USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 731/04, rješavajući apelaciju A. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija A. M., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž-134/04 od 18. maja 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.A. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog podnijela je, 21. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-134/04 od 18. maja 2004. godine. Apelantica je apelaciju dopunila 23. novembra 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Općine Ljubuški, koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je, 25. februara 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. aprila 2005. godine, Općinski sud 25. aprila 2005. godine i tužena 4. maja 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužene su, 6. maja 2005. godine, dostavljeni apelantici.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj P-356/98 od 4. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-134/04 od 18. maja 2004. godine, odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev. Ovim tužbenim zahtjevom apelantica je tražila da joj tužena na ime razlike naknade troškova prijevoza isplati iznos od 5.592,00 KM, za period od 17. novembra 1995. godine do 17. maja 1998. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, mjesečni iznos od po 176,00 KM, počevši od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, te da joj tužena na ime neisplaćenih zakonskih zateznih kamata, za period 17. novembra 1995. godine do 17. novembra 1998. godine, isplati iznos od 88,10 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 17. novembra 1998. godine pa do isplate. Istom presudom apelantica je obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.908,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od 4. oktobra 2002. godine pa do isplate. U obrazloženju presude je navedeno da je apelanticin tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužena, u skladu s relevantnim propisima, pravilno vršila apelantici isplatu naknade za prijevoz. Uzimajući u obzir činjenicu da do mjesta apelanticinog stanovanja ne postoji autobusna linija, apelantici je isplaćivana naknada u visini cijene prijevoza koja bi odgovarala za tu relaciju, te je njen zahtjev da joj se priznaju realni troškovi prijevoza, odnosno taksi usluge, odbijen kao neosnovan.
- 7.Općinski sud je Rješenjem broj P-356/98 od 22. septembra 2004. godine odbacio kao nedopuštenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv pravomoćne Presude Kantonalnog suda, broj Gž-134/04 od 18. maja 2004. godine, navodeći u obrazloženju da je vrijednost predmeta spora označena sa 5.680,10 KM, dok prema članu 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojim se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o plaćama i drugim ličnim primanjima radnika ("Službeni list RBiH", broj 21/95) relevantna odredba glasi:
"Član 17.
Radniku kome nije organiziran prijevoz na posao i sa posla, može se osigurati karta za prijevoz u javnom saobraćaju"
- 9.U Zakonu o prijevozu u unutarnjem cestovnom saobraćaju ("Službene novine Federacije BiH", broj 23/98) relevantne odredbe glase:
"Član 16. stav 1.
Javni prijevoz osoba u linijskom cestovnom saobraćaju je prijevoz osoba i stvari na određenim linijama, po unaprijed utvrđenom i registriranom redu vožnje, a cijena i drugi uvjeti prijevoza su unaprijed utvrđeni i objavljeni."
U Odluci o naknadama iz osnova materijalnih prava radnika tijela uprave Kantona zapadno-hercegovačkog ("Narodne novine Kantona zapadno-hercegovačkog", broj 5/97) relevantne odredbe glase:
"Član 13.
Djelatnik čije je mjesto stanovanja udaljeno od radnog mjesta više od 2 kilometra ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini troškova prijevoza sredstvima javnog saobraćaja.
Ukoliko nema javnog saobraćaja radniku će se isplatiti sredstvo za javni prijevoz na posao i sa posla u iznosu koji odgovara visini javnog saobraćaja na sličnoj relaciji."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 10.Apelantica smatra da joj je u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u građanskim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivanja zaštićeno članom II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo da ne bude podvrgnuta ponižavajućem tretmanu, koje je zaštićeno članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu navedenih prava, prema apelanticinim navodima, sudovi su počinili time što nisu potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje i time što prvostepeni sud nije unosio u zapisnik u cijelosti izjave kojim je apelantica obrazlagala svoje tužbene zahtjeve, niti je prihvatio apelanticine zahtjeve da se na raspravu pozovu predstavnik sindikata i ombudsmen. Apelantica smatra da sudovi nisu pravilno primijenili materijalni propis, a razloge odbijanja tužbenog zahtjeva nisu obrazložili u svojim presudama. Dalje, navodi da su joj navedena ustavna prava povrijeđena time što je bespotrebno izlagana troškovima postupka, a naročito troškovima vještačenja.
- 10.
- b)Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi kako u cijelosti ostaje kod pravnog shvatanja datog u osporenoj presudi, te da ovom presudom nisu prekršena apelanticina ljudska prava i osnovne slobode.
- 12.Općinski sud ističe da se apelantica žali na pitanja koja se tiču činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Pravomoćna sudska presuda koja je predmet apelacije sadrži sve odgovore u vezi sa navodima iz apelacije, te Općinski sud u cijelosti ostaje kod obrazloženja datog u pobijanoj presudi. Općinski sud ističe da je apelanticina tvrdnja da u zapisnik sa ročišta nisu uneseni svi njeni zahtjevi i izjave proizvoljna i netačna, a što potvrđuju i potpisi stranaka na zapisnicima sa ročišta kojima se potvrđuje tačnost zapisnika. To što sud nije pozvao predstavnika sindikata i ombudsmena, uz napomenu da stranaka nije zahtijevala saslušanje predstavnika sindikata, nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, niti je sud uskratio apelantici pravo da se za zaštitu svojih prava, eventualno, obrati ombudsmenu.
- 13.Tužena ističe da su navodi apelacije neosnovani. Pobijane presude su zakonom utemeljene, činjenično stanje tačno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno. U konkretnom slučaju se ne radi ni o jednoj povredi ustavnih prava i sloboda.
- 11.
VI - Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-134/04 od 18. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelantica je primila 22. juna 2004. godine, a apelaciju je podnijela 21. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njena ustavna prava i to: pravo da ne bude podvrgnuta ponižavajućem tretmanu, pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, pravo na slobodu kretanja i prebivanja, zaštićena članom II/3.b), e), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine, te članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Apelantica, u suštini, navodi da je osporenim presudama na njenu štetu pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo.
- 21.U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoj raniji stav (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02), prema kojoj je "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava".
- 22.Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su osporenim odlukama povrijeđena ili zanemarena apelanticina ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 23.Redovni sudovi su u obrazloženjima osporenih presuda naveli precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene presude. Odbili su apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu razlike troškova prijevoza za taksi usluge jer takav vid prijevoza nije priznat Odlukom o naknadi iz materijalnih prava radnika, već se priznaju troškovi samo u visini troškova prijevoza javnog saobraćaja, kako je i isplaćivano. Apelantica nije uspjela dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva u postupku pred redovnim sudovima pune jurisdikcije, na dvije sudske instance. Apelantica nije predočila Ustavnom sudu bilo kakve dokaze da je u konkretnom slučaju primjena procesnog i materijalnog prava bila proizvoljna ili diskriminacijska. Stoga, Ustavni sud neće raspravljati o primjeni i načinu na koji su tumačenje materijalnog prava izvršili redovni sudovi.
- 24.Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 25.U svjetlu zaključka Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII - Zaključak
- 26.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelanticini navodi osnovani, niti postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.