USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 638/04, rješavajući apelaciju Z. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Z. Š., podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-70/04 od 8. juna 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj P-1435/02 od 4. decembra 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Z. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa E. Č., advokat iz Zenice, podnijela je 20. jula 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-70/04 od 8. juna 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1435/02 od 4. decembra 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te učesnika u postupku E. A. (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 7. decembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. decembra 2004. godine, Općinski sud 29. decembra 2004. godine, a tuženi 27. decembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženog su, 12. aprila 2005. godine, dostavljeni apelantici.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Općinski sud je Rješenjem broj P-1435/02 od 4. decembra 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-70/04 od 8. juna 2004. godine, odbio apelanticin zahtjev da ju oslobodi plaćanja sudskih taksi. Obrazlažući rješenja redovni sudovi su naveli da apelantica nije dokazala da, prema svom općem imovnom stanju, nije u mogućnosti da snosi troškove sudske takse na tužbu i presudu, bez štete po svoje nužno izdržavanje. Apelantica je kao dokaz dostavila samo ček od penzije, ali ne i druge dokaze o svom imovnom stanju, kako je propisano članom 402. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
IV - Relevantni propisi
- 7.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list Federacije BiH", broj 53/03)
"Član 400.
(1) Sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno izdržavanje svoje i svoje porodice.
(2) Oslobađanje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobađanje od plaćanja taksa i oslobađanje od plaćanja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.
Član 402. stav 2.
Š...Ć
(2) Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti dokaze o imovnom stanju.
Š...Ć"
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 8.Apelantica u apelaciji navodi da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da joj je sud pogrešnom primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku, zbog izrazito visoke sudske takse, onemogućio pristup sudu, jer bi plaćanjem takse ugrozila vlastitu egzistenciju.
- 8.
- b)Odgovor na apelaciju
- 9.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu Zakona o parničnom postupku prema kojoj je odbio apelanticin zahtjev da je oslobodi plaćanja takse, jer apelantica nije dokazala da, prema općem imovnom stanju, nije u mogućnosti da snosi troškove takse, bez štete po njeno nužno izdržavanje. Taj sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 10.Općinski sud u odgovoru na apelaciju ističe da su neosnovani apelanticini navodi da su joj povrijeđena ustavna prava. Taj sud navodi da je apelantica, uz pomoć svoga punomoćnika, preduzimala pravne radnje u parnici i da je imala pristup sudu kao i mogućnost da sudjeluje u postupku koji je rezultirao donošenjem Presude broj P-1435/02 od 4. decembra 2003. godine, na koju nije ulagala žalbu. Nadalje, Općinski sud ističe da je osporeno rješenje doneseno na osnovu priloženog dokaza, a apelantica je sama preuzela rizik plaćanja takse pokretanjem parnice i označavanjem visoke vrijednosti spora, prema kojoj se i odmjerava taksa. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 11.Tuženi u odgovoru na apelaciju ističe da su pobijana rješenja donesena pravično i u skladu sa zakonom, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 9.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, odluka o posljednjem pravnom lijeku koja je predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-70/04 od 8. juna 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. jula 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelantica pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njena prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 18.U konkretnom slučaju apelantica se žali na odluku suda u pogledu njenog zahtjeva da je oslobodi od plaćanja sudske takse. Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev potrebno razmatrati u okviru prava na pristup sudu koji je zaštićen članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u slučaju da su visoke sudske takse i općenito troškovi postupka, a apelant slabog imovnog stanja, može doći do toga da se onemogući apelantu pristup sudu (vidi odluku Ombudsmana za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet br. (B) 54/96, M.F. protiv Republike Srpske, Izvještaj od 16. juna 1998. godine). Dakle, apelacija se tiče prava pristupa sudu, te prema tome spada u domen zaštite člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 19.Nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena je samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 20.Apelantica se žali da joj je zbog izrazito visoke sudske takse onemogućen pristup sudu, jer bi plaćanjem takse ugrozila vlastitu egzistenciju. Prema apelanticinom mišljenju, sud je trebalo da donese rješenje o oslobađanju plaćanja sudske takse, s obzirom da je priložila ček od penzije iz kojeg je vidljivo da se radi o izuzetno siromašnoj osobi.
- 21.Općinski sud je odbio apelanticin zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse, jer apelantica, u smislu člana 402. stav 2. Zakona o parničnom postupku, nije dostavila dovoljno dokaza da prema svom imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi troškove takse bez štete za svoje nužno izdržavanje, na osnovu kojih bi sud eventualno mogao donijeti drukčiju odluku. Kantonalni sud je u postupku razmotrio sve razloge žalbe i ocijenio da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku.
- 22.Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelanticinih ustavnih prava. U obje pobijane odluke su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 23.Apelanticu je, tokom cijelog postupka, zastupao advokat koji je u njeno ime preduzimao sve radnje u postupku, a između ostalog, podnio zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse. Dakle, apelantica je mogla znati koje dokaze je potrebno sudu prezentirati, te kakav će biti ishod postupka, s obzirom da je dostavljen samo ček od penzije.
- 24.Apelanticin navod da nije imala mogućnost pristupa sudu jer je osporenim odlukama odbijen njen zahtjev da se oslobodi plaćanja sudskih taksi, je neosnovan. Naime, apelantici nije onemogućen pristup sudu jer je, po njenom tužbenom zahtjevu, Općinski sud donio Presudu broj P-1435/02 od 14. decembra 2003. godine, na koju apelantica nije izjavila žalbu.
- 25.Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 26.Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u osporenim odlukama, a Ustavni sud nije utvrdio proizvoljnu primjenu prava, niti je utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Imajući u vidu izneseno, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.