USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. februara 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 978/04, rješavajući apelaciju N. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija N. M., podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-75/04 od 24. augusta 2004. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-144/02 od 18. novembra 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa K. S., advokat iz Banje Luke, podnio je, 9. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-75/04 od 24. augusta 2004. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-144/02 od 18. novembra 2002. godine. Apelant je, također, zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je, 2. decembra 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud je, 15. decembra 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog suda dostavljen je apelantu 14. januara 2005. godine.
- 5.Ustavni sud je donio Odluku broj AP-978/04 od 30. novembra 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Presudom Osnovnog suda broj K-144/02 od 18. novembra 2002. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela izazivanja opće opasnosti iz člana 390. stav 5. u vezi sa st. 1. i 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
- 8.Presudom Okružnog suda, broj Kž-75/04 od 24. augusta 2004. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv navedene prvostepene presude, a žalba osnovnog javnog tužioca je uvažena, te prvostepena presuda preinačena u odluci o kazni, tako da je apelant zbog navedenog krivičnog djela osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
IV - Relevantni propisi
- 9.Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01)
"Član 390. u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim gasom, jonizirajućim ili radioaktivnim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom, pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom drugom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvom, izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg obima, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Š...Ć
- 2.Ako su djela iz st. 1. i 2. izvršena na mjestu gdje se okuplja veći broj ljudi, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
Š...Ć
Ako je uslijed djela iz st. 1, 2., 3. i 4. ovog člana nastupila teška tjelesna povreda jednog ili više lica ili imovinska šteta velikih razmjera, učinilac će se kazniti za djelo iz st. 1. i 2. zatvorom od jedne do deset godina, za djelo iz stava 3. zatvorom od jedne do dvanaest godina, za djelo iz stava 4. zatvorom od šest mjeseci od pet godina.
Š...Ć"
- 10.Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90 te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)
"Član 15.
(1) Sud i državni organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.
(2) Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete okrivljenog tako i one koje mu idu u prilog.
Član 364.
(1) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- 8)ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnovati presuda, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.
Š...Ć
(2) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa, ili pri donošenju presude, nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona ili je na glavnom pretresu povrijedio pravo odbrane, a to je uticalo ili je moglo uticati na zakonito i pravilno donošenje presude.
Š...Ć
- 11)Ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
(2) Bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa, ili pri donošenju presude, nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona ili je na glavnom pretresu povrijedio pravo odbrane, a to je uticalo ili je moglo uticati na zakonito i pravilno donošenje presude.
Član 366.
(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.
Š...Ć"
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant je u svojoj apelaciji naveo povrede prava na pravično suđenje i prava na nediskriminaciju iz čl. II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da osporene presude nemaju uporište u provedenom dokaznom postupku. Apelant sumnja i u pristranost sudova koji su prema njegovom mišljenju bili pristrani u korist oštećenog. Apelant tvrdi da prvostepena presuda sadrži bitne povrede krivičnog postupka iz člana 364. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku. Nadalje, ističe da nije pribavljeno vatreno oružje kojim su nanesene povrede oštećenom i nije izvršeno vještačenje vatrenog oružja, niti barutnih čestica, niti je uzimana parafinska rukavica. Apelant nije precizirao u čemu se sastoji povreda prava na nediskriminaciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.Okružni sud u odgovoru na apelaciju je naveo da ostaje kod razloga datih u obrazloženju osporene presude, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI - Dopustivost
- 13.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj Kž-75/04 od 24. augusta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 20. oktobra 2004. godine, a apelaciju je podnio 9. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 18.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li spor pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude. Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. OI 25, 240).
- 21.Apelant se u ovom predmetu žali da sudovi nisu objektivno utvrdili sporne činjenice u pogledu njegove vinosti u odnosu na djelo za koje se tereti, te da nisu sa jednakom pažnjom procijenili dokaze koje su dali svjedoci odbrane, u odnosu na dokaz svjedoka optužbe.
