Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 644/04, rješavajući apelaciju L. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija L. K., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-4212/01 od 11. marta 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    L. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je, 20. jula 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-4212/01 od 11. marta 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku Ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 19. novembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. novembra 2004. godine, a tuženi 2. decembra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 7. aprila 2005. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanatovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Rješenjem Sekretarijata za boračko-invalidsku zaštitu Općine Tuzla broj-07-56-58 od 22. augusta 1997. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Tuzlansko-podrinjskog kantona broj ZDŽ-AM-15/2-500-2285/98 od 7. juna 1998. godine, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% invaliditeta po osnovu oboljenja koje se pogoršalo za vrijeme službe u oružanim snagama Armije RBiH.
  • 7.
    Apelant je Općinskoj službi za boračko-invalidsku zaštitu Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinska služba) podnio zahtjev za povećanje procenta vojnog invaliditeta, odnosno ponovno priznavanje prava na invalidsku penziju po osnovu pogoršanja zdravstvenog stanja.
  • 8.
    Rješenjem Općinske službe broj-11-41-UP/LI/2-59/97/2001-1 od 18. jula 2001. godine apelantu je priznato i nadalje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa istim procentom 20% invaliditeta.
  • 9.
    Apelant je uložio žalbu tuženom koji je Rješenjem broj R-04/1-41-422/01 od 26. septembra 2001. godine žalbu odbio kao neosnovanu, prvostepeno rješenje potvrdio i odbio apelantov zahtjev za povećanje procenta vojnog invaliditeta.
  • 10.
    Vrhovni sud je Presudom broj U-4212/01 od 11. marta 2004. godine odbio apelantovu tužbu protiv navedenog konačnog rješenja donesenog u upravnom postupku. U obrazloženju se ističe da je pri ranijem utvrđivanju vojnog invaliditeta apelantov invaliditet već procijenjen po osnovu pogoršanja bolesti, a odredbama člana 26. stav 2. preuzetog Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca propisano je da se "procent vojnog invaliditeta, utvrđen konačnim rješenjem po osnovu pogoršanja bolesti, koji je utvrđen pri prvom utvrđivanju vojnog invaliditeta, ne može kasnije povećavati bez obzira na dalje pogoršanje oštećenja organizma".

IV - Relevantni propisi

  • 11.
    U Zakonu o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni list RBiH ", br. 2/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:

"Član 26. stav 2.

Procenat vojnog invaliditeta utvrđen konačnim rješenjem prema stavu 1. ovog člana po osnovu pogoršanja bolesti, koji je određen pri prvom utvrđivanju vojnog invaliditeta, ne može se kasnije povećati, bez obzira na dalje pogoršanje oštećenja organizma."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant navodi kako su nadležni organi pogrešnom primjenom zakona u postupku koji je okončan pobijanom presudom povrijedili njegovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu pripada pravo na ponovno određivanje invalidske penzije po osnovu pogoršanja zdravstvenog stanja, te traži od Ustavnog suda da ukine osporenu presudu i donese rješenje da je on 100% invalid sa pravom da doživotno prima invalidsku penziju i da mu se isplati jednokratna naknada u iznosu 150.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    Vrhovni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi kako smatra da nisu prekršena apelantova zaštićena ljudska prava, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 14.
    Tuženi je, u odgovoru na apelaciju, naveo da ostaje kod pravnog stanovišta obrazloženog u osporenom rješenju, te predlaže da se apelacija odbije u cijelosti.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-4212/01 od 11. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Ova presuda je dostavljena apelantu 4. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 20. jula 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Postupak pred sudom u konkretnom slučaju odnosi se na apelantova građanska prava, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Apelant smatra da mu je pravo na pravičan postupak povrijeđeno nepravilnom primjenom zakona, jer mu je zahtjev za povećanje procenta vojnog invaliditeta odbijen, iako ostvaruje pravo na povećan procent vojnog invaliditeta, po osnovu pogoršanja zdravstvenog stanja.
  • 22.
    U konkretnom slučaju, tuženi i Vrhovni sud su nesporno utvrdili da je pri ranijem utvrđivanju vojnog invaliditeta apelantov invaliditet već procijenjen po osnovu pogoršanja bolesti, te su i tuženi i Vrhovni sud primijenili odredbu člana 26. stav 2. preuzetog Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca po kojoj se "procent vojnog invaliditeta, utvrđen konačnim rješenjem po osnovu pogoršanja bolesti, koji je utvrđen pri prvom utvrđivanju vojnog invaliditeta, ne može kasnije povećavati bez obzira na dalje pogoršanje oštećenja organizma".
  • 23.
    Apelant nije uspio dokazati, niti u upravnom niti u sudskom postupku, da je njegov zahtjev za ponovno određivanje prava na invalidsku penziju po osnovu pogoršanja zdravstvenog stanja osnovan.
  • 24.
    Vrhovni sud je osporenu presudu donio u nejavnoj sjednici, gdje je ispitao zakonitost osporenog upravnog akta, razmatrajući utvrđeno činjenično stanje, procesna i pravna pitanja. U postupku su prikupljeni svi relevantni dokazi, sud je protumačio i primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana.
  • 25.
    Ustavni sud, općenito, nije nadležan da vrši provjeru utvrđivanja činjenica niti da tumači odluke redovnih sudova, osim ukoliko odluka tih sudova krši ustavna prava. To je u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kad je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Ustavni sud smatra da Vrhovni sud nije zloupotrijebio pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi.
  • 26.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

  • 27.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost navoda iz apelacije, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.