Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 846/04, rješavajući apelaciju D. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija D. Š., podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj GŽ-2345/01 od 20. jula 2004. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj P- 715/00 od 22. maja 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    D. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nove Topole, kojeg zastupa M. B. Š., advokat iz Nove Topole, podnio je, 1. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž- 2345/01 od 20. jula 2004. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-715/00 od 22. maja 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Okružnog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku D. M. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) iz Donje Jurkovice, zatraženo je, 6. oktobra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju
  • 3.
    Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. oktobra 2004. godine, Osnovni sud 13. oktobra. 2004. godine, a tužiteljica 20. oktobra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 27. oktobra 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Tužiteljica je 1993. godine uvezla iz Belgije u Bosnu i Hercegovinu putnički automobil. Kako bi izbjegla plaćanje carine, a u cilju nezakonite registracije vozila, predala je apelantu novac, koji je on uz njeno znanje i saglasnost uručio trećem licu koje je izvršilo registraciju predmetnog vozila.
  • 7.
    Nakon godinu dana, kad je trebalo ponovo izvršiti registraciju vozila, radnici Stanice javne sigurnosti iz Gradiške su saopćili tužiteljici da joj vozilo nije legalno registrirano i da je saobraćajna dozvola falsifikat.
  • 8.
    Tužiteljica je 30. decembra 1996. Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv apelanta radi povrata novca koji mu je dala za registraciju vozila.
  • 9.
    Osnovni sud je donio presudu broj P-715/00 od 22. maja 2001. godine, kojom se obavezuje apelant da tužiteljici vrati iznos od 3.700 KM sa zakonskom kamatom počevši od 1. maja 1993. godine pa do isplate, kao i da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.290 KM sve u roku od 15 dana.
  • 10.
    Okružni sud je donio presudu broj GŽ -2345/01 od 20. jula 2004. godine, kojom se apelantova žalba djelimično uvažava, pobijana presuda se preinačava i apelant se obavezuje tužiteljici isplatiti iznos od 1.800 KM sa zakonskom zateznom kamatom, preinačava se i odluka o troškovima postupka pa se apelant obavezuje tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 570,50 KM.

IV - Relevantni propisi

Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 17/93)

"Član 51.

(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopuštenu osnovu.

(2) Osnova je nedopuštena ako je protivna ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima (...)

Član 52.

Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena ugovor je ništav.

Član 104.

(1) U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj, ukoliko zakon što drugo ne određuje sve ono što je primila na osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

(2) Ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svom sadržaju ili cilju protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima sud može odbiti u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala...

(3) Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno obiju strana, o značaju društvenih interesa koji se ugrožavaju, kao i o moralnim shvatanjima društva.

Član 557.

(1) Ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih, a zajmoprimac se obavezuje da mu poslije izvjesnog vremena vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.

Član 749.

(1) Ugovorom o nalogu obavezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun preduzme određene poslove.

(2) Istovremeno se nalogoprimac ovlašćuje na poduzimanje tih poslova.

(3) Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa.

Član 753.

(1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično.

(2) On može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je nalogodavac to dozvolio, kao i ako je na to prinuđen okolnostima.

(3) U tim slučajevima on odgovara samo za izbor zamjenika i za uputstva koja mu je dao."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant se žali da mu je u postupku koji je okončan pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak, jer su nižestepeni sudovi proizvoljno tumačili odredbe Zakona o obligacionim odnosima, tako da je došlo do povrede procesnih prava, odnosno do povrede prava na pristup sudu, jer u drugostepenoj presudi nisu predočeni apelantovi žalbeni navodi, razlozi presude su nejasni, apelantu nije pružena mogućnost da brani svoje navode tokom postupka. Apelant predlaže da se ukinu pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Okružni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je pobijana presuda donijeta na osnovu odgovarajućih materijalnih i procesnih propisa, da apelantu nije povrijeđeno pravo na fer suđenje, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 13.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da su navodi iz apelacije neosnovani, te da apelant iznosi navode kao da se radi o žalbi protiv presude, a ne o apelaciji Ustavnom sudu. U konkretnom slučaju apelant je imao pristup sudu i to na dvije instance sudovima pune jurisdikcije, apelant je bio prisutan na ročištima, saslušan je kao stranka u postupku tako da nije došlo do povrede prava na fer postupak, te se predlaže da se apelacija odbaci zbog zloupotrebe prava na podnošenje apelacije, ili odbije kao neosnovana.
  • 14.
    Tužiteljica u odgovoru na apelaciju ističe da su navodi iz apelacije u cijelosti neosnovani, te da u postupku koji je okončan pobijanom presudom nije došlo do povrede prava na fer suđenje, jer je apelant tokom postupka imao punomoćnika koji tokom postupka nije stavljao primjedbe na zakonit rad suda.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj GŽ- 2345/01 od 20. jula 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 30. augusta 2004. godine, a apelaciju je podnio Ustavnom sudu 1. oktobra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da mu je njima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 22.
    Ustavni sud konstatira da se apelant žali da je presudama redovnih sudova na njegovu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
  • 23.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj stav (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02), prema kojoj "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je 'na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu' i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
  • 24.
    Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava (na primjer da sudovi nisu bili nepristrani, da je apelantu uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek). Još manje se može tvrditi da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 25.
    Apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovnim sudovima nedostatak pasivne legitimacije, ali je zato djelimično uspio u žalbenom postupku, jer je drugostepeni sud djelimično uvažio apelantove žalbene navode i preinačio prvostepenu presudu.
  • 26.
    Apelant nije predočio bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska.
  • 27.
    Stoga Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava izvršili redovni sudovi.
  • 28.
    Ustavni sud, dalje, smatra da pravo na pravičan postupak daje, inter alia, mogućnost organu koji odlučuje da predoči razloge presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 29.
    Nadalje, Ustavni sud zaključuje da apelantovo nezadovoljstvo ishodom sudskog postupka ne znači, u konkretnom slučaju, i uskraćivanje prava na pravičan postupak.
  • 30.
    Ustavni sud, stoga, zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.