- 22.Razmatrajući konkretan slučaj, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
- 23.Ustavni sud konstatira da je Okružni sud u žalbenom postupku ispitao prvostepenu presudu u dijelu koji se žalbama apelanta i osnovnog javnog tužioca pobija. Apelantova žalba protiv prvostepene presude, prema mišljenju drugostepenog suda, u pogledu bitnih povreda krivičnog postupka je neutemeljena. Okružni sud je u cijelosti prihvatio osporenu prvostepenu presudu. Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud, polazeći od nespornih činjenica apelantove odbrane, nalaza i mišljena vještaka medicinske struke i ostalih provedenih dokaza, pravilno utvrdio da je apelant nesumnjivo izvršio krivično djelo za koje se tereti i zaključio da je donesena prvostepena presuda rezultat ocjene svakog od provedenih dokaza i svih dokaza u cjelini kako je to propisano relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku. Na nesporno utvrđeno činjenično stanje primijenjeni su materijalno-pravni propisi, tj. odgovarajuće odredbe Krivičnog zakonika Republike Srpske. Zaključci prvostepenog suda nisu ni na koji način dovedeni u sumnju, niti u pogledu činjeničnog stanja, a ni u pogledu primjene materijalnog prava.
- 24.Ustavni sud nalazi da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršen uvid u objektivne dokaze, apelantov branilac je prisustvovao suđenju i imao priliku dati izjašnjenje na iskaze svjedoka. Osnovni sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, te primijenio relevantne zakonske odredbe u ovom predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka.
- 25.Ustavni sud nalazi da je Okružni sud procijenio i apelantov žalbeni navod koji se bazira na tvrdnji da nije vršeno vještačenje vatrenog oružja i barutnih čestica, te da od apelanta nije uziman nalaz "parafinske rukavice" i svoju ocjenu argumentirano obrazložio. U navodima obrazloženja je istakao da, s obzirom na vremenski period od izvršenja krivičnog djela do pronalaženja izvršioca-apelanta, te podatak da policija nije pronašla pištolj kod apelanta, ovaj dokaz nije bilo moguće obezbijediti.
- 26.Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, i pored nemogućnosti obezbjeđivanja ovog dokaza, raspolagao sa dovoljno drugih dokaznih sredstava na kojima je zasnovao svoju odluku, za koju je dao razloge o odlučnim činjenicama u vezi sa predmetnim događajem, a koju je i Okružni sud ocijenio valjanom i zakonitom.
- 27.U pogledu apelantovih tvrdnji da su Okružni i Osnovni sud bili pristrani u suđenju, te da su sudili u korist oštećenog T. K., Ustavni sud smatra da ove apelantove tvrdnje moraju imati čvrsto uporište u provedenim dokazima i biti nesumnjivo utvrđene u dokaznom postupku. Apelantovo nezadovoljstvo osporenim presudama u konkretnom slučaju ne može se dovoditi u vezu sa postupanjem sudova, jer iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu nije utvrđeno da su sudovi na bilo koji način povrijedili pravila krivičnog postupka i tako apelantu uskratili pravo na pravično suđenje.
- 28.S obzirom na navedeno Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Nediskriminacija
- 29.Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status."
- 30.Član 14. Evropske konvencije glasi:
"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."
- 31.Do kršenja navedenog prava dolazi ukoliko postoji različit tretman jednakih predmeta bez objektivnog i razložnog obrazloženja, ili ako nedostaje proporcionalnost između željenog cilja i upotrijebljenih sredstava.
- 32.U konkretnom slučaju, osim paušalnog navoda o diskriminaciji apelant nije naveo nikakve druge navode, činjenice ili dokaze u prilog svoje tvrdnje o kršenju ovog prava.
- 33.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 34.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 35.S obzirom na navedeno, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Za predsjednika
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Miodrag Simović, s. r.