lijek.
- 31.Navode apelanta da "Općinski sud i Kantonalni sud trebaju da prestanu biti obični utjerivači proizvoljno napisanih dugova te da poštuju odrednice Ustava Bosne i Hercegovine", Ustavni sud smatra paušalnim i ničim utemeljenim, te o njima ne može raspravljati.
- 32.Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 33.Imajući u vidu odluku u pogledu navodne povrede prava na pravičan postupak, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnom slučaju, nema potrebe da posebno ispituje navodnu povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 34.Ustavni sud nije nadležan da ulazi u način primjene materijalnog prava ili utvrđeno činjenično stanje, koje su u konkretnom slučaju izvršili nižestepeni sudovi, jer nema bilo kakvih dokaza da je primjena materijalnog prava bila proizvoljna, ili da su propisi na kojima se zasnivaju sudske odluke sami po sebi neustavni, te da se njihovom primjenom krše ustavna prava, ili da su nižestepeni sudovi bili pristrani prilikom vođenja postupka i donošenja odluke, ili da je u toku postupka apelant ostao uskraćen za neka od procesnih prava.
- 35.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.