Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 792/04, rješavajući apelaciju Z. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Z. B., podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kv-222/04 od 25. augusta 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Z. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broćanaca - Posušje, kojeg zastupa N. G., advokat iz Sarajeva, podnio je, 6. septembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kv-222/04 od 25. augusta 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je, 7. septembra 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je, 16. septembra 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovor Kantonalnog suda je, 6. oktobra 2004. godine, dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom Kantonalnog suda broj K-28/01 od 12. novembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-320/03 od 15. januara 2004. godine, apelant i drugi su oslobođeni od optužbe za krivično djelo terorizma iz člana 146. stav 3. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98), te je na osnovu člana 92. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
  • 7.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj K-28/01 od 28. maja 2004. godine odobreni su apelantu, kojeg su zastupali advokati N. G. iz Sarajeva i I. T. iz Mostara, troškovi odbrane u iznosu od 63.508,50 KM, uvećani za 20% zbog složenosti i obimnosti postupka, a u skladu s članom 37. tačka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 67/01), odnosno u ukupnom iznosu od 76.210,20 KM. Višak apelantovog zahtjeva za naknadu troškova odbrane je odbijen.
  • 8.
    Protiv odbijajućeg dijela navedenog rješenja apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj KV -222/04 od 25. augusta 2004. godine žalbu odbio kao neosnovanu.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99)

"Član 88.

  • 3)
    Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka i izdaci za preduzete istražne radnje prije istrage.
  • 4)
    Troškovi krivičnog postupka obuhvaćaju:

(...)

  • 7.
    nagradu i nužne izdatke branioca.

Član 92.

  • 1)
    Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi, da troškovi krivičnog postupka iz člana 88. stav 2. tač. 1. do 5. ovog zakona, kao i nužni izdaci i nagrada branioca, padaju na teret sredstava suda, osim u slučajevima određenim u sljedećim stavovima."
    • 10.
      Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 67/01)

"Član 37.

  • 1)
    Za posebno stručno i specijalno znanje, koje zahtijeva odbranjeni predmet, naročito težinu predmeta ili posebnu odgovornost za obavljeni rad, tarifne se stavke mogu povisiti za 100%."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant navodi da je donošenjem pobijanog rješenja diskriminiran u krivičnom postupku koji je vođen protiv njega i još pet okrivljenih, jer je Kantonalni sud braniteljima prvooptuženog i četvrtooptuženog, koji su postavljeni po službenoj dužnosti, priznao nužne troškove branitelja uvećane za 100%, dok je po njegovom zahtjevu naknadu za nužne troškove branitelja uvećao za 20%. Apelant navodi da je time došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da su navodi iz apelacije neosnovani, te da su advokati postavljeni po službenoj dužnosti podnijeli troškovnike prema ranije važećoj advokatskoj tarifi, dok su apelantovi advokati podnijeli troškovnike prema novoj advokatskoj tarifi, pa imajući u vidu da je došlo do izmjene advokatske tarife, dok je obim i složenost postupka isti, sud je odlučio da apelantovim advokatima uveća utvrđeni troškovnik za 20%, tako da je apelantu na ime nužnih izdataka branitelja rješenjem odobreno da naplati ukupan iznos od 76.210,20 KM, dok je uz uvećanje od 100% nužnih troškova odbrane, prema troškovniku obračunatom po ranije važećoj advokatskoj tarifi, advokatu po službenoj dužnosti odobren iznos od 11.288,20 KM, što predstavlja sumu uvećanu za 64.912,00 KM u korist apelanta, pa samim tim se u konkretnom slučaju ne radi o kršenju prava na pravično suđenje, niti diskriminaciji.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Kv-222/04 od 25. augusta 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnijeta Ustavnom sudu 6. septembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedeno rješenje tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije, kao i člana 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
  • 18.
    a) Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 19.
    Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj se suština odgovora na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sadrži u odgovoru na sljedeće pitanje: "je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza". Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.
  • 20.
    Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora ispitati je li ishod ili "posljedica" predmetnog postupka ("procedure"), odobravanja troškova krivičnog postupka i nužnih izdataka odbrane bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Navedeno Ustavni sud mora ispitati zato što je apelant podnio apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Kv 222/04 od 25. augusta 2004. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba na Rješenje Kantonalnog suda broj K-28/01 od 28. maja 2004. godine, kojim je odlučeno o visini iznosa priznatih troškova odbrane u pravosnažno okončanom krivičnom postupku u kojem je apelant oslobođen krivične optužbe.
  • 21.
    Predmet postupka, okončanog pred Kantonalnim sudom rješenjima broj K-28/01 od 28. maja 2004. godine i broj KV-222/04 od 25. augusta 2004. godine, je utvrđivanje visine naknade troškova odbrane koja će biti isplaćena iz sredstava budžeta Kantonalnog suda, a na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda broj K-28/01 od 12. novembra 2002. godine, kojom je apelant oslobođen od optužbe za krivično djelo terorizma iz člana 146. stav 3. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98), u kojoj je, na osnovu člana 92. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99), određeno da troškovi postupka i nužni troškovi odbrane padaju na teret budžetskih sredstava suda.
  • 22.
    Prema tome, apelant je oslobođen plaćanja troškova postupka, odnosno nužnih troškova odbrane. U postupku određivanja visine priznatih troškova sud je odlučivao o opravdanosti troškova odbrane, kako je prikazano u opredijeljenim troškovnicima izabranih branilaca apelanta, advokata N. G. iz Sarajeva i I. T. iz Mostara. Također, sud je cijenio posebno stručno i specijalno znanje koje je zahtijevao odbranjeni predmet, naročito težinu predmeta ili posebnu odgovornost za obavljeni rad.
  • 23.
    Ustavni sud ističe da se garanti člana 6. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio "utvrđivanja građanskih prava i obaveza" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f).
  • 24.
    Ustavni sud konstatira da se apelant žali da je presudama redovnih sudova na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
  • 25.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02), prema kojoj "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
  • 26.
    Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava (na primjer da sudovi nisu bili nepristrani, da je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek). Još manje se može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu, u krivičnom postupku koji je pravosnažno okončan oslobađajućom presudom za apelanta, u kojem je apelantovim advokatima za isti obim i složenost postupka priznat iznos koji je višestruko veći nego iznos koji je priznat advokatima postavljenim po službenoj dužnosti, nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • b)
      Naknada za pogrešnu osudu - član 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju
  • 28.
    Član 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Ako je neko lice bilo pravosnažnom presudom osuđeno zbog krivičnog djela i ako je kasnije njegova presuda bila ukinuta ili je pomilovan zbog toga što neka nova ili novootkrivena činjenica nesporno ukazuje da se radilo o sudskoj grešci, lice koje je pretrpjelo kaznu kao posljedicu takve osude dobit će naknadu u skladu sa zakonom ili praksom dotične države, osim ako se ne dokaže da je ono u potpunosti ili djelomično odgovorno za to što nepoznata činjenica nije blagovremeno otkrivena".

