Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 556/04, rješavajući apelaciju S. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S. P., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1267/03 od 28. aprila 2004. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko- invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-562-3291/03 od 20. augusta 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I - Uvod

  • 1.
    S. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bratunca podnijela je, 26. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1267/03 od 28. aprila 2004. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-562-3291/03 od 20. augusta 2003. godine. Apelantica je apelaciju dopunila 5. oktobra 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva zatraženo je, 8. februara 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju. Istovremeno je od Ministarstva zatražena dostava kompletnog spisa.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 25. marta 2005. godine, a Ministarstvo odgovor i spis 7. marta 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 21. aprila 2005.godine, dostavljeni apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Rješenjem Ministarstva broj 05/5-562-3291/03 od 20. augusta 2003. godine ukinuto je prvostepeno Rješenje Općine Bratunac - Odjeljenje za opću upravu broj 03-562-10 od 4. februara 2003. godine i odbijen apelanticin zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu. Ministarstvo je vršeći reviziju navedenog rješenja, u skladu sa Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, utvrdilo da je apelantici bilo priznato pravo na porodičnu invalidninu povodom smrti njenog supruga, pripadnika Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VRS). Rješenje se zasnivalo na činjeničnom stanju dopunjenom vještačenjem ljekarske komisije od 12. decembra 2002. godine, prema kojem su "učešće u ratu i ratni uvjeti doprinijeli pogoršanju bolesti i nastanku smrti".
  • 7.
    U navedenom rješenju Ministarstva je, između ostalog, navedeno da je Ministarstvo, 22. oktobra 2001. godine, vratilo prvostepenom organu uprave spis u konkretnoj upravnoj stvari, sa uputstvom da se izvrši usklađivanje sa novim Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, u smislu člana 151. tog zakona. S obzirom na činjenice u vezi sa okolnostima smrti apelanticinog supruga, prvostepenom organu su bila data konkretna uputstva. Međutim, Ministarstvo je utvrdilo da prvostepeni organ nije pravilno primijenio član 151. stav 2. Zakona o pravima boraca vojnih invalida i porodica poginulih boraca, kojim je utvrđena obaveza za prvostepeni organ uprave da poništi ili ukine postojeće rješenje, ukoliko je pravo na invalidninu priznato suprotno propisima na osnovu kojih je rješenje donijeto. Ministarstvo je zaključilo da je, za dalje priznavanje prava, zakonitost rješenja trebalo cijeniti u odnosu na odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja koje se usklađuje (Zakona o pravima vojnih invalida i porodica palih boraca "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93. 29/94 i 16/95). Iz uvjerenja vojne jedinice nesumnjivo je slijedilo da se nije radilo o borcu koji je umro učestvujući u oružanoj akciji za odbranu Republike Srpske, već o pripadniku VRS koji je umro prirodnom smrću u svom stanu u Hadžićima, te da je bilo nepotrebno tražiti mišljenje ljekarske komisije o uzročno- posljedičnoj vezi između smrti i vršenja vojne službe. Kako je prvostepeni organ propustio da ukine ranije rješenje, to je učinilo Ministarstvo saglasno svojim revizionim ovlaštenjima.
  • 8.
    Vrhovni sud je Presudom broj U-1267/03 od 28. aprila 2004. godine odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu protiv navedenog rješenja Ministarstva, smatrajući da je nesumnjivo utvrđeno da je apelanticin suprug preminuo iznenada i nepredvidivo, pa se njegova smrt i pravo supruge preminulog mora tumačiti u skladu sa odredbama člana 5. Zakona o pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, s obzirom da iz uvjerenja vojne jedinice nesumnjivo slijedi da se nije radilo o borcu koji je umro učestvujući u oružanoj akciji, već o pripadniku VRS koji je umro prirodnom smrću u svom stanu. Vrhovni sud je zaključio da su činjenice u toku postupka pravilno utvrđene i da su pravilno primijenjene odgovarajuće zakonske odredbe.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    U Zakonu o pravima vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 29/94 i 16/95) relevantne odredbe glase:

"Član 5.

Porodica palog borca je porodica lica koje je, kao pripadnik oružanih snaga Jugoslavije, odnosno Vojske Republike Srpske učestvovalo u oružanim akcijama poslije 17. augusta 1990. godine za odbranu Jugoslavije i Republike Srpske i u tim akcijama poginulo, umrlo ili nestalo.Š...Ć"

  • 10.
    U Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 35/99) relevantne odredbe glase:

"Član 5. stav 1.

Ratni vojni invalid je lice iz člana 2. ovog zakona koje je, vršeći vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve u ratu ili u oružanoj akciji za očuvanje državne bezbjednosti u miru, zadobilo ranu, povredu, ozljedu ili bolest, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.

Član 151.

Općinski, odnosno gradski organi nadležni za pitanje boraca i žrtava rata donijet će po službenoj dužnosti, u roku od tri godine od dana početka primjene ovog zakona, rješenje o prevođenju, u skladu sa odredbama ovog zakona, rješenja na osnovu kojih su vojni invalidi, korisnici porodične invalidnine, do dana početka primjene ovog zakona ostvarili pravo po Zakonu o pravima vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 17/93, 29/94 i 16/95) i Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 16/96 i 22/96).

