Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 12. aprila 2005. godine, u predmetu broj AP 376/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 8. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO "Karavan" Sokolac, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-603/02 od 25. februara 2004. godine, zbog izmijenjenih pravnih okolnosti.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

  • 1.
    DOO "Karavan" Sokolac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor B. Č., podnio je, 13. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-603/02 od 25. februara 2004. godine. Apelant je, 15. jula 2004. godine, dostavio dopunu apelacije.
  • 2.
    Ministarstvo finansija Republike Srpske - Poreska uprava, Sektor istraga obavještavanja i kontrole velikih poreskih obveznika - Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika, donijelo je Rješenje broj 01/0101/490-376/02 od 6. marta 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske - Poreska uprava Odbor za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/413-118/02 od 15. aprila 2002. godine, kojim je apelantu naloženo da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na neplaćene obaveze po osnovu javnih prihoda - akciza na naftne derivate, uplati iznos od 255.879,50 KM. U stavu tri rješenja navedeno je da će se, ukoliko apelant ne izvrši uplate u ostavljenom roku, pristupiti prinudnoj naplati uz uvećanje utvrđene obaveze za 10%, te troškova prinudne naplate u visini od 5% od utvrđene obaveze.
  • 3.
    Vrhovni sud je Presudom broj U-603/02 od 25. februara 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu, te potvrdio Rješenje Ministarstva finansija Republike Srpske - Poreska uprava Odbor za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/413-118/02 od 15. aprila 2002. godine.
  • 4.
    Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da mu je povrijeđeno pravo na slobodan promet roba, usluga, kapitala i lica iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
  • 5.
    Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što je bio "žrtva dvostrukog oporezivanja", jer je morao platiti akcize na promet goriva, koje je prethodno već platilo preduzeće od kojeg je gorivo kupio. Apelant smatra da je u njegovom slučaju primijenjena procedura naplate akciza iz čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet Republike Srpske, koji su, Odlukom Ustavnog suda broj U 68/02 od 25. juna 2004. godine proglašeni nesaglasnim s Ustavom Bosne i Hercegovine. Apelant se poziva i na član 67. Poslovnika Ustavnog suda, te naglašava da su na osnovu tog člana, kao i na osnovu navedene odluke Ustavnog suda, Vrhovni sud i organi uprave trebali izmijeniti pojedinačni akt koji je donesen u upravnom postupku i koji je on osporavao u upravnom sporu. Međutim, imajući u vidu loša iskustva poreskih obveznika sa organima uprave u Republici Srpskoj, apelant smatra da jedino od Ustavnog suda može tražiti izmjenu osporenih akata, u skladu sa Odlukom tog suda broj U 68/02, a na osnovu člana 67. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 6.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 8. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

Član 16. stav 2. tačka 8. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

  • 8.
    ako su izmijenjene pravne okolnosti".
  • 7.
    U suštini, apelacija sadrži zahtjev da Ustavni sud, u smislu člana 67. Poslovnika Ustavnog suda, izmijeni osporena rješenja organa uprave i presudu Vrhovnog suda, s obzirom da su doneseni na osnovu odredbi zakona koje su proglašene nesaglasnim s Ustavom Bosne i Hercegovine.
  • 8.
    U smislu člana 67. Poslovnika Ustavnog suda "svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim aktom, donesenim na osnovu odredaba koje su prestale da važe u smislu člana 63. ovog poslovnika, ima pravo zatražiti od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta, a nadležni organ je obavezan da ponovi postupak i uskladi akt sa odlukom Suda". Članom 68. Poslovnika Ustavnog suda propisani su rokovi u kojima se može podnijeti prijedlog za izmjenu pojedinačnog akta, pa tako "prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog akta iz člana 67. ovog poslovnika može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke u "Službenom glasniku BiH", ako od donošenja akta do donošenja odluke Suda nije proteklo više od pet godina".
  • 9.
    Na osnovu sistematskog tumačenja člana 67. Poslovnika Ustavnog suda, jasno je da ova odredba daje pravo da se traži izmjena akta i u slučaju kada je donesen na osnovu odredbi koje su "proglašene neustavnim", odnosno da član 67. Poslovnika Ustavnog suda ne daje samo pravo da se traži izmjena akta jedino u slučaju kad je donesen na osnovu odredaba koje su "prestale da važe". Naime, član 63. Poslovnika Ustavnog suda propisuje da se odlukom Ustavnog suda, kojom se utvrđuje nesaglasnost nekog zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine, može odrediti rok za njeno usaglašavanje, te ukoliko se u ostavljenom roku ne izvrši usaglašavanje, Ustavni sud će svojom odlukom utvrditi da nesaglasne odredbe prestaju da važe. U tom smislu Ustavni sud, u skladu sa članom 63. Poslovnika Ustavnog suda, odlučuje o zahtjevu za ocjenu ustavnosti ex tunc i ex nunc i, ukoliko usvoji zahtjev, prvo donese odluku da sporne odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i može dati rok donosiocu akta da izvrši usaglašavanje. Ukoliko donosilac akta, po nalogu Ustavnog suda, izvrši usaglašavanje spornih odredbi, ipak ostaje činjenica da su svi ranije doneseni akti doneseni na osnovu odredbi koje su neustavne, pa je logičan zaključak da se, u smislu člana 67. Poslovnika Ustavnog suda, treba dati mogućnost svakome da traži izmjenu akata koji su doneseni na osnovu takvih odredbi, tj. odredbi koje su proglašene neustavnim, bez obzira je li donesena i odluka kojom je utvrđeno da su te odredbe prestale da važe.
  • 10.
    Nakon što je ukazao na odredbe čl. 67. i 68. Poslovnika, Ustavni sud napominje da je donio Odluku broj U 68/02 od 25. juna 2004. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 38/04 od 18. augusta 2004. godine), kojom je utvrdio da odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 25/02, 60/03 i 96/03) nisu u skladu sa članom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je, u stavu 2. dispozitiva navedene odluke, naložio Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku BiH" odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
  • 11.
    U činjenici da je, u međuvremenu, donesena Odluka Ustavnog suda broj U 68/02 kojom su proglašene neustavnim navedene odredbe Zakona o akcizama i porezu na promet, Ustavni sud nalazi izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na pravnu situaciju u vrijeme podnošenja apelacije. Imajući u vidu navedenu odluku Ustavnog suda, te odredbe čl. 67. i 68. Poslovnika Ustavnog suda, apelant je imao mogućnost da se obrati organu uprave, kao donosiocu osporenog rješenja, sa zahtjevom da izmijeni svoj akt koji je donesen na osnovu procedure iz odredbi zakona koje su proglašene neustavnim, pri čemu je nadležni organ obavezan da ponovi postupak i uskladi akt sa odlukom Ustavnog suda.
  • 12.
    Stoga, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. tačka 8. Poslovnika Ustavnog suda po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 13.
    U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.