Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 27. maja 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 536/04, rješavajući apelaciju M. i M. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Tudor Pantiru, potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

David Feldman, prof., sudija

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Constance Grewe, prof. dr., sutkinja

Odbija se kao neosnovana apelacija M. i M. M., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1246/03 od 22. aprila 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    M. i M. M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kaknja podnijeli su, 22. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1246/03 od 22. aprila 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo, 21. februara 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je, 14. marta 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Rudnika mrkog uglja "Kakanj" d.o.o., učesnika u postupku, zatraženo je, 21. februara 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Rudnik mrkog uglja "Kakanj" d.o.o. nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je, 19. aprila 2005. godine, dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 8.
    Općinski sud u Kaknju je Presudom broj P-100/01 od 27. maja 2003. godine, u postupku po tužbi apelanata, obavezao tuženog - Rudnik mrkog uglja "Kakanj" d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantima isplati na ime naknade materijalne štete iznos od 7.354,61 KM sa pripadajućim kamatama, kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 2.748,00 KM. Tuženi je uložio žalbu na tu presudu Kantonalnom sudu, u kojoj je, između ostalog, naveo da apelanti nisu imali pravo na naknadu troškova postupka u dosuđenom iznosu s obzirom da su svoj tužbeni zahtjev u toku postupka smanjili sa 62.170,00 KM na dosuđeni iznos.
  • 9.
    Kantonalni sud je Presudom broj Gž-1246/03 od 22. aprila 2004. godine djelimično uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima, tako da je obavezao svaku stranku da snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju presude je navedeno da su apelanti u tužbi, koju su podnijeli tom sudu 30. marta 2001. godine, potraživali na ime naknade materijalne štete iznos od 62.170,00 KM, te da su kod tako opredijeljenog tužbenog zahtjeva ostali sve do zadnjeg ročišta za glavnu raspravu, kada su tužbeni zahtjev smanjili na dosuđeni iznos. Taj sud je zaključio da su apelanti samo djelimično uspjeli u parnici, te je primjenom člana 144. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u dispozitivu.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) koji je primjenjivan u konkretnom slučaju:

"Član 144. st. 1. i 2.

Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

Član 145. stav 1.

Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Član 176. stav 3.

Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

Član 178. stav 3.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 11.
      Apelanti su naveli da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Oni su naveli da je do povreda njihovih prava došlo zbog pogrešnog tumačenja Kantonalnog suda da su apelanti samo djelimično uspjeli u parnici, na osnovu čega je taj sud obavezao apelante i tuženog da podmire svako svoje troškove postupka. Apelanti smatraju da se nije radilo o djelimičnom uspjehu u parnici, nego da su oni u cijelosti uspjeli jer su u početku postavljeni tužbeni zahtjev u toku postupka izmijenili, odnosno povukli su tužbeni zahtjev za iznos preko dosuđenog. Takvim povlačenjem dijela zahtjeva je, prema mišljenju apelanata, parnica prestala teći i, prema članu 178. stav 3. Zakona o parničnom postupku, smatra se da tužba za taj novčani iznos nije ni bila podnesena. Apelanti na kraju navode da su u cijelosti uspjeli u parnici, pa im u skladu s tim pripada i pravo na naknadu troškova postupka.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 12.
      Kantonalni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da osporenom presudom nije došlo do povrede ustavnih prava apelanata. Naime, prema mišljenju tog suda, kako su apelanti samo djelimično uspjeli u parnici, u smislu člana 144. stav 2. Zakona o parničnom postupku, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1246/03 od 22. aprila 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporena presuda je, radi dostave stranama u postupku, primljena u Općinskom sudu u Kaknju 30. aprila 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelanti pobijaju navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
    • a)
      Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 18.
    Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuju se na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon odluke u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio "utvrđivanja građanskih prava i obaveza" (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 23. septembra 1997. godine, stav 29). U konkretnom slučaju, radi se o sporu koji se tiče troškova postupka, dakle predmetna apelacija se tiče "utvrđivanja građanskih prava i obaveza", pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni sud će ispitati da li je spor pred sudom bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 19.
    Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 20.
    Apelanti su naveli da su svoj prvobitni tužbeni zahtjev, u kojem su potraživali štetu u iznosu od 62.170, 00 KM, u toku postupka, nakon izvršenog vještačenja vještaka građevinske struke, smanjili na iznos od 7.354,61 KM. Po njihovom mišljenju je, prema navedenom, povlačenjem tužbenog zahtjeva za taj iznos parnica prestala teći, u smislu člana 178. stav 3. Zakona o parničnom postupku, a apelanti su u potpunosti uspjeli u parnici.
  • 21.
    Kantonalni sud je zaključio u osporenoj presudi da su apelanti samo djelimično uspjeli u parnici, jer su prvobitni tužbeni zahtjev smanjili na krajnje potraživani iznos, i s tim u vezi je odredio da apelanti i tuženi snose svoje troškove postupka, u skladu sa članom 144. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Kantonalni sud je taj stav ponovio u svom odgovoru na apelaciju.
  • 22.
    Prema članu 144. stav 1. Zakona o parničnom postupku, osnovni kriterij prema kojem se određuje koja će stranka biti obavezana na plaćanje parničnih troškova je uspjeh u parnici. Dakle, tužbeni zahtjev je usvojen, tuženi je izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Zakon o parničnom postupku ne sadrži odredbe kojima je regulirano šta se smatra djelimičnim uspjehom u parnici.
  • 23.
    U konkretnom slučaju, apelanti su prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev u toku postupka smanjili na značajno niži iznos i takav tužbeni zahtjev je usvojen. Apelanti su prigovorili da se u konkretnom slučaju radilo o povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos preko dosuđenog zbog čega smatraju da su u cijelosti uspjeli u parnici. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 176. stav 3. Zakona o parničnom postupku prema kojem se smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra preinačenjem tužbenog zahtjeva. Pored toga, u skladu sa članom 144. stav 2. Zakona o parničnom postupku, redovni sudovi imaju diskreciono pravo da, nakon što utvrde da se radi o djelimičnom uspjehu u parnici, odluče na koji će način stranke snositi troškove postupka, što je u konkretnom slučaju učinjeno tako da je sud stranke obavezao da podmire svoje troškove postupka. Ustavni sud smatra da je, u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredaba o tome šta se smatra djelimičnim uspjehom u parnici, na redovnim sudovima da tumače odredbe Zakona o parničnom postupku, u skladu sa principima zakonitosti i pravičnosti i uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku. Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti da vrši provjeru načina na koji su redovni sudovi tumačili zakone, osim ako je tumačenje zakona bilo očigledno proizvoljno, odnosno ako je takvim tumačenjem povrijeđeno neko od ustavnih prava apelanata. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da kod Kantonalnog suda nije bilo proizvoljnog tumačenja relevantnih zakonskih odredaba te da, prema tome, nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.
  • 24.
    Ustavni sud je zaključio da nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • c)
      Pravo na imovinu
  • 25.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 26.
    Ustavni sud je zaključio da nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo proizvoljne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku, koje reguliraju pitanje troškova parničnog postupka.
  • 27.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.