Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1031/04, rješavajući apelaciju S. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija S. B., podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Rev-6/04 od 14. septembra 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    S. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa O. M., advokat iz Brčkog, podnio je, 19. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Rev-6/04 od 14. septembra 2004. godine. Apelant je, 22. novembra 2004. godine, podnio dopunu apelacije.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda 3. decembra 2002. godine od Apelacionog suda i učesnika u postupku, Nezavisne novinske agencije "ONASA" (u daljnjem tekstu: Agencija), zatraženi su odgovori na apelaciju.

  • 3.
    Apelacioni sud je dostavio odgovor 24. decembra 2004. godine, a Agencija 16. decembra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda i Agencije su dostavljeni apelantu 23. februara 2005. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-213/02-I od 27. marta 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Gž-203/03 od 13. novembra 2003. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu Agencija na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 50.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđivanja do isplate. Apelant je smatrao da je duševnu bol pretrpio zbog toga što je Agencija objavila vijest o tome da je smijenjen sa mjesta direktora Radija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u kojoj je navedeno i "da je također iz blagajne radija od 31. decembra prošle godine nestalo 40.000,00 KM", te je svaki prosječan građanin njegovu smjenu doveo u vezu sa dijelom vijesti da je iz blagajne nestao navedeni novac. Međutim, sudovi su stali na stanovište da vijest Agencije nije dovela apelantovo ime u vezu sa navedenim dijelom teksta te vijesti, pa nisu ispunjeni uvjeti za usvajanje apelantovog tužbenog zahtjeva.
  • 6.
    Apelacioni sud je Presudom broj Rev-6/04 od 14. septembra 2004. godine odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv navedene drugostepene presude.

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantna odredba glasi:

"Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode prava ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i o njenom odsustvu.

(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom".

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    U apelaciji apelant pobija presudu Apelacionog suda, navodeći povrede prava iz člana II/3.f) i b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je objavljivanjem neistina psihički uzdrmana njegova ličnost, da je pretrpio veliku patnju, bol i sramotu za sebe i svoju porodicu, te da su povrijeđeni njegova čast i ugled. Apelant predlaže da Ustavni sud osporenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 9.
    Apelacioni sud u odgovoru na apelaciju navodi da nisu ispunjene pretpostavke iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, da bi se apelantu dosudila naknada nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda. Naime, po ocjeni Apelacionog suda objavljena vijest Agencije nije dovela apelantovo ime u vezu sa spornim dijelom teksta te vijesti tako da je svaki prosječan građanin mogao nestanak novca povezati isključivo sa apelantom, čije se ime u vijesti spominje. Stoga, Apelacioni sud smatra da nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje u navodima apelacije.
  • 10.
    Agencija u odgovoru na apelaciju navodi da "sporna vijest" ne predstavlja povredu pravila novinarske etike, niti je bila uzrok za smjenu apelanta sa funkcije, jer je vijest objavljena tek nakon što je do smjene došlo.

VI - Dopustivost

  • 11.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 12.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 13.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda, broj Rev-6/04 od 14. septembra 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 21. septembra 2004. godine, a apelaciju je podnio 19. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 14.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 15.
    Apelant smatra da su osporenom presudom povrijeđena njegova prava zagarantirana članom II/3.f) i b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 8. Evropske konvencije.
    • a)
      Pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života

Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • f)
    Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku".

Član 8. Evropske konvencije glasi:

"1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

  • 2.
    Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
  • 16.
    Ustavni sud podsjeća da je bitna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava, garantirana ovim članom (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A br. 297-C, str. 56 stav 31).
  • 17.
    Ustavni sud će ispitati apelantove navode u vezi sa članom 8. Evropske konvencije, čiji prvi stav propisuje da "svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske". U tom pogledu, prvo se postavlja pitanje tiče li se objavljivanje sporne vijesti apelantovog privatnog i porodičnog života u smislu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te ako je tako, predstavljaju li presude redovnih sudova miješanje u apelantovo pravo na privatan i porodični život.
  • 18.
    Drugo, da bi miješanje bilo opravdano, mora biti "u skladu sa zakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti zasnovano domaćim ili međunarodnim zakonom; (b) zakon o kojemu je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjerno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet; i (c) zakon također mora biti formuliran sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu omogućilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, br. 30, str. 31, stav 49).
  • 19.
    Čak i ako se ispostavi da je miješanje u skladu sa zakonom i tada može predstavljati povredu člana 8. Evropske konvencije ako se smatra da nije neophodno postići jedan od "zakonitih ciljeva" iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. "Neophodno", u ovom kontekstu, znači da miješanje odgovara pritiscima društvenih potreba i da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi Evropski sud za ljudska prava, Neimietz protiv Njemačke, presuda od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. 251).
  • 20.
    Redovni sudovi su utvrdili da objavljena vijest Agencije nije dovela u vezu ime apelanta sa spornim dijelom teksta navedene vijesti "da je također iz blagajne radija od 31. decembra prošle godine nestalo 40.000,00 KM". S druge strane, apelant osporava ovakav zaključak sudova.
  • 21.
    Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi da su sudovi postupali arbitrarno.
  • 22.
    Stoga, Ustavni sud smatra da se objavljena vijest ne može dovesti u vezu sa apelantovim privatnim i porodičnim životom, te nije moglo ni doći do povrede apelantovog prava na privatan i porodičan život.
  • 23.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da osporenom presudom nije prekršeno apelantovo pravo na privatan i porodičan život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
    • b)
      Zabrana mučenja i podvrgavanja neljudskom i ponižavajućem postupku ili kažnjavanju
  • 24.
    Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo da ne bude podvrgnut neljudskom i ponižavajućem postupku.

Član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • b)
    Pravo lica da ne budu podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni."

Član 3. Evropske konvencije glasi:

"Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju."

  • 25.
    Neljudski tretman mora imati minimalan stepen jačine ukoliko se svrstava u okvir člana 3. Evropske konvencije. Procjena ovog minimuma je po prirodi stvari relativna. Ona zavisi od svih okolnosti predmeta, kao što su priroda i sadržaj postupka, njegovo trajanje i njegove fizičke i mentalne posljedice, a u nekim slučajevima i spol, starosna dob i zdravstveno stanje žrtve (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 18. januara 1978. godine, serija A broj 25, strana 65, stav 162).
  • 26.
    Apelant je, u prilog svoje tvrdnje o povredi navedenog prava, dostavio kopiju nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra, koji je zajedno sa ostalim dokazima bio predmet ocjenjivanja od redovnih sudova. Kako je već navedeno u ovoj odluci, objavljena vijest se ne može dovesti u vezu sa apelantom, te sam nalaz navedenog vještaka nikako ne može biti dovoljna osnova da Ustavni sud zaključi da je apelant bio izložen ponižavajućem i neljudskom postupku u smislu člana 3. Evropske konvencije.
  • 27.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3. b) i f) i čl. 3. i 8. Evropske konvencije, jer se navedeni uzrok kršenja ovih prava ne može dovesti u vezu sa apelantom.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.