Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 540/04, rješavajući apelaciju I. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Valerija Galić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija I. S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1068/03 od 29. marta 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj Mal-286/01 od 8. maja 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    I. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je, 22. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1068/03 od 29. marta 2004. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mal-286/01 od 8. maja 2003. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku Javnog stambenog preduzeća Tuzla (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je, 23. novembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud i tužilac su odgovore na apelaciju dostavili 3. decembra 2004. godine, a Općinski sud 2. decembra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. decembra 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda broj Mal-286/01 od 8. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1068/03 od 29. marta 2004. godine, obavezan je apelant da isplati tužiocu, na ime neplaćene stanarine za period od 20. januara 1998. godine do 31. jula 2002. godine, iznos od 667,50 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
  • 7.
    U prvostepenom postupku Općinski sud je izveo predložene dokaze i utvrdio da su apelant i tužilac zaključili ugovor o privremenom korištenju stana, te da je tim ugovorom apelant preuzeo obavezu da će na ime mjesečne stanarine tužiocu uplaćivati određeni iznos. Međutim, apelant nije izvršavao ovu obavezu, što je pravdao time da tužilac također nije izvršavao svoje obaveze održavanja stana i zajedničkih prostorija. Budući da ni sam apelant nije osporavao činjenicu da nije plaćao stanarinu, nakon uvida u evidenciju potraživanja tužioca Općinski sud je obavezao apelanta na isplatu duga sa kamatama i troškovima postupka. Rješavajući apelantovu žalbu protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud je utvrdio da su žalbeni navodi u cijelosti neosnovani i potvrdio je prvostepenu presudu.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87, 36/89 i "Službene novine Federacije BiH", br. 11/98 i 39/98) relevantne odredbe glase:

"Član 38.

U skladu sa propisima skupštine općine nosilac stanarskog prava dužan je plaćati stanarinu i druge troškove vezane za korištenje stana i zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi, kao i snositi troškove održavanja stana."

U Zakonu o korištenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova uređaja zgrade ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 7/00 i 14/02) relevantne odredbe glase:

"Član 24.

U cilju nastavljanja zaštite i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, dosadašnji pravni subjekti kojima je bilo povjereno održavanje stanova i zgrada nastavit će ovaj posao najduže tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Š...Ć"

U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 57/89, "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase:

"Član 324.

(1) Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze."

U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

"Član 458.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka Š...Ć i zbog pogrešne primjene materijalnog prava."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant smatra da mu je pobijanim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Kršenje ovih prava apelant vidi u tome što su, kako navodi, pobijanim presudama počinjene bitne povrede parničnog postupka, što je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i što je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    Kantonalni sud pobija apelantove navode i ističe da apelant u svojoj apelaciji pobija presude iz istih razloga koje je naveo u žalbi protiv prvostepene odluke, te da je o tim navodima Kantonalni sud već odlučio u svojoj presudi koju apelant pobija apelacijom. Također, Kantonalni sud ističe da se radi o sporu male vrijednosti, pa se prema Zakonu o parničnom postupku žalba u takvom sporu ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kantonalni sud smatra da apelantovo pravo na pravično suđenje nije prekršeno, te predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.
  • 11.
    Općinski sud u odgovoru na apelaciju pobija apelantove navode i ističe da pobijanom presudom prvostepenog suda ni na koji način nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, što se vidi i iz činjenice da je Kantonalni sud u cijelosti potvrdio prvostepenu odluku.
  • 12.
    Tužilac, također, osporava navode iz apelacije za koje smatra da su uopćeni i da se iz njih ne može zaključiti u čemu apelant vidi povrede ustavnih prava, te predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-1068/03 od 29. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 22. maja 2004. godine, a apelaciju je podnio 22. juna 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije i relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje ima li predmetni parnični postupak karakter "spora" u kojem su se utvrđivala apelantova "građanska prava i obaveze". U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi, mutatis mutandis, presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
  • 21.
    U smislu prethodnog stava, u konkretnom slučaju pobijane presude protiv apelanta nesumnjivo su bile presudne za njegovo pravo na imovinu, jer je on tom presudom obavezan na isplatu određenog novčanog iznosa tužiocu. Nije od značaja, za određivanje karaktera tog spora, to što se radilo o plaćanju duga za usluge koje tužilac vrši u okviru javnih ovlaštenja predviđenih zakonom. Proizlazi da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.
  • 22.
    Apelantova žalba se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali ne navodi eksplicitno u čemu vidi povredu prava na pravično suđenje.
  • 23.
    Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa njegovom dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 24.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 25.
    Ustavni sud primjećuje da su sudovi utvrdili da je apelant bio u ugovornom odnosu sa tužiocem, te da to što je apelantu stan bio dodijeljen na privremeno korištenje nije isključilo ispunjenje ugovornih obaveza koje je prihvatio, a u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima i Zakonom o korištenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova uređaja zgrada. Također, Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Općinski sud je u potpunosti proveo postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka.
  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U obje pobijane odluke su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

  • 28.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.