U postupku iz stava 1. ovog člana rješenje kojim je svojstvo vojnog invalida, pravo na ličnu, porodičnu, povećanu i uvećanu porodičnu invalidninu, pravo na dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na oslobađanje od plaćanja carine za uvoz putničkog motornog vozila priznato suprotno propisima na osnovu kojih je donijeto, poništit će se ili ukinuti."

  • 11.
    U Zakonu o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/94) relevantna odredba glasi:

"Član 33.

O upravnim sporovima se rješava u nejavnoj sjednici.

Zbog složenosti sporne stvari ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava.

Iz istih razloga i stranka može predložiti da se održi usmena rasprava."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 12.
      Apelantica smatra da su joj pobijanim odlukama Vrhovnog suda i Ministarstva povrijeđena prava na pravično suđenje i imovinu zaštićena članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da joj je, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uskraćeno pravo na porodičnu invalidninu. Također, ističe da je Ministarstvo jednostrano i bez njenog saslušanja (koje nije obavio ni Vrhovni sud) preinačilo prvostepeno rješenje organa uprave i svojim rješenjem ukinulo već priznato pravo na porodičnu invalidninu. Apelantica tvrdi da Ministarstvo nije imalo nikakvog pravnog osnova niti razloga da mijenja već pravosnažno rješenje prvostepenog organa, koje je bilo zakonito. Apelantica posebno ističe da je Ministarstvo pogrešno tumačilo da je njen suprug umro kao civilno lice jer se iz prikupljene dokumentacije vidi da je bio pripadnik VRS i da ga je smrt zatekla u momentu kada je polazio da se javi na dužnost.
  • b)
    Odgovori na apelaciju
    • 13.
      Vrhovni sud smatra da apelantica neosnovano ukazuje na povredu svojih prava, tvrdeći da je Vrhovni sud postupao u skladu sa zakonom i pravilima struke i da u konkretnom slučaju nema kršenja ustavnih prava.
    • 14.
      Ministarstvo ističe da navodi u apelaciji ne mogu biti od utjecaja na priznavanje prava apelantici na porodičnu invalidninu, uzimajući u obzir materijalne propise na osnovu kojih je rješavano u konkretnom upravnom predmetu. Ministarstvo ostaje pri svemu što je utvrđeno u postupku, smatrajući da su materijalni propisi pravilno primijenjeni.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
  • 18.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-1267/03 od 28. aprila 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Apelantica je presudu Vrhovnog suda primila 28. maja 2004. godine, a apelaciju je podnijela 26. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 20.
    Apelantica pobija presudu Vrhovnog suda i rješenje Ministarstva, smatrajući da su joj povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 22.
    Povredu prava na pravično suđenje apelantica vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je imalo za posljedicu i povredu njenog prava na imovinu, jer joj je uskraćeno pravo na porodičnu invalidninu.
  • 23.
    Ustavni sud ne sumnja da je predmetni slučaj građansko-pravne prirode. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36).
  • 24.
    Ustavni sud podsjeća da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 25.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 26.
    Ustavni sud uočava da je u konkretnom slučaju prema članu 151. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca određeno da nadležni općinski odnosno gradski organi za pitanja boraca i žrtava rata po službenoj dužnosti donesu, u roku od tri godine od dana početka primjene ovog zakona, rješenja o usklađivanju sa odredbama tog zakona, rješenja na osnovu kojih su, između ostalog, i korisnici porodične invalidnine, do dana početka primjene ovog zakona, ostvarili pravo po Zakonu o pravima vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 29/94 i 16/95) i Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 16/96 i 22/96). Također, Ustavni sud uočava da su u navedenom službenom postupku nadležni organi ovlašteni da ponište ili ukinu rješenja kojima su priznata prava, između kojih je i pravo na porodičnu invalidninu, suprotno propisima na osnovu kojih su donijeta.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i Ministarstvo uzeli u obzir sve apelanticine navode i tvrdnje, odnosno dokaze koji su izvedeni u prvostepenom postupku na okolnost nastupanja smrti apelanticinog supruga, te ispitali njene zahtjeve i na osnovu pravno relevantnih zakonskih odredaba jasno obrazložili svoje odluke. U tom smislu apelantici je bilo omogućeno da iznese sve dokaze s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje odluka. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje elementi koji ukazuju da je postupak vođen na nepravičan način, niti je došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja, jer se u konkretnom slučaju u vršenju javnih ovlaštenja postupalo po službenoj dužnosti, koja je propisana zakonom, u cilju provjere dokaza provedenih u postupcima, da li su ranija rješenja, kojima su konstituirana određena prava, donesena u skladu sa zakonom, što predstavlja specijalan postupak koji se bavi isključivo pravnim pitanjima, a ne utvrđivanjem činjenica.
  • 28.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 29.
    S obzirom na zaključak u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije jer ne postoje elementi koji ukazuju da je primjena materijalnih propisa proizvoljna i da krši principe pravičnog suđenja.
  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.