  • 29.
    Ovaj član propisuje da lice koje je konačnom presudom osuđeno zbog krivičnog djela, ako je kasnije njegova osuda bila ukinuta ili je bio oslobođen zbog toga što neka nova ili novootkrivena činjenica neosporno ukazuje na pogrešnu osudu, lice koje je pretrpjelo kaznu kao posljedicu takve osude ima pravo na naknadu u skladu sa zakonom ili praksom dotične države.
  • 30.
    U konkretnom predmetu apelant nije osuđen zbog krivičnog djela nego je, upravo suprotno, oslobođen od optužbe za krivično djelo terorizma iz člana 146. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98). S obzirom da ne postoji osuđujuća presuda na osnovu koje bi apelant zasnovao svoje pravo na naknadu, garantirano članom 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, ovaj navod apelacije je neosnovan, te u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana 3. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
    • c)
      Nediskriminacija
  • 31.
    Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status."

  • 32.
    Član 14. Evropske konvencije glasi:

"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."

  • 33.
    Do kršenja navedenog prava dolazi ukoliko a) postoji različit tretman b) jednakih predmeta c) bez objektivnog i razložnog obrazloženja, ili ako d) nedostaje proporcionalnost između željenog cilja i upotrijebljenih sredstava.
  • 34.
    Apelant kršenje prava na nediskriminaciju vidi u tome što prilikom dosuđivanja troškova postupka sud nije isto postupao prema njegovim braniteljima i braniteljima po službenoj dužnosti ostalih okrivljenih.
  • 35.
    Međutim, kako je to obrazložio Sud BiH, advokati postavljeni po službenoj dužnosti podnijeli su troškovnike prema ranije važećoj advokatskoj tarifi, dok su advokati apelanta podnijeli troškovnike prema novoj advokatskoj tarifi, pa imajući u vidu da je došlo do izmjene advokatske tarife, dok je obim i složenost postupka isti, sud je odlučio da apelantovim advokatima uveća utvrđeni troškovnik za 20%, tako da je apelantu na ime nužnih izdataka branitelja rješenjem odobreno da naplati ukupan iznos od 76.210,20 KM, dok je uz uvećanje od 100% nužnih troškova odbrane, prema troškovniku obračunatom po ranije važećoj advokatskoj tarifi, advokatu po službenoj dužnosti odobren iznos od 11.288,20 KM, što predstavlja sumu uvećanu za 64.912,00 KM u korist apelanta.
  • 36.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovih prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 37.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 38.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.